Jesi li umorna?
Osjećaš li se kao da život juri vrtoglavom brzinom dok se ti vučeš za njim klepečući i mlateći na vjetru?
Osjećaš li se često pod stresom, tjeskobno i zabrinuto kako ćeš uspjeti posložiti sve u svoj već pretrpani raspored?
Baš ovog jutra, sjedila sam sa svojim mužem, skoro bez daha, uzlupanog srca, istresajući svoju napetost i tjeskobu jer moj je raspored stvarno poludio.
Ironično! Upravo proučavam Psalam 91 i poslanicu Hebrejima.
Baš ovo jutro čitala sam 3. i 4. poglavlje poslanice Hebrejima, koja u tim poglavljima govori o ulasku u Božji odmor.
Uskoro, za dva tjedna, zajedno sa Courtney iz službe Women Living Well i Dobro Jutro Djevojke počet ću voditi blog kroz novo proučavanje pod nazivom “Odmor i otpuštanje”.
Naučila sam kada Bog govori na tri načina, stvarno mi pokušava privući pažnju.
Mislim da mi ovaj put želi reći da stanem. Odmori se.
Ali, što to znači?
Često mislimo da odmor znači filmski maraton, vikend na obali, ići u krevet ranije ili mama koja večer provodi opuštajući se u kadi punoj pjene i uz dobru knjigu. Ali, ima nešto jako važno što sam naučila o odmoru.
Odmor koji ne uključuje Isusa Krista neće dotaknuti tvoju dušu.
Tri su vrste odmora koje nalazimo u Pismu, koje možemo vidjeti i ovdje u Psalmu 91,1 – 9.
1. Odmor se nalazi u Isusu Kristu.
Psalam 91 jasno govori da naš odmor, utjeha i zaštita je u Gospodinu. “Onaj tko prebiva u skrovitosti Svevišnjega boravit će u sjeni Svemogućega”.
Ova riječ “skrovitosti” u Grčkom jeziku označavaju zaštitu, dok riječ “sjena” znači obranu.
Bog je naša zaštita i naša utjeha. Kada smo sigurne i utješene, više nismo tjeskobne. Možemo se opustiti i odmoriti znajući da smo zaštićene i zbrinute.
Ali, za postići taj odmor i sigurnost prvo moramo naučiti kako boraviti u skrovitosti Svevišnjega. Psalmist kaže kada to radimo, tada boravimo u sjeni (obrani) Svemoćnoga.
Isus nam govori u Mateju 11,28-29: “Dođite k meni svi koji ste izmučeni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe i učite od mene, jer ja sam krotak i ponizan u srcu i naći ćete spokoj svojim dušama.”
Spokoj dušama.
Kada je naša duša u spokoju, naše tijelo se može odmoriti. Kada je naša duša spokojna, naš duh je u odmoru. Naše cijelo biće je u odmoru.
Nećeš naći spokoj duše u filmskom maratonu.
Nećeš naći spokoj duše uz obalu.
Nećeš naći spokoj duše u kadi mirišljave kupke, uz dobru knjigu… ili uz ispijenu čašu vina.
Jednostavno, nećeš naći spokoj duše na tim mjestima!
Spokoj duše naći ćeš samo na jednom mjestu. U Isusu Kristu. Ako želimo naći duboki, trajni odmor koji dopire sve do duše, prvo moramo doći k Njemu.
Ovo je Isus rekao:
- Dođi k meni
- Uzmi moj jaram
- Uči od mene
Kada učinimo ove tri stvari naći ćemo spokoj. Shvatit ćemo koliko je krotak i ponizan. Otkrit ćemo da je Njegov jaram lagan.
2. Odmor je otkriti da nikada nećemo biti dovoljno dobre.
Suočimo se.
Budimo iskrene do kraja. Onako, neugodno iskrene. Znaš, ono kada otvoriš širom vrata i pokažeš svijetu svu nesloženu odjeću koja se skuplja na tvom kauču, da se tvoj sudoper prelijeva sa neopranim posuđem, a i tvoja WC školjka već tjedan dana nije izribana.
Tako iskrena.
Nikada nećemo biti dovoljno dobre.
Same po sebi, mi smo totalni nered.
Naše spasenje je mrtvo, trulo i privlači muhe, naša dobra djela smrde sve do najviših nebesa ispunjena skrivenim motivima i manipulacijama, naši napori da ispunimo 10 zapovjedi su razbijeni poput blokova pepela i zahrđali jer smo odustali od njih odavno.
Činjenica je da Bog nikad nije ni zamislio da mi budemo dovoljne dobre same po sebi.
“Stoga, ljubljeni moji, kao što ste uvijek poslušali, ne samo kao za moje nazočnosti, nego mnogo više sada za moje nenazočnosti, sa strahom i drhtanjem poradite oko svoga spasenja. Jer Bog je taj koji po svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.” Filipljanima 2,12-13
Pavao govori da moramo poraditi na našem vlastitom spasenju, sa strahom i drhtanjem, a onda nam daje kluč.
To je Bog – On je taj koji proizvodi u nama htijenje i djelovanje da izvedemo svoje spasenje tako da živimo život koji je ugodan Bogu.
Spasenje je poklon – ne možemo ga zaraditi, ne zaslužujemo ga.
Duh Sveti je poklon, ne možemo ga zaraditi niti ga zaslužujemo.
Živjeti kršćanski život nemoguće je bez milosti. Mi je ne zarađujemo niti je zaslužujemo.
Vrijeme je da se prestanemo tako strašno truditi živjeti kršćanski život u svojoj snazi. Vrijeme je da se odmorimo u Duhu Svetom koji radi u našim srcima.
3. Odmor je vjera i povjerenje u Božju istinu.
Psalmist kaže: “Svojim će te perjem prekriti i pod krila ćeš se njegova sklanjati: njegova istina bit će štit i oklop tvoj.” Psalam 91,4
U poslanici Hebrejima od 1. do 4. poglavlja pisac govori o ulasku u Božji počinak. Oni koji nisu ušli u Njegov počinak su oni koji su živjeli u samovoljnoj nevjeri i pobuni prema Božjoj Riječi.
Vidimo da vjera i povjerenje u Božju istinu donose počinak.
Koliko god da ljudi žele vjerovati da je istina relativna, ona to nije. Jednostavno, na temelju svoje prirode ona to nije.
Istina po svojoj naravi mora biti čvrsta, solidna i trajna. Mora se ne ljuljati i biti nepromjenjiva. jer, ako nije takva – onda nije istina.
Kako nešto može biti istina ako je danas jedno, a sutra drugo?
Pismo jasno podržava činjenicu da je istina vječno utemeljena kada slijedimo ovaj dio Pisma:
“Ja sam put, istina i život” Ivan 14,6 – Isus je istina.
“U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše s Bogom i Riječ bijaše Bog.” Ivan 1,1 – Isus je Riječ.
“Zauvijek je Gospodine tvoja riječ u nebu utvrđena.” Psalam 119,89 – Istina – Riječ – zauvijek je utvrđena, od vječnosti do vječnosti.
“Jer ja sam Gospodin, Ja se ne mijenjam.” Malahija 3,6 – Istina, Riječ, Bog se ne mijenja.
Spoznati da se istina ne mijenja, da je trajna i nepoljuljana osposobljava nas da imamo povjerenje u tu istinu. Možemo položiti svu svoju vjeru u tu istinu.
Kada to učinimo mi smo zaštićeni. “Njegova istina bit će štit i oklop tvoj.”
Efežanima 6 nam kaže još da je istina naš pojas i dio je našeg oružja. Pojas je držao sav rimski oklop na mjestu.
Kada prihvatimo da je Božja Riječ potpuna, da je istina, da je istina od vječnosti do vječnosti i ne mijenja se, kada prihvatimo Božju Riječ kao završni autoritet u svom životu kao našu zaštitu i štit, tada možemo počinuti.
Možemo se odmoriti u njenoj konačnosti.
Možemo se odmoriti u njenom autoritetu i nepromjenjivosti.
Draga moja, ako si poput mene: umorna, bez snage, iscrpljena od zahtjeva svakodnevnog života, izazivam te da učiniš što i ja. Stani. Usmjeri svoje oči na Isusa. Zapitaj samu sebe zašto radiš to što radiš i zašto se trudiš tako puno. Tada uđi u Riječ. Neka te osvježi, obnovi i dadne ti život.
Odmor koji tražiš, to je odmor duše. Duboki odmor. Odmor koji prodire duboko u nutrinu i smiruje tvoje nervozne emocije i tjeskobne, zapetljane misli. Ovakav odmor može se naći samo u Isusu Kristu.
