Gdje je ravnoteža između kršćanske zrelosti i legalizma?
Ovo pitanje postavljam sebi često jer prepoznajem dobrobiti i ljepotu kršćanske zrelosti kao i opasnost koje nosi legalizam.
U povijesti crkve, vrijeme u kojem živimo, gdje je filozofija svijeta “učini ono što te raduje”, “živi svoje najbolje sada” i “čini ono što te ispunja”, postala glazba naših života.
U toku prošle godine napisala sam nekoliko članaka koje govore o ovim temama i neki od mojih čitatelja su me odbacili:
Is Hygge Biblical for Christian Women
5 Reasons Why Positive Affirmations are not Biblical
Should Parents Teach Their Kids About Safe Sex
3 Reasons Why the Safe Sex Message is Dangerous
Razlog odbacivanja je dopuštanje hedonizmu svijeta da se poput crva uvuče u naše živote tako da sve postavljene granice, koje su postojale u prošlim generacijama, više ne postoje.
U odbacivanju legalizma (koje vodi do ponosa i farizejstva), mnogi vjernici su otišli u drugu krajnost uklanjajući graničnu crtu koju postavlja Pismo, koja nema ništa s legalizmom, ali zato ima s kršćanskom zrelošću.
Zato su ljudi, koji prate moj blog, komentirali da ih obraćanje nebiblijskoj praksi udobnosti (hygge), pozitivnim afirmacijama i jogi čine depresivnim i bez radosti.
Zato mnogi kršćani vjeruju da ne možemo očekivati od naše djece da nemaju predbračne seksualne odnose jer je pritisak prevelik.
U kasnim 1970. godinama Debby Boone je zgrozila crkvu svojom pjesmom “You Light Up My Life” (Osvjetlio si moj život) u kojoj pjeva “ne može biti krivo, kada se osjećam tako dobro”.
Crkva je u to vrijeme još uvijek razumjela istinu da je neprijatelj tako veliki lažljivac i varalica, da čak i kad osjećaš da je nešto dobro, to još uvijek može biti krivo.
Ali, današnja crkva više nije uvjerena u to.
Današnja crkva prigrlila je filozofiju te pjesme, svjetskog hedonizma i stvorila boga po slici bića kojem je krajnja želja da uživamo u sebi samima.
I ta nas je filozofija, to idolopokloničko uvjerenje zarobilo i drži nas u stanju kršćanske nezrelosti.
5 karakteristika zrelih kršćana
Sve dok ne budemo iskreno uvjereni da je krajnja Božja želja da ne uživamo u sebi samima, već prije da se On proslavi kroz naše živote…
Sve dok ne budemo potpuno uvjereni da je naš identitet (osobnost) u Njemu, a ne u uvjerenju koje nam daju pozitivne afirmacije koje govorimo sebi…
Sve dok ne znamo bez imalo sumnje da možemo i trebamo očekivati da će naša djeca živjeti živote moralne cjelovitosti i čistoće i sačuvati se za brak…
Nailazit ćemo na velike prepreke na putu u svoju kršćansku zrelost.
Ali današnja crkva nije jedina crkva u kršćanskoj povijesti koja je bila ispunjena bezbožnom filozofijom.
U Pavlovom prvom pismu crkvi u Korintu, on se suprostavlja njihovom pomanjkanju kršćanske zrelosti i ide dalje točno opisujući kako se zreli kršćani trebaju ponašati.
Razlika između legalističnih kršćana i zrelih kršćana je u želji da žive život za Božju slavu.
Dobro Jutro Djevojke su u svom biblijskom proučavanju ušle u tjedan kada proučavamo 1. Korinćanima od 6. do 10. poglavlja i tu nalazimo 5 karakteristika koje Pavao prikazuje kao život zrelih kršćana.
1. Zreo kršćanin odriče se svojih prava, tako da se Bog proslavlja
“Ako drugi imaju udio u vlasti nad vama, zar većima nemamo mi? Ali nismo se poslužili tom vlašću, nego sve podnosimo da ne postavimo kakve zapreke evanđelju Kristovu.” 1. Korinćanima 9,12
U 6. poglavlju Pavao suočava crkvu zbog parničenja na sudovima u svijetu po pitanjima koja crkvi daju loš ugled.
U ovim stihovima, Pavao postavlja pitanje: “Ako ne možemo riješiti naše razlike ovdje na zemlji, kako ćemo suditi svijet ili suditi anđele”. Dobro pitanje!
Dalje, on nastavlja u stihu 7: “Općenito vam je dakle poraz već i to što imate parnice među sobom. Zašto radije ne trpite nepravdu? Zašto se radije ne pustite oplijeniti?”
Sigurna sam da će se mnogi narogušiti na ovu, naizgled, nepravdu.
Ali, nepravda u ovom svijetu je ništa u usporedbi s gnjevom i ljutnjom koju Bog osjeća prema svojoj crkvi koja Njegovo ime provlači kroz blato pravnih sporova, prljajući Kristovo ime.
Kada izvažemo važnost trenutnog pitanja na zemlji s vrijednošću naše vječne prirode i Kristovog imena, trenutna situacija bi trebala gubiti uvijek.
Bolje je oprostiti ono što nam je netko skrivio, dozvoliti da smo prevareni i nastaviti dalje, nego ići na sud s drugim kršćaninom i dozvoliti nevjerniku da sudi između dvoje vjernika, koji bi trebali živjeti kao što je Krist živio: požrtvovni život držeći svoju braću i sestre boljima od nas samih.
Pavao zaokružuje ovo pitanje u 9. poglavlju kada govori o samoodricanju, koristeći svoj život kao primjer.
Samo zato što je bio apostol nije značilo da nema prava, pa čak i prednosti u određenim stvarima:
- Da jede i pije što god želi
- Da bude oženjen kao što su i drugi apostoli bili oženjeni
- Da ima plaću
Postoje čak i zakoni koji mu daju tu slobodu, ali zbog evanđelja i Božje slave, on je odlučio predati svoja prava i ograničiti svoju vlastitu slobodu.
To je prava Sloboda, sposobnost ograničiti svoju slobodu i odreći se svojih prava.
Znao je da svako zadovoljstvo kojeg se odrekne u ovom životu zbog evanđelja i slave Božje, bit će nagrađeno u vječnosti; a to je nagrada koja se ne može niti početi uspoređivati s nijednom žrtvom učinjenom ovdje na zemlji!
2. Zreo kršćanin živi čisti život da bi se Bog proslavio
“Bježite od bludništva! Svaki grijeh koji učini čovjek izvan tijela je; a tko bludniči, protiv svojega tijela griješi.” 1. Korinćanima 6,18
“I ne činimo blud kao što neki od njih blud počiniše te padoše u jednome danu dvadeset i tri tisuće…” 1. Kršćanima 10,8
Neću ti lagati.
Zbunjuje me i uznemirava da danas toliko mnogo kršćana vjeruje da je očekivati seksualnu apstinenciju sve do braka preveliko očekivanje.
Tužno mi je da se na poruku čistoće danas gleda kao na ekstremnost.
Žalosti me da se na kršćane, koji su se odlučili suzdržati od previše tjelesnih dodira prije braka, koji su odlučiki sačuvati svoj prvi poljubac za dan vjenčanja i koji ne žive zajedno niti spavaju zajedno prije braka, gleda kao na čudake i ostatke prošlosti.
Razumijem da svijet tako gleda na nas. Naravno da je tako! Tako i treba biti.
Ne razumijem da kršćani tako gledaju na druge kršćane, jer po samoj definiciji kršćani bi trebali svoj život oblikovati po Kristu.
Ako u Ivanu 1,1 piše: “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog.”, tada možemo zaključiti da je Isus Riječ.
I Riječ Božja kaže: “Dobro je da čovjek ne dira ženu”.
U prethodnom poglavlju Pavao piše: “Ili ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici… ni preljubnici… neće baštiniti kraljevstva Božjega.” 1. Korinćanima 5,9-10
Onda je jasno da Biblija ne uči samo da je moralna čistoća dobra; već prije da Bog očekuje da ćemo živjeti svoje živote moralno čisto.
- Samci, muškarci i žene, neće se uključiti u seksualne odnose prije braka.
- Oni koji su u braku neće uskratiti jedan drugome seksualni odnos, već će se podložiti jedno drugome.
- Razvod u kršćanskom braku nije opcija; ali supružnik koji nije u vjeri slobodan je otići.
Zašto je ovo jako važno?
Brak i odnos u braku slika je Krista i crkve; tako kada se uključimo u ponašanje koje iskrivljuje tu sliku, ne samo da iskrivljujemo zemaljsku tvorevinu, već isto tako i onu božansku.
3. Zreo kršćanin zna da se Bog može proslaviti u svemu što radi
“Svatko neka ostane u onome zvanju u kojem je pozvan.” 1. Korinćanima 7,20
Ovaj me odlomak u 1. Korinćanima 7 očarava jer sam vidjela to u suvremenoj crkvi mnogo, mnogo puta.
U stihovima od 17 do 24, Pavao piše, da samo zato jer si spašen ne znači da trebaš napustiti svoj sadašnji poziv.
Već prije, dozvoli Bogu da te upotrijebi upravo gdje jesi!
Samo zato jer si spašen ne trebaš napustiti svoj posao zidara, da bi postao pastor. Samo zato jer si spašen ne znači da trebaš napustiti posao u uredu, da bi postao misionar.
U našoj kulturi nastojimo svemu dati ime, ali samo zato jer nisi u punovremenoj službi ne znači da nemaš poziv!
Dozvoli Bogu da služi drugima kroz tebe baš tu gdje se nalaziš.
Ti si misionar na svome poslu i On te poslao da nosiš Njegovo evanđelje sa sobom svakog pojedinog dana, ljudima koji možda ne bi čuli evanđelje kroz nikoga drugog.
Odupri se kušnji da radiš podjele u kršćanstvu i proslavljaj Boga u svemu što radiš!
4. Zreo kršćanin pokazuje poštovanje svojoj braći i sestrama u Kristu i tako proslavlja Boga
“No pazite da ne bi ta vaša sloboda postala spoticaj slabima.” 1. Korinćanima 8,9
U mnogim prilikama sam vidjela ovaj odlomak krivo navođen kada bi navodno “jaki kršćani” pravili veliku predstavu odričući se nekih aktivnosti zbog “slabijeg brata”.
Djelo za koje je Pavao mislio da je znak poštovanja, okrenulo bi se u ponos i pokazivanje superiornosti jednog nad drugim.
1. Korinćanima 8 nema ništa s kršćanskom superiornošću ili hijerarhijom, već govori o zajedničkom poštovanju i prihvaćanju jedan drugoga.
Ovo poglavlje govori o slobodi u Kristu i suzdržavanju od nekih aktivnosti jer ne donose dobrobit tijelu niti proslavljaju Boga.
Što kad u crkvi, rasprave oko pitanja kao što je alcohol, ne bi završile tako da slabiji brat ili sestra posrnu, već bi proslavile Boga?
Proslavlja li Boga kada mašemo svojom navodnom slobodom u lice bratu ili sestri koji su prije bili ovisni o alkoholu?
Proslavlja li Boga kada mislimo da smo mi jači, a oni slabiji, dajući nam prednost i osjećaj nadmoći?
Proslavlja li Boga kada uđemo u duge, iscrpljujuće rasprave na internetu oko nasumičnih i neshvatljivih odlomaka i odabranih stihova kojima podržavamo svoj stav, umjesto uzimanja cijelog Pisma, dozvoljavajući da Pismo potvrđuje Pismo?
Ne vjerujem da je tako!
Ono što proslavlja Boga je kada poštujemo brata i sestru u Kristu, smatrajući ih većima od sebe i dozvoljavajući Duhu Svetom da djeluje u našim srcima čineći nas poniznijima, i onda se više ne radi o tome što smo odlučili činiti, već o stavu da proslavljamo Boga.
5. Zreo kršćanin živi disciplinirani život koji proslavlja Boga
“Naprotiv, morim svoje tijelo i podjarmljujem da, pošto sam drugima propovijedao, sȃm ne budem odbačen.” 1. Korinćanima 9,27
Pismo mnogo govori o trčanju.
Da budem iskrena, mrzim trčanje. U stvari, osim hodanja većina tjelovježbanja baš mi se i ne sviđa. Ali, Pismo koristi trčanje kao primjer na mnogo mjesta.
“Ali koji čekaju na Gospoda, snaga im se obnavlja; podižu se na krilima kao orlovi, trče i ne malakšu, hode i ne umaraju se.” izaija 40,31
“Trčat ću putem zapovijedi tvojih, jer ćeš moje proširiti srce.” Psalam 119,32
“Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sputava te postojano trčimo u boj koji je pred nama.” Hebrejima 12,1
“Ne znate li da u trkalištu svi trkači, doduše, trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete.” 1. Korinćanima 9,24
Godinama su moj tata i brat zajedno trčali trke od 10 km.
Trebalo je mnogo discipline za trčati te trke, ne samo zato što su morali trenirati svoja tijela, već su morali paziti da dobro jedu i mnogo spavaju.
U jednom trenutku za vrijeme trke došli bi do zida bola i očaja, kada bi sve u njima govorilo: odustani sada!
Da su odlučili slušati taj zid, nikada ne bi došli do cilja. Ali, ako bi odlučili trčati kroz njega, na drugoj strani bi ih dočekao novi vjetar, pomažući im, izgledalo je kao da trče zauvijek.
Ovo je istina i za nas, u našem kršćanskom životu.
U jednom trenutku, za vrijeme našeg putovanja, suočit ćemo se s kušnjama; neprijatelj će nam šaptati u uho bol i očaj, i bit ćemo kušane da se malo “odmorimo”.
Ali, ako se odlučimo da nađemo svoj odmor u Kristu (Matej 11,28), rastjerat ćemo neprijateljeve laži i s druge strane naći da Kristov odmor daje snagu da živimo kršćanski život disciplinirano i u pobjedi!
Draga sestro, nikada prije u svom kršćanskom životu nisam osjetila takvu važnost da crkva prihvati potpunost Božje Riječi i živi zrelo i disciplinirano. Nalazimo se baš u vremenu koje Pavao opisuje u 2. Solunjanima 2,1-12, u vrijeme kada se pojavila velika zabluda i mnogi snažni vjernici, koje smo nekada gledali kao učitelje riječi sada varaju, zavijaju i padaju. Moramo biti jake i ovo proučavanje 1. Korinćanima došlo je u pravo vrijeme. Moramo ga prihvatiti!
