Sharing is caring!

 

Pobuna je čin opiranja autoritetu. To je prkos, otvoreni otpor i smjela neposlušnost.

One koje se pobune protiv Boga, ne mogu uspjeti.

Vidimo kroz cijelu Bibliju priče onih koji su se bunili, počevši sa Sotonom osobno. U Ezekielu 28 piše da je Sotona bio prelijepi anđeo, ali je njegovo srce zbog njegove ljepote bilo sve više ponosno.

 

Ti si bio u Edenu, vrtu Božjemu;

pokrivalom ti bijaše svaki dragi kamen,

sard, topaz i dijamant,

beril, oniks i jaspis,

safir, smaragd i granat i zlato:

umijeće tvojih bubnjeva i tvojih svirala

bijaše pripravljeno u tebi u dan u koji si stvoren.

Ti si kerub pomazani koji zaklanja;

ja te postavih: bio si na svetoj gori Božjoj;

hodao si gore-dolje posred ognjena kamena.

Bio si savršen na svim putovima

od dana u koji si stvoren,

sve dok se  u tebi nije našla nepravda.

Zbog množine tvoga trgovanja

središte su tvoje nasilje napunili pa si sagriješio:

stoga ću te ko svetogrdnoga s gore Božje izbaciti

i zatrti te, kerube zaštitniče,

isred ognjena kamena.

Srce ti se bilo uzoholilo zbog tvoje krasote,

svoju si mudrost zbog svoga sjaja izopačio:

na zemlju ću te baciti.

(Ezekiel 28,13-17)

Nakon što je Sotona pao, kušao je Adama i Evu i oni su pali, također. Ostatak je povijest.

Pobuna i ponos su sada u srcu svake osobe. Svi smo sposobni za to.

Ako imaš buntovno dijete, tada poznaš bol koju nosi pobuna. Poznata ti je bol i razočarenje dok gledaš kako tvoje dijete odbacuje zdravu mudrost i kreće stazom samouništenja.

To nas dovodi do današnje priče u 2. Samuelovoj. Kralj David imao je prelijepog sina po imenu Abšalom. Evo kako je on opisan:

 

No u svemu Izraelu nije bilo nikoga koga bi se toliko hvalilo zbog njegove ljepote kao Abšaloma: od stopala do tjemena ne bijaše na njemu mane. A kada je šišao svoju kosu (a šišao bi je pri svršetku svake godine; jer mu je kosa bila preteška pa ju je šišao), procijenio bi svoju kosu na dvije stotine šekela prema kraljevu mjerilu.

(2. Samuelova 14,25-26)

U 2. Samuelovoj 14 vidimo lijepog kraljevića, koji odbacuje život ispunjen nadom u sretnu budućnost, jer ga je njegova ambicija za više odvela u pobunu protiv vlastitog oca.

Abšalom je tako žarko želio prijestolje svoga oca da je bio spreman ubiti svog oca samo da ga dobije!

Što je dovelo do Abšalomove pobune?

5 stvari koje vode u pobunu

 

1. Ljutnja i gorčina u njegovom srcu prema ocu.

Abšalomov brat silovao je njegovu sestru i otac je to znao, ali ništa nije poduzeo oko toga. Kao rezultat, Abšalom je osjećao da treba osvetiti svoju sestru i ubiti brata. Nakon što ga je ubio, pobjegao je na 3 godine (i bio kažnjen još 2 godine). Za svo to vrijeme, njegovo srce je postalo ogorčeno, sve više i više.

Nepravda može učiniti da srce postane ljutito i ogorčeno. Neka ljutnja je ispravna i dobra, posebno kada je usmjerena na ono što je moralno krivo. Ali, način na koji izražavamo tu ljutnju može biti grješan. Abšalom je trebao otići ocu i sa njim raspraviti ovu situaciju, umjesto da ju je gurao pod tepih i da kuha u njemu. Jednom kada gorčina pusti korijenje u našem srcu, uvijek vodi u grijeh. Moramo vjerovati Bogu da će se On osvetiti onima koji su povrijedili nas i druge, umjesto da uzimamo stvar u svoje ruke.

 

2. Nije imao strpljenja da čeka na prijestolje.

Da je Abšalom čekao strpljivo, naslijedio bi prijestolje.

Abšalom je ubio svoga najstarijeg brata Amnona jer je silovao njegovu sestru. Iako izgleda da je dobro jer je osvetio svoju sestru, možda je imao i skriveni motiv, jer ga je ovo ubojstvo stavljalo kao prvog idućeg koji nasljeđuje prijestolje. Možda se bojao da će Solomon, koji se rodio Batšebi, biti u većoj naklonosti od njega. Njegov strah i nedostatak strpljenja doveli su ga do smrti.

Većina dobrih stvari u životu ne dolazi brzo ili lako. Trebamo biti spremne strpljivo čekati da Bog otvori vrata i odgovori na molitve, a u međuvremenu, živjeti život koji proslavlja Boga, čak i kada se strah uvlači unutra.

 

3. Imao je loše savjetnike i prijatelje.

Abšalom je vjerovao čovjeku po imenu Ahitofel da ga savjetuje. Ovaj je čovjek bio izdajica i želio je da se David i njegov sin razdvoje. On nije bio dobar čovjek. Također, većina ljudi u zemlji željela je da Abšalom postane novi kralj. Ovo pokazuje kako većina nije uvijek u pravu. On je slijedio gomilu… do svoje smrti.

Pazi koga slušaš.

Budalasti prijatelji i savjetnici vode do uništenja. Ima uzrečica koja ovako kaže: “5 osoba s kojima si najbliža, na njih najviše sličiš”. Procijeni svojih 5 prijateljica. Ako je koja od njih budalasta, možda je vrijeme da je udaljiš iz svog kruga najboljih prijateljica i nađeš odane prijateljice i savjetnice.

 

4. Njegova je ambicija bila zamka.

Abšalom je tako čeznuo za prijestoljem, da je bio spreman doseći ga po svaku cijenu. Njegova ambicija uzrokovala je njegov loš karakter. Bio je spreman biti nevjeran, izdati vlastitog oca i zgaziti svakoga koga je trebao, samo da dođe do tog prijestolja.

Živimo u svijetu koje govori svima (čovjeku, ženi i djetetu) da budu ambiciozni. Ali, sebična ambicija nije volja Božja za nas i ona je razorna za naše odnose u obitelji, prijateljstvima i za nas same. Ako želimo postići uspjeh po svaku cijenu, tada ćemo biti spremne da varamo, krademo, lažemo i izdamo, čak i one koje bi trebale voljeti.

Cijena koju plaćamo za takvu ambiciju nije vrijedna iste.

 

5. Njegov ponos i vanjska ljepota bili su njegova krajnja propast.

Abšalom je opisan kao vrlo lijep čovjek, sa predivnom kosom. Ljudi su ga voljeli i najvjerovatnije je očaravao žene. To je vodilo do njegovog ponosa i u bitci, to je bila njegova propast. Tako, dok je ponosno jahao u rat protiv vlastitog oca, njegova kosa se zaplela u stablo i ostavila ga da visi sa stabla. Njegove predivne kovrče, dovele su njegov život do smrti. Jedan od Davidovih ljudi ga je ubio i prijestolje je opet pripalo Davidu.

Kada je previše vremena provedeno na održavanju vanjske ljepote, a ne na održavanje hoda sa Bogom, ispraznost se smjesti u srcu. Ispraznost je pretjerani ponos ili zadivljenost svojim vlastitim izgledom ili uspjehom. Ponos nas udaljava sa Božje staze i uvijek će nas voditi u samo-uništenje.

 

Kako je Abšalom mogao pobjediti svoju pobunu?

Oprost i poniznost.

Iako je Abšalom bio povrijeđen izborima koje je učinio njegov otac, nije trebao odabrati pobunu. Ranjenost nikada nije izgovor za grijeh, iako ostavlja otvorena vrata da Sotona može prekovremeno raditi na nama, u područjima u kojima smo osjetljive.

Da je Abšalom raspravio svoje osjećaje s ocem, oprostio svome ocu, strpljivo čekao svoje nasljedstvo, okružio se iskrenim prijateljima i savjetnicima, slijedio ono za što je znao da je ispravno, umjesto da je išao za gomilom i da je održavao odnos sa Bogom, umjesto da je vjerovao u svoj lijep izgled, ne bi bio još umro.

Abšalomovo ime na hebrejskom znači “otac mira”.

“Ab” znači otac, a “šalom” znači mir.

Ono što je Abšalom ostavio za sobom potpuno je u suprotnosti sa značenjem njegovog imena. Umjesto da donese mir u svoju obitelj, on je donio podjelu, nevjernost, bol i patnju.

Na kraju, David je tugovao kada je čuo za smrt svoga sina i vapio:

“Sine moj Abšalome! Sine moj, sine moj Abšalome! Dao Bog da sam ja umro umjesto tebe.” (2. Samuelova 18,33)

Psalam 3 napisan je dok je kralj David bježao pred Abšalomom, da bi spasio svoj život. David je pisao:

Ali ti si, Gospodine, meni štit;

slava moja i onaj koji mi glavu podiže.

Glasom svojim Gospodinu zavapih

i on me usliša sa svete gore svoje. Selah.

Psalam 3,3-4

Bog je zaštitio Davida u ovo zastrašujuće vrijeme. David je objavljivao: “Ti si Gospodine meni štit.”

Ako se suočavaš sa patnjom koju nosi pobuna voljene osobe, zapamti ovo: Bog čuje tvoje molitve. Iako možda neće izvesti tu osobu iz pobune, Bog je tvoj štit. On je sa tobom, On je tvoja zaštita i On te voli.

Hodaj sa Kraljem,

 

Courtney