“Godinama ste dolazili u moj dom i okupljali se u moje ime da biste štovali mnoge stvari, a ne mene.”
Potresa li te ova izjava kao što je potresla mene prošli mjesec?
To je izjava koju je Bog stavio na moje srce dok sam pratila kršćanske novosti čitajući o tome kako jedan za drugim kršćanski vođe bivaju otkriveni u grijehu.
Zasigurno ova idolatrija među kršćanima nije ograničena na kršćanski svijet slavnih.
Provodimo svoje živote štujući mnoge stvari: od luksuza i novca do hrane i zdravlja.
Zašto je čovjek tako sklon idolatriji?
Stvoreni smo da štujemo Boga. Bog u svako ljudsko biće stavlja želju da štuje Njega.
Međutim naša pala priroda izobličava i prlja ovu želju.
Vidimo ovo izobličenje u antičkoj povijesti, kada je od početka vremena čovjek pravio idole od drveta i kamena i štovao prirodu.
Ovaj neuspjeh da štujemo Boga i samo Boga ostavlja prazninu u nama koju nastojimo ispuniti, ali se čini da nikada ne uspijemo ostati ispunjeni.
Moj je narod kriv za dvostruko zlo: ostavili su mene — izvor žive vode, a štovali su lažne bogove — napukle bunare koji ne mogu zadržati vodu. Jeremija 2:13
Napustili smo Boga
Kada razmišljamo o tome da je Bog napušten, možda mislimo na one koji su nazadovali ili otpali.
Mislimo na one koji su izrugivali Božje ime i hulili na Njega.
No koliko često mi to činimo u našim vlastitim životima?
Koliko često smo buljili u lice našeg omiljenog biblijskog učitelja, TV propovijednika ili pjevača pjesama slavljenja daleko više nego što smo otvarali svoje Biblije?
Često se pitam kako bismo bili duhovno da živimo u zemlji gdje nemamo pristup kršćanskom poučavanju.
Kada bi sve što imamo bilo nekoliko dragocjenih stranica Biblije kao naš jedini izvor Božje riječi.
Usudila bih se reći da bismo bili 100 puta duhovniji nego danas jer bismo imali jedini izvor duhovne hrane koji nam je potreban.
“Jer, Božja je riječ živa i djelotvorna. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do mjesta gdje se spajaju duša i duh, i do središta naših zglobova i kostiju. Ona prosuđuje misli i namjere srca.” Hebrejima 4:12
Okrenuli smo leđa izvoru žive vode
Ovaj stih u Jeremiji me uvijek podsjeća na susret Isusa i Samarijanke na izvoru.
Ona je bila tjelesno žedna, ali više od toga, imala je prazninu u svojoj duši koju nije mogla ispuniti.
Pokušala ju je ispuniti ljudskom ljubavlju i prošla kroz 4 braka. Sada živi s muškarcem u preljubničkom odnosu.
Njena ljudska nastojanja da ispuni nadprirodnu prazninu dovela su ju do krivnje i srama.
A sada je sjela do Isusa – izvora žive vode – i On joj je ponudio vječnu ispunjenost.
Sve smo mi kao ta Samarijanka.
Možda nismo prošle kroz više brakova pokušavajući pronaći osjećaj ispunjenosti.
Možda je naš sram izložen pogledima svih.
Možda pokušavamo tu prazninu ispuniti vinom, pornografijom ili lijekovima na recept.
Možda smo se okrenule hrani, kupovanju ili kockanju.
Neki pokušavaju ispuniti tu prazninu poslom, prijateljima ili putovanjima i iskustvima.
Ali svi završavamo baš poput Samarijanke: prazni i razočarani sjedeći tik do izvora vječne ispunjenosti.
Napukli bunari su sve što nam je ostalo
Jeremija daje sliku uzaludnog ljudskog pokušaja da stvori ono što je Bog već pripremio.
Hebrejska riječ za izvor u ovom stihu je vrelo vode.
Vrelo je neprestan dotok vode koji ne treba biti ponovo punjen jer je stalan izvor vode.
Narod Jude je okrenuo svoja leđa ovome izvoru žive vode i izbušio sebi bunare.
Razlika između izvora i bunara je u tome što izvor ulazi u vodu koja stalno izvire, a bunar drži vodu.
Bunar treba napuniti i držati napunjenim, ali za razliku od izvora, voda u bunaru može postati ustajala.
Ali Jeremija nastavlja: “…napukle bunare koji ne mogu zadržati vodu.”
Njihovi bunari ne samo da su bili nedostatan izvor ispunjenosti, nego su bili napukli i nisu mogli ni zadržati vodu.
Nisu mogli ispuniti ni svoju osnovnu svrhu.
Je li tvoje srce napukao, beskoristan bunar?
Možda si poput ove Samarijanke na izvoru: tvoj je život slomljen i osjećaš sram, razočaranost, prazninu i tugu.
Ne znaš što učiniti pa činiš ono što si uvijek činila.
Isus upravo sada sjedi do tebe i nudi ti izvor ispunjenosti, ugode i radosti koji ne prestaje.
Jesi li voljna zamijeniti svoj napukli bunar koji ne zadržava vodu za Njegov izvor koji ne prestaje?
Dva su načina na koja Isus želi popraviti tvoju slomljenost.
1. Otkrij tko je On
Nikada se nećemo potpuno povezati s našom svrhom ako ne znamo tko je izvor naše svrhe. A samo je jedan način da upoznamo Isusa.
Isus je rekao: “Ako ustrajno slijedite moje učenje, zaista ste moji pravi učenici. Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.” Ivan 8:31-32
Njegova Riječ treba postati mjesto gdje mi prebivamo, jer On je ta Riječ i On je izvor sve istine … istine koja će nas voditi do slobode!
2. Otkrij tko smo mi u Njemu
Ogromna je moć u otkrivanju našega identiteta.
Mnogi su ljudi danas izgubljeni pokušavajući otkriti tko su. Misle da je odgovor u DNK testiranju, istraživanju svojih predaka i ponovnom povezivanju sa svojim korjenima.
Problem je da tu ne leži odgovor tko smo ako smo djeca Božja.
Kad se nanovo rodimo, dobivamo novu DNK.
Dobivamo novu baštinu i novo državljanstvo. Biblija kaže da smo nanovo rođene, rođene od Duha.
A kada otkrijemo tko smo u Kristu, otkrivamo svoju stvarnu svrhu.
Možemo napustiti svoje izvore koji propuštaju vodu i povezati se s izvorom žive vode. A ovdje leži velika tajna!
Kada se povežemo s izvorom žive vode i otkrijemo svoju svrhu u tome da smo slavina, a ne izvor, shvatit ćemo da nikada nismo prazne.
Umjesto pokušavanja da ispunimo svoj izvor koji propušta vodu
- tjelesnim izgledom
- odobravanjima
- boljim standardom življenja
- boljim poslom
- novim suprugom
- novim domom
- danima u Spa centrima
- hranom
- vinom
- prijateljima ….
Otkrit ćemo da smo uvijek zadovoljene živom vodom Božje prisutnosti i svrhe u našim životima.
Ta živa voda će bez kraja teći kroz nas – i ne samo ispunjavati nas, nego jednako tako i druge.
Kada se žena na izvoru povezala s Isusovom živom vodom, ona se istoga toga trenutka promijenila.
Ali nije ostala samo sjediti utapajući se u Njegovoj živoj vodi.
Odmah je shvatila da je njena svrha dostaviti tu vodu i drugima. Otrčala je i s drugim ljudima podijelila tu živu vodu.
Isus je živa voda koja će zadovoljiti najdublje čežnje u našoj duši i duhu.
I kada smo ispunjene Kristom kao našim Kruhom Života i Živom vodom, nikada nećemo opet biti gladne ili žedne!
