Sjedila sam u kinu spuštene glave.
Možeš znati da ako u prvim minutama filma ima psovanja ili su ti oči napadnute nemoralnošću da neće biti ništa bolje.
Mogla sam znati bolje, ali htjela sam se družiti s prijateljicama i tako sam otišla s njima.
Trebala sam izaći iz kina, ali nisam. Samo sam sjedila tamo, uglavnom pognute glave najvećim dijelom filma, obećavajući samoj sebi da ovako nešto neću više učiniti.
Kad su me nakon nekoliko tjedana prijateljice pitale hoću li s njima u kino, odgovorila sam im: „Ne! Više ne želim ići u kino, ali hvala na pozivu.“
Znala sam da moje uvjerenje neće biti popularno, ali čuvati svoje srce u ispravnom odnosu s Bogom bilo je mnogo važnije.
Birati da održimo uvjerenja koja drugi možda neće razumjeti ponekad je težak i usamljen put. Postoje 4 stvari koje moramo razumjeti kad se radi o osobnom uvjerenju.
1. Ponekad su privremena. U Brojevima 6 vidimo zahtjeve za nazarejski zavjet. Nazarejski zavjet ima svoj početak i kraj. Za to vrijeme osobi nije dozvoljeno da pije vino, sok od grožđa, jesti grožđe, pa čak ni grožđice. Nisu smjeli biti blizu mrtve osobe, niti su smjeli šišati kosu, pa čak ni uređivati je. Ali, kad je zavjet završio bili su slobodni od ovih zahtjeva.
Možda će u tvom životu doći vrijeme kad će Bog tražiti da se odrečeš nekih aktivnosti da bi oslobodio tvoje srce i da možeš biti više posvećena Njemu. To ne znači da je to aktivnost koje ćeš se odreći zauvijek. To samo znači da za određeno vrijeme moraš dati Njemu više prostora u svom životu. Možda to ima jači uticaj na tvoje srce nego što bi trebalo ili ti uzima vrijeme koje Bog želi da posvetiš Njemu.
2. Ona su osobna, nisu za svakoga. Vidimo da nazarejski zavjet nije zavjet za cijeli izraelski narod i zahtjevi ovog zavjeta nisu traženi od svakoga već samo za one koji odaberu ovaj zavjet.
Moramo biti pažljivi kad Bog stavi neko uvjerenje na naša srca da ne postanemo osuđujući prema onima koji nemaju ista uvjerenja. Da, postoje izvjesna načela koja bi trebali imati svi vjernici. Ima stvari za koje nam Božja Riječ govori da svi moramo bježati od njih, ali u ovim područjima gdje ne možemo naći poglavlje i redak moramo zaključiti da je to osobno uvjerenje i tako mora ostati: osobno, između nas i Boga.
3. Neki nas ljudi neće razumjeti. Zamišljam da mora biti onih – uz prkos poznavanja nazarejskog zavjeta – koji su još uvijek povrijeđeni kad netko tko je dao zavjet, odbija prisustvovati sprovodu bliske osobe ili roditelja.
Bit će onih koji znaju tvoje osobno uvjerenje i na površini se, čak, i slažu s tvojom odlukom, ali kad ih dotakne osobno poželit će da ih zbog njih prekršiš. Oni možda ne razumiju važnost tvog predanja onome što je Bog tražio od tebe.
4. Kršenje osobnog uvjerenja je grijeh. “Drugi mogu, ali ja ne ”. To je izraz koji sam stalno slušala odrastajući. Znala sam da postoje određena mjerila koje je naša obitelj održavala i to je važilo samo za nas. Nije bio grijeh što drugi to nisu održavali, ali za nas jest. Zašto?
Kad Bog traži od nas da se suzdržimo od određenih aktivnosti i mi obećamo da ćemo to učiniti, tada ulazimo u zavjet posvećenja Njemu. Prekršiti to osobno uvjerenje znači biti neposlušan Gospodinovoj zapovjedi i prekršiti naše obećanje Njemu. To je grijeh!
Isto tako, nagovarati svog brata ili sestru u Kristu da prekrše osobno uvjerenje koje su obećali znači da ih doslovno guramo u grijeh.
Govori li Bog tvom srcu da uđeš na novi stupanj predanja i posvećenja?
Zove li te da podigneš svoj osobni nivo? Traži li od tebe da mu predaš više svog vremena i da dođeš bliže Njemu?
Nemoj oglušiti svoje uho kad čuješ Njegov glas.
Možda je ovo period, možda će ovo biti doživotna obaveza, kao što su i Leviti bili posvećeni za cijeli život, ali jedno je sigurno: ništa na zemlji se ne može usporediti sa zadovoljstvom znanja da se nalazimo u samom središtu Božje volje za naše živote!
Draga sestro u Kristu, što nosiš u sebi? Trebaš li naći mjestogdje ćeš odbaciti bezvrjedni otpad koji nosiš uokolo?
