Jeste li ikad čuli za 85-godišnjaka koji ima istu snagu poput 40-godišnjaka?
Tako nešto danas zapravo i ne čujemo, ali u ovotjednom biblijskom proučavanju vidimo veoma vjernog čovjeka koji je imao 85 godina, a bio snažan i sposoban kao 40-godišnjak.
Otvorite svoje Biblije, Jošua 14,6-15; tu susrećemo vrlo posebnog čovjeka po imenu Kaleb.
U stihovima 6-9 doznajemo Kalebovu pozadinsku priču. Vjerojatno ste čuli o 12 špijuna koje je Mojsije poslao u Obećanu zemlju u Brojevima 13. Špijuni su izvidjeli zemlju i gradove, i dok su to činili, vidjeli su ljude koji su živjeli u Obećanoj zemlji.
Deset špijuna nisu se pouzdavali u Boga, i vratili su se i rekli ljudima kako nikada ne bi mogli pobijediti divove i ratnike koje su vidjeli u Obećanoj zemlji. Samo su dva špijuna bili poslušni i pouzdali se u Boga i pokušali uvjeriti ljude da mogu pobijediti.
Pogodite tko su oni?
Bio je to Jošua, novi izraelski vođa, i Kaleb, čovjek kojeg nalazimo ovdje u našem proučavanju.
Umjesto da su poslušali Jošuu i Kaleba, i pouzdali se u Boga, ljudi su bili u strahu i ljuti što ih je Bog izbavio iz Egipta. Htjeli su se vratiti u Egipat i biti ponovno robovi!
Bog je bio toliko nezadovoljan što se Izraelci nisu pouzdali u Njega da ih je pustio da lutaju po pustinji 40 godina sve dok ta neposlušna generacija nije izumrla i nova generacija nije zauzela njihovo mjesto. No, jedna je osoba preživjela u toj generaciji, a to je bio Kaleb.
Zato što je bio poslušan Bogu, Bog je dozvolio da Kaleb živi mnogo duže nego itko drugi.
Kaleb nam u 10. stihu govori: „Gospod me ostavio na životu, kao što je obrekao, ovih četrdeset i pet godina koliko je prošlo otkako je Gospod izgovorio ovu riječ Mojsiju dok je Izrael lutao pustinjom. A evo sad: meni je danas osamdeset i pet godina.“
U 11. stihu još kaže da je jak kao i kad mu je bilo 40 godina. Zato što je Kaleb bio vjeran Bogu i Božjim zapovijedima, Bog je blagoslovio Kaleba i bio vjeran njemu!
U našem proučavanju ovoga tjedna možemo vidjeti da je Kaleb vjerovao u Božja obećanja, ali to nije sve.
Poduzeo je korake, i bio poslušan.
U Brojevima 13,30 vidimo kako je Kaleb nastojao uvjeriti ljude da poslušaju Boga.
U Jošui 14,12 vidimo kako se Kaleb pouzdaje u Boga i poduzima akciju u istjerivanju Kanaanaca iz zemlje koju mu je Bog dao. Kaleb nije samo vjerovao onome što je Bog rekao, rekao je drugima o tome i djelovao u poslušnosti Bogu.
Naši životi trebaju izgledati točno tako.
Ponekad je veoma teško biti vjeran Božjim zapovijedima. Kušani smo da ne poslušamo jer smo grešnici, a povrh toga su ljudi koji nas gledaju s podsmjehom jer smo poslušni Bogu cijelo vrijeme.
Međutim, nemoguće je biti kršćanin i ne slušati Boga.
Svatko griješi, a biti kršćanin ne znači da nikada nećete sagriješiti, ali vaš se život treba općenito kretati u smjeru poslušnosti i rasta u Kristu.
Ne radi se o savršenosti, već o smjeru, kao što moj pastor često kaže.
Smjer našeg života treba rasti u poslušnosti Bogu.
Ne možemo samo reći da vjerujemo u Isusa i misliti kako je to dovoljno.
Potražite Jakovljevu 2,14-26 i pročitajte. Ovi nam stihovi govore jasno kao dan da nas vjera bez djela ne spašava.
Ne spašavaju nas naša djela, niti nas spašavaju vjera i djela zajedno. Spašeni smo samo po vjeri, ali ako je naša vjera stvarna i istinita, prirodno će ju podržati djela i poslušnost.
To je ono što nam Jakov pokušava reći u Jakovljevoj 2,14-26, i to je ono što vidimo na primjeru Kaleba. Spašeni smo samo po vjeri, ali prava vjera će u nama proizvesti poslušnost.
Vrijeme je da kao mladi kršćani ustanemo i poslušamo Boga bez obzira na cijenu. Ukoliko doista imamo vjeru, poslušat ćemo Boga i govoriti drugima o Njemu bez obzira što netko misli o nama. Kao kršćani, trebamo raditi na sve boljoj poslušnosti Bogu zbog naše vjere u Njega.
Vaš je posao, mladići, da budete vođe u svojoj poslušnosti i govorite drugima o svojoj vjeri u Boga baš kao što je Kaleb učinio ovdje u Jošui 14,6-15.
