Današnja crkva teško da je nalik na crkvu u kojoj sam odrasla.
Ne želim biti poput onih starijih koji se stalno tuže da su se vremena promijenila, da stvari nisu kakve su bile; jer ima stvari koje se nikada ne mijenjaju.
Božja Riječ se ne mijenja nikada; niti zapovjedi koje nalazimo u Božjoj Riječi.
Iako crkva u različitim kulturama i generacijama izgleda drugačije, neke stvari u crkvi su temeljne i ne trebaju se mijenjati.
Ali, mijenjaju se.
Kad kažem crkva ne mislim na grupu vjernika koji se sastaju na crkvenim sastancima, već mislim na vjernike kao osobe, koje Biblija zove crkvom.
Odrasla sam u doba kršćanske povijesti kada se otpor legalizmu toliko propovjedao u “starim” pentakostalnim crkvama i čežnja za slobodom u Kristu je bila tolika da je ponekad vodila do neumjerenosti, pa i do griješnog ponašanja…
Ali, prožimalo ju je i razumijevanje da neke stvari kršćani jednostavno ne rade. Oni koji su to radili bili su mala manjina.
Ova populacija sada se okrenula i većina tijela Kristovog živi na stupnju popustljivosti koja se nije vidjela u prošlim generacijama.
Velika većina onih koji sebe zovu kršćanima:
- Zabavni program koji gledaju ispunjen je svakom vrstom grijeha i razvrata
- Glazba koju slušaju ispunjena je grubim i nepristojnim riječnikom svake vrste
- Nemoralnost se podnosi, pa čak i prihvaća
- Sodomija je prihvaćena, čak se i proslavlja
- Nepristojan riječnik koristi se često, ponekad i stalno
- Vjeruje se u evoluciju, ili u najmanju ruku, da je kršćanstvo dio evolucije
U mom članku “4 razloga zašto kršćani trebaju ispunjavati Božju Riječ” vidimo zašto je opasno kada većina crkvene populacije ispunjava ove karakteristike. To je opasno ne samo za njihov duhovni život, već za cjelokupno zdravlje Kristovog tijela.
Jesi li ti dio Božjeg ostatka?
Cjelokupno tijelo Kristovo ne može, i neće, uživati Božje blagoslove kada je svjestan i namjeran grijeh način na koji žive život, kada su neki grijesi koje toleriraju i prihvaćaju oni koje Bog u svojoj Riječi zove grozotom!
Vidimo slične okolnosti u knjizi 1. Kraljevima.
Kralj Salomon vodio je narod Izraela u život svjesne, namjerne neposlušnosti i javnog, nesumnjivog idolopoklonstva.
Ono što je slijedilo nije samo da je kraljevstvo Izraela bilo iščupano od Davidove kuće, ostavljajući samo pleme Jude, već i niz kraljeva, koji su živjeli životom razvratnika i idolopoklonika i svaki idući bio je gori od prethodnog.
I tako dolazimo do kralja Ahaba.
U 1. Kraljevima 16,30 piše: “A Ahab, sin Omrijev, činio je što je zlo u očima Gospodnjim više no svi koji bijahu prije njega.”
I to govori puno, kada vidimo razinu grijeha i zla u koje su bili upleteni kraljevi prije njega!
Za vrijeme vladavine kralja Ahaba, štovanje Baala je počelo u Izraelu i to prvenstveno jer je oženio Jezabelu, koja je bila žarki štovatelj Baala.
Štovanje Baala bilo je tako rasprostranjeno da je Bog poslao sušu.
Zanimljivo je da je ova suša bila odgovor na štovanje Baala i oni koji su štovali Baala mislili su da on upravlja kišom.
Božji odgovor na to bio je da je poslao sušu, direktan šamar u lice ovom lažnom i nemoćnom bogu!
Način na koji je Bog odlučio prekinuti sušu bio je još snažniji prikaz Njegove suverene sile, šaljući s neba nadnaravnu vatru da sagori žrtvu na vodom natopljenom oltaru.
Rezultat toga bilo je priznavanje Božje vlasti i pokolj Baalovih proroka.
Vidimo nešto predivno u 1. Kraljevima 19,18: “Ali sam ostavio u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala.”
Iako je Iliji izgledalo da je on jedini u cijeloj zemlji koji nije zaboravio Božji zavjet, u stvari bilo ih je sedam tisuća koji su ostali vjerni Bogu i Njegovoj Riječi.
Dva puta u poglavlju, Ilija govori: A on reče: »Gorljivo sam revnovao za Gospoda, Boga Nad Vojskama, jer sinovi Izraelovi napustiše savez tvoj, žrtvenike tvoje porušiše i proroke tvoje mačem pobiše; a ja ostadoh sam i traže dušu moju, da mi je oduzmu.« 1. Kraljevima 19,10 i 14
Tako je izgledalo Iliji, jer vjerni ljudi, muškarci i žene, koje je Bog ostavio za sebe, skrivali su se od smaknuća u pećinama.
Pavao o tome piše u Rimljanima 11:
Kažem dakle: Zar je Bog odbacio puk svoj? Nipošto! Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. Nije Bog odbacio puka svojega koga predvidje. Ili ne znate što kaže Pismo o Iliji, kako se tužio Bogu na Izraela govoreći: Gospode, proroke tvoje pobiše i žrtvenike tvoje porušiše; a ja ostadoh sam i traže dušu moju. A što mu kaže Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljeno pred Baalom Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji ostatak po izboru milosti. Rimljanima 11,1-5
I danas postoji ostatak.
Bog je ostavio za sebe one koji odbijaju da se poklone supermilosti, vjerovanju da je sve dopušteno i ponašanju koje dozvoljava ponašanje koje je tanko premazano slobodom.
On je ostavio za sebe one koji su odlučili da ih u crkvi neće prestrašiti oni koji rade kompromis s čvrsto utemeljenim zavjetom Božje Riječi.
Ovo su oni koji stoje za istinu usred optužaba da su legalisti.
Ovo su oni koji svoj pogled drže čvrsto prikovan za Isusa, usprkos kritika koje su im upućene da mrze homoseksualce, da su nacionalisti, rasisti, mrzitelji žena i mnogo drugih.
Biti dio Božjeg ostatka nije lako.
Ne samo da je prepunjno progonstvom;
Ne samo da ljudi krivo shvaćaju ili nas napadaju za naše stavove i uvjerenja u Božjoj Riječi;
Ne samo da su često usamljeni, kako se Ilija osjećao kada ga je Bog pronašao,
Već zahtijeva predanje u poniznosti i Božjem pljevljenju u našim životima, dok nam On u ljubavi, ali ustrajno otkriva one stvari u našem životu koje zahtijevaju promjenu.
On nas želi oblikovati da budemo Njemu nalik.
Da bi uspio u tome, mi moramo ostati savitljivi pod Njegovom rukom, i to nije lako. U stvari, vrlo je zahtjevno. Ali, nagrade i blagoslovi kao dijelu Njegovog ostatka su izobilni!
