Koliko Bog brine o malim grijesima koje učinimo?
Zar se ne bi više brinuo da se pobrinemo za “velike stvari” kao što su laganje, krađa, mržnja ili pornografija? Zar se stvarno brine jer mi je neka mala psovka izletila iz usta tu i tamo, sve dok je moje srce ispravno?
Zar se stvarno brine ako rečem neku bijelu laž ili obojim malo istinu?
Zar se stvarno brine ako gledam taj film s malo psovki i golotinje ili ispričam taj crni vic?
Moram priznati da me ponekad uznemirava i plaši današnja crkva.
Božja ljubav i milost toliko su podignute, da su Njegova pravednost i svetost izbrisane u današnjem načinu života.
Kao da ne želimo više priznati da je Bog pravedan i svet… da će nas jednog dana suditi potpuno, po crno na bijelo, čistoj, ispisanoj svojoj Rječi.
Brine li Bog zaista o malim grijesima?
Potvrda pravedne Božje ljutnje na grijeh je uvredljiva.
Dakle, gledamo u stranu kada kršćanin, ili čak i pastor s govornice, govori vulgarno… jer to pomaže da naglasi što je htio reći ili daje težinu njegovim riječima.
Dakle, gledamo u stranu kada kršćanin, ili čak i pastor s govornice, upotrijebi… ili izgovori, u stvari, kaže Božje ime uzalud.
Dakle, gledamo u stranu kada kršćanin, ili čak i pastor s govornice, predloži film s temom za odrasle i neprimjerenim jezikom, ili film koji veliča homoseksualnost.
Dakle, gledamo u stranu kada kršćanin kaže malu bijelu laž.
Jer sigurno Bog ima daleko veće stvari za koje je zabrinut od ovih malih stvari. Naravno da će dozvoliti nekoliko propusta, zar ne?
Na kraju, pa ljudi smo.
Mi ćemo pogriješiti.
Ovaj tjedan u Dobro Jutro Djevojke čitamo koliko Bog zaista vodi računa o grijehu. čak i mali grijesi u životu pobožnih ljudi, koji su ga voljeli i radili velike stvari za Njega.
Moramo znati da postoji grijeh koji je nenamjeran, o kojem nas Bog kasnije presvjedoči, dajući nam priliku da se pokajemo i ispravimo svoje ponašanje.
Ali, postoji i grijeh koji napravimo namjerno, znajući da to što radimo nije ispravno, ali smo uključeni… jer to želimo.
To nije pogreška.
To nije nezgoda, to je ‘namjerno’.
I Bog ‘namjerni’ grijeh shvaća jako ozbiljno.
U Hebrejima 10,26-31 piše: “Jer ako svojevoljno griješimo pošto smo primili spoznaju istine, više nam ne preostaje žrtva za grijehe, nego neko strašno iščekivanje suda i bijesni oganj koji će proždrijeti protivnike. Tko prezre Zakon Mojsijev, umire bez milosrđa na riječ dvojice ili trojice svjedoka. Zamislite koliko će goru kaznu zavrijediti onaj koji Sina Božjega pogazi i nečistom smatra krv Saveza kojom je bio posvećen i ogriješi se o Duha milosti. Ta znamo Onoga koji je rekao: Moja je osveta, ja ću uzvratiti — govori Gospodin, i opet: Gospod će suditi puku svojemu. Strašno je upasti u ruke Boga živoga.”
Svaki grijeh je jako ozbiljan i ljuti Boga jer pokazuje da Isusovu žrtvu ne shvaćamo ozbiljno.
Ne samo to, mi doslovno Isusovu krv, koja nas je posvetila, očistila nas i učinila nas kao da nikad nismo sagriješili, uzimamo kao nešto obično.
Prestajemo je shvaćati svetom.
Nema značenja za nas.
Ako to možemo učiniti bez straha Gospodnjeg, bez straha da ćemo doći u ruke živog Boga, onda se duhovno nalazimo u veoma opasnom području!
Vidimo opasnost od malog grijeha dok ovaj tjedan čitamo 2. Kraljevima u 9. i 10. poglavlju.
Bog je pomazao Jehua za kralja Izraela. Bog ga je odabrao umjesto kralja Jorama koji je bio Ahabov potomak čije ponašanje je bilo zlo.
Božji plan za Jezabelu i sve Ahabove potomke je bio da se izbrišu s lica zemlje, i to je baš ono što se Jehu spremao učiniti.
I to je izvršio.
Jehu je, također, očistio zemlju od štovanja Baala: ubio je Baalove štovatelje, završio je s žrtvovanjem Baalu i spalio stupove.
To je bilo Bogu ugodno.
Bog je ljubomoran Bog; On ljubomorno očekuje da ga štujemo i kada dozvolimo idolopoklonstvo u zemlji, ili još u svom srcu… samo malo, On izgara usijanom ljubomorom jer naše štovanje treba biti posvećeno Njemu i samo Njemu.
Jehu je izostavio jednu malu stvar… i za to je platio cijenu on i cijeli Izrael.
“Ipak, Jehu se nije okrenuo od grijehā Jeroboama, sina Nebatova, kojima je ovaj Izraela navodio na grijeh: od zlatnih telaca koji bijahu u Betelu i koji bijahu u Danu. I reče Gospod Jehuu: »Budući da si se dobrim pokazao čineći što je prȁvo u mojim očima i učinio domu Ahabovu sve što mi je bilo na srcu, tvoji će sinovi do četvrtoga koljena sjediti na prijestolju Izraelovu.« Ali Jehu nije pazio da hodi po zakonu Gospoda, Boga Izraelova, svim srcem svojim; nije odstupao od grijeha Jeroboamovih kojima je ovaj Izraela navodio na grijeh. U one dane Gospod je počeo odsijecati dijelove Izraela; i Hazael ih je tukao na svim međama Izraelovim:” 2. Kraljevima 10,29-32
Bog je nagradio Jehua za uništenje Ahabove obitelji i čišćenje Izraela od štovanja Baala. Bog je dao da Jehu vlada Izraelom kroz 4 generacije, što je vrlo dugo vrijeme!
Ali, iako je Jehu izvršio tu nevjerovatnu stvar za Boga, ostao je dio njegovog srca koji je odbio predati. Možda je mislio da je to mala stvar… da će Bog to progledati zbog drugih velikih stvari koje je učinio za Njega.
Ali, ta mala stvar, štovanje zlatne teladi, to ga je koštalo.
Bog je dozvolio da pojedine djelove Izraela pobjede Sirijci, neprijatelji Izraela.
To je ono što se događa u našim životima kada mislimo da Božji blagoslov u našim životima zbog poslušnosti Njemu, otkazuje naše male odluke gdje dopuštamo grijeh.
To nije tako.
Mali grijesi su jednako ozbiljni Bogu kao i veliki grijesi.
Bog je jednako nezadovoljan malim grijesima, kao što je nezadovoljan i velikim i kada ‘namjerno’ griješimo, tada pozivamo poraz u svoje živote.
Baš kao što Jehuovo veliko djelo poslušnosti u čišćenju zemlje od svih zlih Ahabovih potomaka i štovatelja Baala nije otkazalo njegovu odluku da nastavi ‘namjerno’ griješiti i štovati zlatnu telad…
Tako i naša velika djela poslušnosti Bogu, odlučujući da hodamo u Njegovoj volji na očigledne i vidljive načine neće otkazati našu odluku da nastavimo u malom ‘namjernom’ grijehu za koji znamo da nije ugodan Bogu.
Ako želimo živjeti u neobuzdanom, beskrajnom, neizmjernom Božjem blagoslovu, moramo biti spremni biti poslušni Bogu sve do kraja!
Moramo mu se predati potpuno sve do kraja.
Ništa zadržati za sebe.
Jer zadržavanje za sebe poziva poraz.
Potpuno predavanje svega donosi potpunu pobjedu i neizmjeran blagoslov!
