Dobro Jutro Djevojke!
Evo i posljednji dio mojih zapažanja o zadnjim poglavljima u 1. Kraljevima.
Kasnim, ali bolje ikad nego nikad 😀
Što sam naučila…
1. Kraljevima 16-22
priče o Ahabu i Iliji… toliko smo ih puta čuli, zar ne?
priču o Iliji i udovici koja ga je nahranila…
Ilija čija je žrtva spaljena, a svećenici Baala pobijeni…
pa što još tu imamo pročitati, naučiti?
ali, Božja Riječ je živa i djelotvorna, oštrija od dvosjeklog mača – Božja Riječ uvijek radi i ispunja ono za što je poslana.
nekako mi se ova poglavlja i nisu čitala, pa kad sam ih čitala i promšljala o njima… nisam htjela ništa zapisati, jer… puno je razloga, a i bila sam na kratkom putu…
ali, Duh Sveti gura naprijed. uvijek vodi dalje. kad nemaš volje, kad ne želiš, a upravo si u molitvi i imaš toliko toga, ne znaš odakle ćeš početi, a On kaže: završi to što si započela. za Mene, kaže Duh Sveti. ako i nitko ne pročita, ako nikoga i ne zanima, ne odustaj zbog Mene, zbog Isusa.
u stvari, dok sam čitala poglavlja koja pokazuju Ilijinu vjeru, najednom mi je postalo jasnije zašto se na planini preobraženja (Matej 17) Isus sreo s Mojsijem i Ilijom. u stvari, nije mi jasnije, ali polako mi je slika bistrija…
nekako sam se uvijek pitala, zašto se Isus sreo s Ilijom…
i kao da mi je počelo biti jasnije… ovo je ono što je meni zasjalo dok sam čitala ova poglavlja. ovo ne mora biti potpuno, ili što ja znam, ali meni je govorilo…
Ilija je bio čovjek koji je hodao u duhu, hodao s Bogom. usred svog pokvarenog, iskvarenog svijeta, Ilija je hodao s Bogom. kad mu se činilo da nitko neće, on je nastavljao dalje.
i Bog ga je vodio. prvo ga je hranio, a onda ga je vodio. pratio ga je na svakom koraku. Iliji je to bila svakodnevnica. drugačije nije znao. i išao je iz pobjede u pobjedu. od gavrana koji su ga hranili, do udovice i njenog posljednjeg obroka, do oživljavanja njenog sina… i onda do susreta sa Baalovim prorocima.
i kada je sve to napravljeno, kada se narod Izraela okrenuo Bogu, Ilija kao da se spustio sa svog oblaka i pogledao oko sebe. i prepao se.
kao i mi kada nam se sve posloži kako treba, kada sve ide dobro, i onda čekamo odakle će doći udarac, jer nije moguće da sve ide dobro. ne mislim pri tom da nema nevolje, uvijek ima nešto. ali, ponekad kao i da sami ne vjerujemo kada stvari idu dobro da tako možemo nastaviti.
pri tom „stvari idu dobro“ mislim na naš odnos sa Bogom. jer još je uvijek bila suša u Izraelu, još uvijek je Ahab bio kralj i Jezabela kraljica…
i onda, Ilija se prepadne i pobjegne u pećinu… i tu se sretne s Gospodom.
u stvari, Gospod se sretne s njim. govorio mu je tihim, tananim glasom.
Ilija koji je očekivao gromoglasni zvuk Božjeg glasa i prisutnosti, trebao se utišati i čekati i čuti tihi, tanani glas. kao glas svojih misli. glas koji smiruje.
zanimljivo je kad čitamo ono što su proroci doživjeli, kada im se i kako Gospod obraćao?
najčešće piše: Iliji je došla riječ Gospodnja…
došla mu je riječ Gospodnja…
zar to nije zanimljivo?
najčešće to pročitamo i mislimo: čuo je Boga i nastavimo dalje čitati bez puno razmišljanja.
ali, to piše kroz cijelu Bibliju, da budem preciznija, kroz cijeli Stari zavjet piše otprilike: riječ Gospodnja je došla…
riječ Gospodnja je došla proroku, a onda je, piše u Ivanovom evanđelju u 1. poglavlju, Riječ došla i boravila među nama.
riječ Božja je došla Mojsiju i Iliji dok su bili na planini, jer to je slika života u duhu. tako je Ilija čuo glas Gospoda, Boga svoga, jer je slušao duhovnim ušima. i ta slika, taj susret koji su i Mojsije i Ilija imali s Gospodom, potvrdio se kada je Riječ Božja bila među nama, tu na zemlji.
kako je to moguće? tu su tisuće godina razlike…
moguće je jer ovo je slika kako stvari u duhu izgledaju.
kao i za spasenje.
ja sam spašena, prije 19 godina sam prvi put u životu (sa svojih 36 godina) prvi put sam čula zašto je Isus umro na križu. prvi put sam čula da je umro baš za mene.
ali, Isus je umro prije 2000 godina, a tu večer kada sam čula tu vijest, Isusova žrtva postala je za mene živa, stvarna.
i ja sam je prihvatila. jer se sve to događalo u duhu. i moj duh je oživio. 36 godina nakon zemaljskog rođenja, napokon sam oživjela i u duhu.
i sada brojim godine, brojim zemaljske godine.
ali, godine u duhu broje se drugačije.
u duhu je uvijek isto vrijeme: SADA.
dan spasenja je sada.
Evo, sad je vrijeme pogodno! Evo, sad je dan spasenja!
2. Korinćanima 6,2:
ono što me posebno taklo, to je da je nama riječ Gospodnja došla.
onog dana kada smo svoj život dale Isusu, tada se Božja riječ nastanila u nama. i mi imamo, kako Isus kaže, ono što su proroci sanjali: imamo riječ Božju u nama po Duhu Svetom koji nam je dan! Hallelujah!
više ne trebamo čekati na Gospoda. na dan Pentakosta, Pedesetnice, On se izlio i svako tko ga je primio! tko ga je primio ima Božju riječ u sebi!
draga sestro, Gospod živi u meni, Gospod živi u tebi!
zar to nije radosna vijest? zar to nije dobra vijest?
ono što On želi za mene i za tebe je da se ne bojimo, da ne dozvolimo okolnostima da nam odvuku pažnju, već da gledamo tog veličanstvenog Boga koji je odabrao nas male i nejake da se smjesti u nama.
Biblija piše, u 1. Korinćanima 3,16-17:
Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama?
Ako tko hram Božji upropašćuje, toga će upropastiti Bog.
Jer je svet hram Božji, a to ste vi.
to smo i ja i ti, sveti hram Božji.
da, situacija može biti opaka i užasna i u našim životima i u našoj zemlji, ali kako se Bog obračunao sa izopačenošću?
Bog nije uništio cijeli narod.
Bog nije niti uništio kralja i kraljicu, iako su zavodili narod drugim bogovima.
ne! Bog je uništio svećenike lažnih bogova.
i zaprijetio zlom kralju.
i… kralj se pokajao. i Bog je bio spreman oprostiti mu.
da je kralj zavapio Bogu i za živote svoje djece, i da je počeo učiti djecu da drugačije žive… što misliš bi li Bog oprostio i njegovoj djeci?
da!!!
Biblija kaže da Bogu nije mila smrt nijednoga.
zato, uvijek, dok god je daha u našim plućima, imamo priliku pokajati se.
ali, pokajanje nije samo: Bože oprosti mi – jer to je i Juda napravio, pa se na kraju objesio.
pokajanje počinje riječima isprike. ali, nastavlja dalje s prihvaćanjem Božje istine i mijenjanja svog načina razmišljanja.
pokajanje nastavlja kada dođemo Bogu i ispričamo se i PRIMIMO oprost koji nam je Isus na križu priskrbio.
raskajano srce je ono koje dolazi i sluša Božji tihi, tanani glas i radi ono što čuje da mu Bog kaže. to nije teško. po meni, to se najljepše vidi u Pavlovim riječima kada je vidio Boga na putu za Damask.
Djela 9,4-6:
Pade na zemlju te začu glas koji mu govoraše: »Savle, Savle, zašto me progoniš?«
A on reče: »Tko si ti, Gospodine?«
A Gospodin reče: »Ja sam Isus kojega ti progoniš! Teško ti se protiv bodila ritati!«
I dršćući i čudeći se, reče:
»Gospodine, što hoćeš da učinim?« A Gospodin će njemu…
to je Božja volja za nas.
da vjerujemo da je umro, da nam je oprostio i da onda ispunjavamo ne što mi mislimo, već ono što nam Bog kaže.
Pavao je postao, kao i svi apostoli, snažan u vjeri, jer je slušao i govorio i radio ono što mu je Bog rekao.
to može svako tko vjeruje u Isusa.
to je autoritet koji nam je dan, da čujemo Božji glas i ispunjavamo Njegove riječi.
to je ono zbog čega je Isus bio tko je: Sin Božji.
u Ivanu 8,28-29 Isus kaže:
Tada im Isus reče: »Kad podignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da ja jesam.
I sȃm od sebe ne činim ništa, nego govorim tako kako me poučio Otac moj.
A onaj koji me posla, sa mnom je. Otac me ne ostavi sama jer
ja uvijek činim što je njemu ugodno.
Budimo poput Isusa. ako su mogli učenici, ako je mogao Pavle – koji nije hodao s Isusom dok je bio na zemlji, onda može i svaka od nas koja to želi, koja donese tu odluku.
možemo jer Isus živi u nama.
možemo jer smo hram Duha Svetoga.
možemo, jer to nismo ni ja ni ti.
možemo jer je jači onaj koji je u nama/ Isus od svega u svijetu.
da, nekad ćemo i pogriješiti, promašiti.
ali, Duh Sveti je pravi Učitelj i On će nas voditi.
Duh Sveti nas želi voditi, ali mu ja i ti moramo dopustiti.
to je ono što nas uči Bblija. zato imamo priču o Iliji, da učimo od njega. Ilija nije bio veći Božji čovjek od nijedne od nas. jer, Iliji je Božja riječ došla. Ilija nije mogao prihvatiti Božju riječ da živi u njemu.
a u svakoj koja vjeruje u Isusa, koja mu je predala život, Božja riječ se nastanila u noj.
svaka od nas je veća od proroka Starog zavjeta! Hallelujah!!!
Matej 11,11:
Zaista, kažem vam, među rođenima od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja; a ipak,
najmanji u kraljevstvu nebeskome veći je od njega.
ovdje Isus govori o Ivanu krstitelju. ali, i on je bio prorok koji nije bio nanovo rođen. baš kao i Ilija.
okrenimo svoj pogled na Isusa u kojem je početak i kraj naše vjere. nemojmo samo okrenuti pogled, već nam Biblija kaže da fiksiramo, držimo svoj pogled na Njemu, na onome tko je i koliki je On i što je učinio za svaku od nas. tada ćemo naše okolnosti vidjeti u pravome svjetlu.
gledajmo okolnosti duhovnim pogledom, očima našeg duha jer tada možemo vidjeti koliko je Isus veći i kako Njemu ništa nije nemoguće. i ne samo to.
tada otvaramo put Bogu da On djeluje kroz nas i u našem životu.
to je ono što našeg Nebeskog Oca posebno raduje.
Efežanima 1,17-23
hvala Ti Oče! hvala za Tvoju Riječ, Riječ koja si Ti sam.
Tvoja Riječ uvijek ohrabri i osnaži.
Tvoja Riječ uvijek učini ono za što je poslana: iscijeli i izvadi iz jame grobne.
molim Te Oče, oprosti mi jer nemam pouzdanja u Tebe.
molim Te mi oprosti jer sam naučila oslanjati se više na sebe nego na Tebe i oprosti mi jer Ti ne predajem svoj jaram, ne predajem Ti svoj teret. molim Te mi oprosti jer nosim svoj križ i teretim sebe, umjesto da se zajedno s Tobom upregnem, da uzmem križ ljubavi i oprosta koji mi Ti Isuse daješ.
Isuse molim Te operi me svojom krvi i neka Tvoja milost i Tvoj mir rastu i šire se u meni.
molim Te Isuse pomogni mi da upoznam snagu križa, da upoznam puninu pobjede koju križ daje. molim Te pomogni mi Isuse da spoznam snagu križa, jer križ je mjesto gdje sam primila oprost i odakle to što sam dobila mogu davati dalje.
hvala Ti Duše Sveti. Ti si moj predivni Učitelj i Ohrabritelj. Duše Sveti trebam Te danas i svaki dan, govori mi i uči me, ne odustaj od mene, želim hodati s Tobom svaki dan svoga života.
hvala Ti Duše Sveti jer mi šapćeš i vraćaš me na pravi put kada moja noga skrene desno ili lijevo.
hvala Ti Duše Sveti.
volim Te Isuse!
vojka
