Graditi sebi ime {Postanak 11}
U svijetu selfija, brzih Youtube senzacija, reality televizije i natjecanja na tv programima koji vode u milijune dolara i pjevačkih ugovora – graditi sebi ime čini se gotovo prirodnim. Svi to čine, zar ne?
Mislim, budimo iskrene. Ja sam blogerica. Nisam cvijet na zidu. Moje ime i lice nisu skriveni. Što me onda sprečava da ne koristim ovu platformu da sebi gradim ime?
Nalazimo se u Postanku 11 – pogledajmo retke 1-9.
1Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. 2 Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. 3 Jedan drugome reče: “Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!” Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. 4 Onda rekoše: “Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!” 5 Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. 6 Jahve reče. “Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. 7Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.” 8 Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. 9Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.
Prvo, vidimo da su ljudi odlučili sagraditi grad i kulu. Zašto?
Da…Pribavimo sebi ime.
Kako ih je Bog ponizio?
Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.
Vidimo ponos u ovim ljudima kad vele – “Hajde da sebi! Hajdemo!”
A Bog Svemogući – 3 u 1 – veli, “ Hajde da siđemo …”
…i to je bio kraj njihova oholog pothvata.
Zapazite – njihova vrlo visoka kula Bogu nije bila visoka. Bog je morao sići da bi se pozabavio tim ljudima! Smiješno!
Mi živimo u svijetu građevina, pentranja, sanjarenja, dosezanja, traženja, guranja, laktarenja i grebanja do vrha. Zaposleni smo, umorni, pod pritiskom, stresom, zastrašeni smo i preplašeni ljudi.
No vidimo i veliku ironiju u ovom odjeljku pisma. Četvrti redak veli, “ Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!”
Tada Bog dolazi u retku 9. On ih je…” raspršio po svoj zemlji.“
Vidimo li kako je kontraproduktivno graditi sebi kulu ako u tome nema Božje volje?
“Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji.” ~Psalam 127:1
Je li krivo graditi kule (ili u našim slučajevima kuće, poduzeća, blog, karijeru)?
Nije.
Možemo li pogledati na nečiju kulu i znati zašto je sagrađena?
Ne. Samo Gospod zna namjere srca.
A da li je krivo sagraditi visoku kulu sebi u čast i graditi sebi ime?
Da.
Kao Božja djeca, sve kule (kuće, poduzeća, blog, karijera) moraju biti na Božju slavu jer će u protivnom ambicija iza svega toga biti puna oholosti i ponosa i neće biti ugodna Bogu.
Kad sam počela pisati blog imala sam najčišće namjere. Želja mog srca bila je slijediti Boga i iza sebe ostavljati učenike. Željela sam biti autentična mama i žena i ohrabrivati druge žene u njihovom hodu s Kraljem.
Ali negdje uz put, počela sam se suočavati sa ozbiljnim konfuzijama. Nova prijateljstva i nove prilike su me zbunjivale. Kome mogu reći da? Kome mogu vjerovati? Da li je ova prilika od Boga ili ja potičem nešto od ovoga izvan Božje volje? Radim li previše? Radim li premalo? Da li se oslanjam na svoje vlastite sposobnosti ili ovisim o Bogu?
Baš kao što je Bog iskoristio brkanje da ponizi graditelje visoke kule, Bog je iskoristio vrijeme zbunjenosti da me drži poniznom. Da mi je pokazao petogodišnji plan, vjerojatno bi postala ponosna. Ne bi ovisila o njemu. Umjesto toga držao me na planu od dana do dana. Otkrivao je ono što sam za taj dan trebala znati i vjerovati mu za sutra, vjerovati da će me voditi.
Žene naše generacije imaju više prilika od one generacije prije. Prilike i izbori su blagoslovi. Ali mogu dovesti i zbunjenost. Ne želimo biti toliko zaposlene gradeći naša kraljevstva, da zaboravimo prvo tražiti njegovo kraljevstvo.
U Djelima 16, Pavao i Sila su u zatvoru i slave Gospoda i tad se sva zatvorena vrata tamnice otvaraju… i obadvojica izlaze. Božja je volja bila da budu tamo gdje jesu i dovedu čuvara i njegovu obitelj k spasenju.
Ponekad će se za nas otvoriti vrata – a to ne znači da moramo proći kroz njih.
Imala sam različita otvorena vrata kroz ove godine blogiranja koje jasno nisu bila po Božjoj volji. Bila su kušnje jer bi moje ime načinila većim. Trebala sam stati i ne proći kroz njih. To je bilo teško! Ali je bilo ispravno. U drugim slučajevima, Bog je načinio put za mene. Poput razdvajanja Crvenog mora, tako je znalo biti očito! S pouzdanjem sam išla naprijed po suhoj zemlji i vodio me u svoju slavu!
Teško je znati kad Bog otvara vrata ili kad mi silom pokušamo otvoriti, ali kroz poniznost i hodajući s Bogom dnevno u njegovoj riječi i u molitvi – Bog je vjeran u otkrivanju puta . On otklanja zbrku i daje mir dok nas vodi i upravlja.
Kako nam tjedan teče, budimo žene kakve smo poznate – ne one koje sebe uzdižu, već one koje uzdižu Kralja nad kraljevima i Gospodara nad gospodarima. Budimo graditeljice njegova kraljevstva!
“ Zato ga je Bog uzdiže na najvišu visinu i darovao mu ime uzvišenije od svakoga drugog imena, da pred Isusovim imenom prignu koljena sva bića na nebu, na zemlji i pod zemljomi da svaki jezik prizna: ‘Isus Krist je Gospodin’ na slavu Boga Oca.”
Filipljanima 2:9-11
Hodajte s Kraljem,
Courtney
