Što ako jedan stih može potpuno promijeniti način na koji živite svoj život upravo sada i promijeniti vam smjer?
Osjećate li stalno ono što sam ja do nedavno osjećala
- očaj
- razočaranje u sebe
- neuspjeh
- prazninu
- čežnju
i mahnito tražite čarobnu formulu koja će zapaliti motivaciju da promijenite sve jednom i zauvijek i da se više nikada ne osjećate tako?
Vjerojatno ste mislile da ste jedine s tim problemom.
Niste, sigurna sam u to. Tako mnogo žena osjeća se jednako tako – iz ovog ili onog razloga.
Poznat vam je osjećaj kada se svjetlo ugasi i pokušavate zaspati, ali ne možete jer vas preplavljuje osjećaj razočaranja i srama.
Taj osjećaj koji vas potapa i drži u začaranom krugu pokušavanja i stalnog neupjeha.
Ovaj negativan krug otrovnih emocija koje su dovoljno moćne da vas svako jutro motiviraju da se hrvate s njima; i dovoljno preplavljujuće da vas potope noću kada uvidite da je hrvanje s njima bilo još jedanput neuspješno.
Niste same sebi dovoljne. Nikada niste same sebi dovoljne.
Nije to bilo tako davno kada sam zapela na ovoj točki, dok sam pisala ovaj članak, očajno želeći izaći iz ovoga kruga.
Ali se činilo da ne mogu naći izlaz. Učinila sam jedinu stvar koju sam znala učiniti: molila sam.
Tada me je Bog doveo do ovoga stiha.
Jedan biblijski stih koji će promijeniti tvoj život zauvijek
Jedan kratak stih koji me doslovno prodrmao i još me drma.
Na ovoj točki mislim da je postao moj stih života – i kada ga čitate, mogao bi vam biti zagonetan.
Ali nastavite ga čitati, jer se nadam da će i vas prodrmati.
“Moj je narod kriv za dvostruko zlo: ostavili su mene — izvor žive vode, a štovali su lažne bogove — napukle bunare koji ne mogu zadržati vodu.”
Jeremija 2:13
Bila sam osupnuta značenjem hebrejske riječi “zlo” u ovome stihu. Značenje mu je “zloban”.
Božji je narod počinio dva zla i zlobna grijeha:
1. Ostavili su izvor žive vode.
Ovo me je podsjetilo na priču kada je Isus susreo ženu na zdencu.
Žena je bila očajna; i baš poput mene, potpuno preplavljena osjećajem neuspjeha iz dana u dan.
Željela je pronaći način da više nikada ne mora ponovo doći do ovoga zdenca.
Izložena. Ranjiva. Osuđena u očima drugih žena.
No dok je ona mislila na fizičku žeđ, Isus je govorio o duševnoj žeđi.
Išao je puno dublje – On uvijek tako čini.
Dok je ona bila usredotočena na dojam koji ostavlja, On je brinuo za njeno srce.
2. Načinili su si vlastite zdence – zdence koji ne mogu zadržati vodu.
Umjesto da su otišli Bogu – izvoru žive vode koja utažuje žeđ zauvijek, odlučili su da sami znaju bolje.
Pa su načinili vlastite zdence.
Odlučili su se hrvati.
- Guranje.
- Ja sam šef.
- Možemo mi to.
- Jake smo jer smo žene.
- Došla je, vidjela, pobijedila.
- Vjerovala je da može i uspjela je.
Sve su to motivacijske fraze.
A što one predstavljaju? Zdenac koji ne može zadržati vodu.
U trenutku kada sam pročitala ovaj stih, doslovno sam osjetila fizički šok kako prolazi cijelim mojim bićem.
To je upravo ono kako sam se osjećala!! Zdenac koji ne drži vodu.
Stalno se pokušavati napuniti, ali nikada ne uspjeti jer ono što sipam unutra iscuri prije no što se osjećam zadovoljno.
Ali ima još nešto više od ovoga.
Zdenac je namijenjen da zadrži vodu. Njegova jedina svrha je da zadrži vodu i daje vodu.
Ako je taj zdenac izbušen rupama i ne može zadržati vodu, njegova je svrha potpuno uništena.
Sve znamo kakav je to osjećaj. Možemo se nalaziti u različitim okolnostima, ali sve se borimo s istim osjećajem.
Svi naši napori da izgradimo zdenac …
(ako ste ikada pokušale načiniti zdenac, znate da je za to potrebna ogromna količina energije)
ali unatoč svim našim naporima, nismo uspjele učiniti to ispravno!
Kopale smo duboko, došle smo do vode, ogradile smo ju kamenjem.
I dok smo gradile i gradile, nosile svo to kamenje iz kamenoloma da bismo zidale i završile naš zdenac, on i dalje ne može zadržati vodu jer ima rupe.
Svi naši ljudski napori da zadovoljimo sebe još uvijek nisu dovoljni.
I nikada neće biti.
I nadalje, to ide još dublje.
Ne samo da naši ljudski napori da zadovoljimo sebe nikada nisu dovoljni – oni su grijeh.
Bog je rekao da su zli.
Oni su zlobni. Smrtonosni.
Bog ne želi da mi budemo zdenac. Nikada nismo ni trebale biti zdenac!
Bog je izvor žive vode. Živa voda koja zadržavanje u zdencu čini nevažnim, suvišnim, nepotrebnim.
Mi ne trebamo zadržavati vodu, nego ju dijeliti. Bog želi da budemo slavine kroz koje njegova živa voda teče.
A slavina je korisna jedino ako je povezana s izvorom.
Moje drage sestre:
Postoje dva podsjetnika za ovo zlo odbacivanja izvora žive vode i bušenje naših zdenaca koji propuštaju vodu.
1. Otkriti tko je Krist
Mi se nikada nećemo potpuno povezati sa svojom svrhom, ako ne znamo tko je izvor naše svrhe. A postoji samo jedan način da upoznamo Krista.
Čitati Bibliju. Proučavati Bibliju. Meditirati nad Biblijom.
Isus je rekao Židovima koji su povjerovali u njega: »Ako ustrajno slijedite moje učenje, zaista ste moji pravi učenici. Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.« Ivan 8:31-32
Njegova riječ treba postati mjesto gdje boravimo, jer On je ta riječ i On je izvor sve istine … istine koja će nas voditi u slobodu!
2. Otkriti tko smo mi u Kristu
Ogromna je snaga u otkrivanju našeg identiteta.
Mnogi su ljudi danas izgubljeni pokušavajući otkriti tko su. Misle da rješenje leži u DNK analizi, otkrivanju svojih predaka i ponovnom povezivanju sa svojim korijenima.
Problem je, kao djeca Božja, da to nije ono tko mi jesmo.
Kada smo nanovo rođene, dobivamo novu DNK.
Dobivamo novu baštinu i novo državljanstvo. Biblija kaže da smo nanovo rođene, rođene od Duha.
I kada otkrijemo tko smo u Kristu, otkrivamo i svoju istinsku svrhu.
Možemo napustiti svoje propusne zdence i povezati se s izvorom žive vode. I ovdje je velika tajna!
Kada se povežemo s izvorom žive vode i otkrijemo svoju svrhu da postanemo slavina, ne zdenac, otkrit ćemo da nikada nismo prazne.
Umjesto pokušavanja da napunimo propusni zdenac
- tjelesnim izgledom
- odobravanjima
- boljim životnim standardom
- boljim poslom
- novim mužem
- novom kućom
- danima u spa centru
- hranom
- vinom
- prijateljima ….
otkrit ćemo da smo uvijek zadovoljne živom vodom Božje prisutnosti i svrhe u našem životu.
Ta živa voda će uvijek teći kroz nas – ne kako bi zadovoljila samo nas, nego jednako tako i druge.
Kada se žena na zdencu povezala s Isusovom živom vodom, u trenutku se promijenila.
Ali nije samo sjedila ondje napajajući se Njegovom živom vodom.
Ona je odmah shvatila svoju svrhu da treba biti slavina – otrčala je i zgrabila druge ljude kako bi ih dovela do žive vode.
Isus je živa voda koja će zadovoljiti najdublju čežnju u našoj duši i duhu.
I kada smo ispunjene Kristom kao našim kruhom života i živom vodom, nikada više nećemo biti gladne ili žedne!
