Nakon članka koji sam pisala prošli tjedan, nekoliko čitateljica me odbacilo.

Izgleda da je najveća briga bila oko toga da će mlade u vjeri potaknuti da zloupotrijebe Božju milost. Drugim riječima, kao da vjernicama dopuštam da griješe. Razumijem ovu brigu potpuno i zato želim pojasniti prije današnjeg osvrta.

Poruka križa je da ne možemo zaraditi svoje spasenje.

Spašeni smo samo milošću, samo vjerom, samo Kristom.

Ovome se nitko ne protivi.

Ali, još uvijek postoji briga oko toga da nisam bila jasna u pozivu na poslušnost vjernika.

Kada dođemo do 5. poglavlja Galaćanima vidjet ćemo da Pavao poziva vjernike da hodaju u duhu i da ne udovoljavaju željama tijela. Pavao će navesti mnoge grijehe koji su dokaz nevjere i kako oni koji to prakticiraju neće vidjeti kraljevstvo nebesko.

Pavao piše u Rimljanima 6:

Što ćemo dakle reći? Da ustrajemo u grijehu da bi se milost umnožila?

Nipošto! Mi koji umrijesmo grijehu, kako da još živimo u njemu?

Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašemu smrtnom tijelu,

da ga slušate u požudama tjelesnim,

i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde,

nego sebe, kao od mrtvih oživjele,

i udove svoje, predajte Bogu za oružje pravednosti.

Ta neće grijeh vama gospodariti!

Jer niste pod Zakonom, nego pod milošću.

Rimljanima 6,1-2 i 12-14

Pavao pita: da ustrajemo u grijehu, da bi se milost umnožila? Nipošto!

Vidimo da je u Bibliji to jasno, nakon spasenja, koje dolazi samo u Kristu, pozvani smo da ne dopustimo grijehu da vlada nad nama i ono što nas pokreće na poslušnost je Božja milost, NE zakon.

U crkvi nema mjesta za legalizam.

Poslušni možemo biti samo zbog Božje ljubavi i milosti.

Neke od nas su odrasle u domu koji je otac napustio ili su imale oca kojem nije bilo moguće udovoljiti i nisi se nikad osjećala dovoljno dobrom ili te možda muž napustio. Ponekad, kada se događaju ovakve stvari, mi sve ljudske odnose prebacujemo na Boga. Svako svoje iskustvo prebacimo na Boga i ne možemo zamisliti da smo bezuvjetno voljene, i počnemo raditi da bi zaradile, radile i zaradile ljubav.

Ti si Božja kćer.

Zahvaljuj mu jer nije poput tih ljudi u tvom životu! On je savršeni Otac.

Ne moramo zaslužiti Božje odobravanje.

Bog ne želi da pokušavamo zaraditi Njegovu ljubav. On želi da se pouzdamo u Njegovu ljubav i osjećamo se sigurno u njoj.

Pogledajmo što smo čitali ovaj tjedan u Poslanici Galaćanima, u 4. poglavlju.

A kada dođe punina vremena,

odasla Bog Sina svojega — rođena od žene, rođena pod Zakonom

— da otkupi one pod Zakonom, kako bismo primili posinjenje.

A budući da ste sinovi,

odasla Bog u srca vaša Duha Sina svojega

koji viče: »Abba! Oče!«

Tako više nisi rob,

nego sin;

ako pak sin, onda i baštinik Božji po Kristu.

Galaćanima 4,4-7

Pavao piše da je Isus poslan da otkupi one pod zakonom, da više ne budu robovi, već sinovi i nasljednici.

Njegov Duh u nama dopušta nam da mu vapimo Abba, Oče.

Kada se sjetiš priče o zabludjelom sinu,

sjeti se kada je sin napokon spiskao svo bogatstvo

i kada je bio u potrebi, rekao je:

Ustat ću, poći k svojemu ocu i reći mu:

Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom,

i nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.

Primi me kao jednog od svojih najamnika.

Luka 15,18-19

Zabludjeli sin se odlučio vratiti ocu kao sluga, ali kako je otac odgovorio?

Usta i pođe k svojemu ocu.

A dok je još bio daleko, ugleda ga otac njegov i sažali se;

potrča i pade mu oko vrata, i izljubi ga.

A sin mu reče: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom,

i nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’

A otac reče slugama svojim:

‘Iznesite najbolju haljinu i odjenite ga! I stavite mu prsten na ruku i obuću na noge!

Tele ugojeno dovedite i zakoljite pa da se najedemo i proveselimo

jer mi ovaj sin bijaše mrtav i oživje, i izgubljen bijaše i nađe se!’

I počeše se veseliti.

Luka 15,20-24

Nebeski otac nije zabludjelog sina gledao kao slugu,

već se ponašao prema njemu kao prema sinu!

Većina nas vjeruje da Bog voli ljude, ali jesi li uvijek sigurna da Bog voli TEBE?

Bog poznaje tebe i On voli tebe i ako nisi u to sigurna, cijeli ćeš život provesti trudeći se zaraditi Njegovu ljubav.

U Galaćanima Pavao govori da već imamo tu ljubav, zašto onda živiš poput roba trudeći se zaraditi Njegovu naklonost, kad je ne možeš zaraditi? Ona je već tvoja. Bili smo poput robova prije dolaska Kristu, ali sada smo slobodni i primi svu puninu pravednosti koja ti pripada.

Galaćanima 4,7 kaže da smo kao Božja djeca, s Njim smo i baštinici.

Promisli, kao Božje dijete imamo veliku nadu nasljedstva koje nas čeka u nebu.

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista,

koji nas po velikom svojem milosrđu

uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za nadu živu,

za baštinu neraspadljivu i neokaljanu i neuvelu, sačuvanu za vas na nebesima.

1. Petrova 1,3-4

Kao Božja djeca imamo vječnu sigurnost u Isusu Kristu i ne moramo je zaraditi.

To je čudesno!

Ne bi li to trebalo promijeniti našu ljubav prema Bogu, da živimo svoj život za Njega?

Kao kćerka Kralja nad kraljevima, tvoj odnos s Bogom je siguran.

On je tvoj Abba, Otac. Ne traži sigurnost na drugim mjestima i stvarima.

Počivaj u Njegovoj ljubavi, jer dok se učiš počivati u Njemu, bit ćeš mu sve bliže i bliže.

Što si bliže Njemu, tvoje srce će čeznuti da ga poštuje, da mu bude poslušno.

To me dovodi na početak ovog članka: naš život s Gospodinom nije u pravilima, već u odnosu.