Većina kršćana, a možda i svi, trenutno u cijelom svijetu ne mogu ići u crkvu.
Većina ljudi se ne može sjetiti kada se dogodilo da je služba Uskršnje nedjelje bila otkazana.
Ovo će biti najčudnija Uskršnja nedjelja!
Pastori rade sve što mogu kako bi pronašli načine da ohrabre svoje zajednice…
Krćšćanski pjevači – oni koji služe pjesmom u štovanju Boga – sada to rade preko društvenih mreža…
Blogeri nude kršćanske materijale…
Sigurno, crkva još uvijek djeluje… crkva djeluje, a ipak vrata crkvi su zatvorena.
Draga sestro, ovo nije vrijeme za paniku, obeshrabrenost i napominjanje koliko nam nedostaje naša crkva.
Mi smo crkva.
Ti si crkva!
Ja sam crkva!
Ne želim reći da se ne trebamo sastajati na jednom mjestu kao crkva živog Boga da bi ga obožavali pjesmom i bili izgrađeni u duhu propovjedanjem Božje Riječi.
To trebamo, potpuno se slažem!
Ali, upravo sada Bog nam daje mogućnost, koju možda ni na koj drugi način ne bismo imali, da budemo baš ono što nas je pozvao da budemo.
Crkva.
Prošli tjedan, u našem prvom tjednu proučavanja Psalma 91, naučile smo što je ‘skrovište Svevišnjeg’ i što to znači za nas u burnom razdoblju života.
Ako skrovište Svevišnjeg nije fizičko mjesto, ako je to mjesto u našem srcu i ako je Božje boravište u čovjekovom srcu, tada možemo zaključiti samo jedno:
Mi smo crkva.
Upravo sada imamo božansku priliku, upravo u ovom razdoblju kada su vrata crkvi zatvorena, da promijenimo svoj način razmišljanja o tome što je crkva.
Promijenimo svoj način razmišljanja od potrošačkog mentaliteta k mentalitetu služenja.
Prestanimo gledati crkvu kao ‘mjesto napajanja’ i počnimo je gledati kao ‘mjesto služenja’.
Prestanimo očekivati hranu samo od pastora i naučimo hraniti sami sebe.
Primimo u punini i shvatimo da isti Duh Sveti koji govori našem pastoru dok čita Božju Riječ, govorit će i nama dok čitamo Božju Riječ.
Prestanimo čitati Božju Riječ slušajući glas koji nam govori što piše i okrenimo se glasu Duha Svetog koji nam govori što je On napisao!
Drage moje, ako je postojalo vrijeme u ljudskoj povijesti da Božja djeca dođu u veću zrelost, sada je to vrijeme!
Ako je postojalo vrijeme da Božja djeca naprave skok u vjeri i pouzdanju u Boga, Njegovo iscjeljenje i proviđanje za svaku potrebu, sada je to vrijeme!
Ako je postojalo vrijeme za Božju djecu da budu crkva, noseći poruku nade zbunjenom, preplašenom, nesigurnom svijetu; sada je to vrijeme!
Svijet je zbunjen, ali Bog nije stvorio konfuziju! On ima odgovor. Već je tu! Baš sada!
Svijet je preplašen, ali u ljubavi nema straha. Bog je ljubav!
Budućnost za mnoge, a možda i većinu, je nesigurna. Ali, mi služimo Boga koji je siguran. On je već imao pripremljen odgovor, prije nego je kaos počeo.
To nije posao pastora.
Bog je odlučio umnožiti svoju snagu i autoritet kroz crkvu… to smo ti i ja.
On je odlučio umnožiti svoju poruku nade kroz crkvu… to smo ti i ja.
Ako je skrovište Svevišnjeg u našim srcima, ako smo mi Božje boravište, ako smo mi crkva – tada nam je uručena najveća čast.
Pitanje je: hoćemo li odgovoriti na poziv?
Drage moje, ne znamo koliko će dugo ova svjetska kriza trajati. Možda će korona virus uskoro nestati, ali ono što slijedi su nepouzdana ekonomska vremena, barem neko vrijeme.
Svijet traži odgovore i mi te odgovore imamo.
Svijet traži nadu i mi tu nadu imamo.
Skrovište Svevišnjeg je u nama i snaga Duha Svetog ide s nama gdje god se mi nalazimo.
Jesmo li spremne posude Duha Svetog da izlije svoju nadu na svijet u beznađu?
