To je jedna, nesretna, navika u koju mnogi od nas upadnu.
Sramoćenje.
Možeš umetnuti vrstu sramoćenja kakvog želiš, ali u osnovi uvijek dođe do onog što ja činim ili ne, a čini da se osjećam boljom.
Blogosfera i društvene mreže puni su toga.
Od žena koje se osjećaju superiornije jer ne nose hlače do mama koje ne dozvoljavaju svojoj djeci da gledaju TV.
I da se zna. Da, radila sam seriju čalnaka, u listopadu, „Bez ekrana“ ali moja djeca ponekad još uvijek gledaju TV … ponekad više nego što mi se sviđa.
Postoji kršćansko sramoćenje onih koje slave Noć vještica i različite kršćanske blagdane koje drugi smatraju „poganskim“.
Ili, što sa svim anti-„crni“ petak kupcima koji one koji kupuju „crnog“ petka čine da se osjećaju gorim, jer kupnja tog dana je nekako materijalistička.
Zar nije materijalizam stanje srca … a ne dan u mjesecu?
Možda smo zaboravili promotriti obitelji sa super niskim primanjima koje su odlučile iskoristiti priliku tako da njihova djeca mogu imati Božić ove godine.
To nije materijalizam, to je štedljivo. To je divna osobina!
Sad, kad smo ušli u prosinac, bit će onih koji su protiv patuljaka na policama, koji će pokušati zagorčati onima koji to vole.
Slušaj.
Ja nisam luda od radosti za patuljcima iz svojih osobnih razloga.
I to je ono kako treba biti.
Osobno.
Osim, ako mi ne možeš dati poglavlje i stih vezan za Noć vještica, određenu igračku ili dan kad ne trebamo ići u kupnju, uvjerenje za ili protiv je osobno.
I znaš li što?
Osobno uvjerenje je nešto što svako treba imati.
I ne marim slažeš li se sa mnom sve dok mi daješ mogućnost da držim svoje uvjerenje a da se zbog toga ne osjećam manje vrijednom.
Opasnost s kojom se često suočavamo je ova:
Temelj našeg osobnog uvjerenja je čvrsta vjera u nešto. Zato jer osjećamo jako snažno za nešto želimo reći drugima o našem vjerovanju i nekako ih pridobiti da misle poput nas.
To samo po sebi nije krivo. Za nas je prirodno da želimo podijeliti svoja čvrsta uvjerenja o nekim činjenicama, posebno nama kao komunikatorima.
Tražiti od ljudi s osobnim uvjerenjima da ih drže za sebe nije fer jer to lišava onog s uvjerenjem iste slobode koje smo mi lišeni kad nam nije dozvoljeno da imamo drugačije uvjerenje!
Nekako moramo ove dvije strane dovesti zajedno:
Jednu s snažnim osobnim uvjerenjem
I onu sa suprotnim uvjerenjem.
Vjerujem da u Isusu Kristu ima mjesta za obje strane.
Vjerujem da je Pavao mislio na to kad je rekao: „Tko misli na dan Gospodinu misli; i tko ne misli na dan Gospodinu ne misli.Tko jede Gospodinu jede – jer zahvaljuje Bogu; i tko ne jede Gospodinu ne jede i zahvaljuje Bogu.“ Rimljanima 14:6
Ima mjesta za svakog od nas da ima svoje osobno uvjerenje i međusobno poštovanje u isto vrijeme.
Pozivam te da ovih blagdana učiniš sljedeće:
Ako ti netko poželi „Sretne blagdane“ umjesto „Sretan Božić“ iskreno ga pogledaj u oči i poželi mu ono što si ti odabrala. Ali, nemoj uzimati taj pozdrav kao oružje, upotrijebi ga kao most!
Ako odabereš da ne slaviš Božić, milosrdno prihvati one koji ga slave bez da se osjećaju da kompromitiraju svoju vjeru zbog toga. Gradi most!
Ako mama slika šašavog patuljka oko kuće koji radi nešto glupasto, molim te nemoj da se osjeća manje vrijednom jer tvoja obitelj je odabrala da nema patuljka.
Ako imaš Melka – Božićnog majmunčića ili neku drugu Božićnu aktivnost sa svojom djecom – samo naprijed! Slikaj i pokaži nam! Ima mjesta za svakog od nas! Gradimo most!
Ako žena obavi dobru kupovinu na „crni“ petak – možda preko interneta ili hrabro po dućanima – čestitaj joj! Gradi most!
Neka svrha ove godina bude da stanemo sa sramoćenjem mama, roditelja, kršćana i gradimo mostove prihvačajući osobna uvjerenja drugih milošću i ljubavlju Isusa Krista!
