Od samog početka obraćenja, Pavao je doživljavao nevolje.
Proganjanje.
Kamenovanje.
Brodolom.
Zatvor.
Sud.
Koliko može jedna osoba podnijeti?
Danas bismo išli u duhovni rat protiv đavla. Obeshrabrili bismo se jer “nemamo vjere”. Naljutili bismo se ili bismo mislili da nas je Bog napustio.
Trebamo se zapitati – je li Bog dopustio da se te stvari dogode Pavlu?
Ako jest, onda zašto?
Isus je rekao: “To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!”
Ako je pobijedio svijet, zašto dalje imamo muku?
Kad je rekao da je pobijedio svijet, nije mislio da se nećemo više mučiti nego da ćemo živjeti radosno i pobjedonosno bez obzira na muku!
Živimo u ovom svijetu, ali zbog Krista mi možemo živjeti iznad patnji koje doživljavamo!
Ne moramo se obeshrabriti.
Ne moramo se razočarati.
Možemo se radovati jer Bog ima plan, a Njegov plan je uvijek Plan A.
Bog je pobijedio svijet – zato i mi možemo živjeti pobjedonosno i neporaženo!
Kada doživljavamo nevolje, vidimo trenutačnu situaciju, a ta je situacija kao jedan mali dio slagalice. Gledajući taj mali dio, ne vidimo cijelu sliku; čak nam može izgledati kao sasvim druga slika!
Ali dok čitamo kraj Djela apostolskih, vidimo da su sve muke koje je Pavao prošao imale smisla.
Svjedočio je kralju, guverneru,vojnicima, Židovima i poganima. Da nije bio uhićen, ne bi imao priliku svjedočiti židovskim voditeljima, kralju i guverneru. Ne bi bio s drugim zatvorenicima kada mu se zmija uhvatila za ruku, a oni ne bi vidjeli Božju moć i snagu!
Bog ne donosi zlo. Bog ne donosi muku. Bog nam donosi samo dobre stvari.
Međutim, Bog ponekad dopušta muku u našim životima.
Zašto?
Zato što želi graditi naš karakter.
Zato što želi graditi našu vjeru.
Zato što želi biti proslavljen kroz naše živote.
I ponekad nas ta muka vodi u okolnosti, u kojima imamo priliku svjedočiti i graditi Božje kraljevstvo!
Drage moje, jesmo li spremne dopustiti Bogu da mijenja našu perspektivu – da više ne bude zemaljska nego nebeska?
Da više ne gledamo na trenutačne patnje kao na neke katostrofe, nego kao na prilike da budemo sličnije Isusu?
Da ne mrmljamo, nego da slavimo?
Jer “znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. ”
Ne znam za tebe, ali meni se čini da “u svemu” znači u svemu. I ako “u svemu” zaista znači u svemu, onda znači da u toj situaciji Bog može na dobro surađivati!
I to je zaista dobra vijest!
Bez obzira na nevolje, možemo živjeti pobjedonosno i neporaženo!
Želim završiti ovim citatom od mog tate:
Nevolje su normalna stvar u životu kršćana, ali poraz je abnormalna stvar.
Završile smo Djela apostolska i sada pauziramo tjedan dana.
26.10. krećemo u Brojeve. Nadam se da ćeš dalje proučavati Božju riječ s nama dok kroz poglavlje po poglavlje čitamo cijelu Bibliju!
