Dok sam sjedila ovdje prije dva dana, suze su mi tekle – bila sam frustrirana i obeshrabrena. Imala sam težak dan sa sinom koji je u vrloj teškoj fazi. Bila sam sigurna da sam najlošija majka na svijetu i da neću nikada uspjeti s tim djetetom.
Međutim, dio razočarenja i obeshrabrenja bila je moja reakcija prema njemu. Vikala sam na njega – iako stvarno pokušavam ne vikati. Bila sam ljuta, iako je malen i njegovo je ponašanje normalo za njegovu dob.
Da budem iskrena, najviše sam bila ljuta na samu sebe.
Ali bez obzira na obilje frustracija, znam da Bog kroji situacije kako bi radio na meni, u mom srcu; otkriva grijeh u meni i pokazuje mi što trebam mijenjati da moj karakter bude primjer mojoj djeci jer od mene će naučiti dobro ponašanje (a prekjučer nisam baš bila neki primjer!).
Sjećam se Josipa. Zatvora. Božje radionice. Pavlovih riječi, koje su otkrile tajnu radosti.
Koja je tajna radosti?
Gledajte i vidjet ćete:
