Gotovo trećina svjetske populacije tvrdi da su kršćani.
Kršćanstvo je najveća svjetska religija, nakon čega slijedi islam, koji čini nešto manje od 1/4 svjetske populacije.
Gledajući ove statistike, čovjek bi pomislio da kršćani imaju razloga biti ohrabreni i sretni da se preko 2 milijarde ljudi identificira kao kršćani.
No, postoji jedan stih u Bibliji zbog kojeg se pitam je li to stvarno tako dobra vijest.
„Borite se da uđete na uske dveri, jer mnogi će, kažem vam, tražiti da uđu, a neće moći.“ Luka 13,23
Ovaj stih je još ozbiljniji kada se gleda kroz prizmu ovoga: „Uđite na uske dveri! Jer široke su dveri i prostran je put koji vodi u propast, i mnogo ih je koji na njih ulaze. Jer uske su dveri i tijesan je put koji vodi u život, i malo ih je koji ih nalaze.“ Matej 7,13-14
Isus ovdje daje formalno upozorenje da postoje mnogi kršćani koji pronalaze uska vrata i pokušavaju ući kroz njih, ali ne mogu.
Zašto?
Jer se pravo kršćanstvo ne uklapa u njihovu osobnu teologiju.
Nedavno je moja prijateljica Gail sa 1-minutnih Biblijskih Ljubavnih Poruka podijelila jedan članak na svoju Facebook stranicu o tome kako liberalni kršćani iskrivljuju Evanđelje. Članak je ispravan i govori istinu o tome kako kršćanstvo u ovom vremenu izobličuju oni koji žele vjerovati da mogu prihvatiti poruku tolerancije i prihvaćanja, i svejedno biti kršćani.
Mogu prihvaćati pobačaj i istospolne brakove, i dalje tvrditi da su kršćani.
Dok sam pregledavala komentare na tom postu, bilo je nekih koji su započeli svoj komentar sa sljedećim: „Ali moj Bog nikada ne bi…“.
I možda je to upravo problem!
Stvorili su boga koji odgovara njihovoj osobnoj teologiji, ali taj bog nije Bog Biblije i njihova se teologija ne temelji na biblijskoj istini.
Ustvari, manje od četvrtine kršćana u Americi vjeruje da Bibliju treba shvaćati doslovno. (Barna Research)
U Luki 13, Isus je rekao da kad se na posljednjem sudu zatvore vrata neba, bit će mnogo onih koji će tražiti da uđu tvrdeći da su poznavali Krista.
Poznavali Bibliju.
Dolazili u crkvu.
Tvrdili da su kršćani.
Ali Isusove riječi ovdje su zastrašujuće: „Kažem vam, ne znam vas odakle ste!
Nije dovoljno samo predstavljati se kao kršćanin.
Nije dovoljno podići svoju ruku, signalizirajući pastoru da ste potiho izmolili molitvu spasenja.
Nije dovoljno ni izmoliti molitvu s pastorom nakon poruke.
Ustvari, nije dovoljno ni odlaziti u crkvu godinama, družiti se s drugim kršćanima i raditi svakojake kršćanske stvari.
Ulazak u nebo se ne zasniva na molitvi, odlasku u crkvu i činjenju „kršćanskih stvari”.
Ulazak u nebo se temelji samo na ovom:
Osobnom odnosu s Isusom Kristom koji raste iz našeg prihvaćanja Njegove žrtve za naše grijehe i naše podložnosti zapovijedima i načelima Njegove Riječi.
Spasenje se ne događa samo zbog molitve.
Spasenje se događa kad položimo svoju vjeru u Isusa Krista i Njegovu prolivenu krv za naše grijehe. Ovaj čin vjere inicira promjenu koja započinje u srcu novog vjernika koji je povjerovao u Krista.
„Uzvjeruj u Gospodina Isusa Krista, i spasit ćeš se — ti i dom tvoj!“ Djela 16,31
No, ako osoba izmoli molitvu, ali još uvijek nije osvjedočena da je grešnik, da je Isus Sin Božji i da je Njegova krv konačno pomirenje za grijeh, još nije došlo do spasenja.
A sve dobre kršćanske stvari koje čini i govori neće vrijediti ništa na Sudnji dan.
Ovo je moj zaključak
Stoga, dok trećina svjetske populacije tvrdi da su kršćani, pitam se koliko će samo od tih 2,1 milijardi ljudi doista ući u nebo.
A ipak – Božja volja nije da živimo u cinizmu i skepticizmu.
Dakle, iako moramo zaključiti da postoje mnogi kršćani koji će tek imati pravo iskustvo s Isusom Kristom, također moramo čuvati svoje srce od kritičkog stava.
Umjesto toga, molimo.
Molimo Boga da probudi crkvu!
Molimo da se otvore oči onih koji su čuli istinu, ali je još nisu primili!
Molimo da ustane ostatak u ovoj generaciji koji će snažno osvjedočeni i odvažno naviještati istinu Božje Riječi!
