On ima 12 i pol godina. nije više mali dječak, ali nije ni blizu odraslom čovjeku. Zaglavljen u ovom periodu života, često ide kao klatno naprijed-nazad i čeka – ne baš strpljivo – da mu um i tijelo sazriju.
On je neovisan i radoznao na svojim putevima i um mu nikada ne miruje. On čita sve što mu dopadne ruku učeći sve više i više o svijetu oko sebe. A s ovim dolazi i moguća svjesnost o ovome svijetu za koju nisam baš sigurna da sam spremna da ju on zna.
Napetost ovoga svijeta. Kako da ga učim da odmjeri što njegov um prihvaća, Gospodine, dok namjerno slijedi tebe na svom putu?
Kako ja to odmjeravam, Gospodine?
Prije no što je sunce obznanilo novi dan, moj je um napet da istraži i uhvati se u koštac s odvraćanjima koja ovaj svijet ima za ponuditi. Bitka za moj um je stvarna prije no što moje noge uopće dodirnu tlo. Gdje moj um prizemlji – čime ga punim – će odrediti moje izbore, moj stav, moje odnoise s drugima, moju poslušnost, moju učinkovitost za Kraljevstvo Božje.
Zato prije no što me odvraćanja bombardiraju i svijet postane glasan oko mene, okrećem se Izvoru koji će me sigurno opremiti za bitku. Njegove riječi pune moj um istinom.
I ondje, On me priprema da budem pobjednik, počinjući s mojim umom…
Uostalom, braćo, sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubezno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli.
~ Filipljanima 4:8
Gdje guma kotača dotiče cestu? Kako bismo izbjegli jednu stvar, moramo tražiti drugu.
Kažem svom dječaku “ne” za popularnu knjigu koju “svako” čita. Prvo to teška srca prihvaća; ponovo ga se podsjeća da je stranac u ovom svijetu. Oh, slatko dijete, kako mi je predobro poznat taj osjećaj. Tražiti Boga cijelim svojim srcem dok živimo u ovome svijetu nas neće učiniti popularnima, to je sigurno. Ali tada on kaže riječi koje borbu učine vrijednom truda…
“Hvala ti.”
Čak i u borbi, hvala Ti, Oče, da tvoji načini donose mir i život.
Hvala Ti za radost koja traje i preko teške okolnosti.
Hvala Ti što Tvoja istina donosi stvarno zadovoljstvo i samobitnost.
Hvala Ti, Bože, što daješ stabilnost i slobodu koju ovaj svijet nikada ne može ponuditi.
Hvala Ti što, kada punim svoj um Tvojom riječju, nalazim ono što je istinito, dično, pravedno, nevino, ljubezno, na dobru glasu, kreposno i hvale vrijedno.
Pronalazim sve za čim moje srce teži.
Pronalazim Tebe.
Isuse, zaštiti naše umove prije no što dan uopće počne…
Do Njegovih nogu,
Razgovarajmo: Ispunjavate li svoj um nečim što vas odvraća od vašeg puta s Bogom? Koje korake možete poduzeti ovaj tjedan kako biste započele zamijenjvati stvari koje vas odvraćaju sa stvarima nabrojanima u Filipljanima 4:8?
