Danas ćemo istražiti živote 5 hrabrih žena – Celofhadovih kćeri.
Ime Celofhad (koje je skoro nemoguće izgovoriti, Lol!) znači “zaštita od straha”.
Što nas štiti od straha?
Ima samo jedno.
Vjera.
Zamisli, zajedno sa mnom, ovu scenu iz Brojeva 27.
Pet Celofhadovih kćeri smjelo prilaze Mojsiju, Eleazaru svećeniku, pred glavare i svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka.
Ovo je bilo nečuveno u ono vrijeme i doba! Žene koje izlaze pred poglavarstvo muškaraca da bi istražile zakon o nasljeđu – to se nije događalo.
Ako pogledaš nazad u Brojeve 26 vidjet ćeš da je Bog pozvao Mojsija da napravi popis nove generacije Izraelaca, onih koji su spremni ući u Obećanu zemlju. Na ovom popisu naći ćeš samo imena muškaraca koji su glavari rodova, obitelji i očeva.
Žene se nisu brojale.
Ovo je, dakle, trebalo veliku vjeru za ovih pet kćeri da istupe pred Mojsija, pred cijelom zajednicom Izraela!
Pet kćeri mudro su zamolile Mojsija.
Jednom kad su vođe i zajednica slušali, one su molile. Sigurna sam da su im leptirići treperili u utrobi kao i trag straha koji su imale, ali ove žene su bile vrlo mudre.
Prvo, one su opravdale očevo ime objavljujući da on nije bio pobunjenik.
“Naš je otac umro u pustinji, a on nije bio u družbi onih što su se skupili protiv Gospoda, družbi Korahovoj.” (stih 3)
Tada su pojasnile da nema sinova koji bi nasljedili zemlju njihovog oca i tražile ako mogu dobiti nasljedstvo svog oca.
Mojsije je iznio njihov slučaj pred Gospoda.
Vau! Mojsije je slušao i suosjećao s ovim ženama. Ovaj je slučaj iznio ravno pred Svemogućeg Boga, Stvoritelja svemira!
Gospod izjavljuje:
“Pravo govore kćeri Celofhadove.” (stih 6)
Uf! Stvoritelj svemira je čuo vapaj ovih žena i objavio da imaju pravo i dao ovu zapovjed i zakon za sva vremena u Izraelu:
“Kad čovjek koji umre a ne imadne sina onda njegovu baštinu prenesite na njegovu kćer.” (stih 8)
Tada im je obećano nasljeđa njihovog oca.
Zašto?
Jer su imale veliku vjeru.
3 lekcije možemo naučiti od ovih 5 hrabrih žena:
1) One su imale vjeru jer su vjerovale Bogu da će On providjeti za njih.
Ove žene su bile neudane žene. Mogle su se postaviti kao žrtve i kukati kako su siročad, bez braće i zemlje. Mogle su ići od šatora do šatora prigovarajući. Mogle su se udati na brzinu, i tako same rješiti svoj problem. Ali, nisu. Ovo su bile plemenite, Božje žene koje su vjerovale da će Bog providjeti za njih i bile su spremne hrabro iskoračiti iz svoje udobnosti da vide što će se dogoditi. Vjerovale su Mojsijevom vodstvu i da će Bog biti milostiv i pravedan i zbog svoje vjere – bile su zaštićene od straha.
Imamo li mi ovu vrstu vjere? Ponekad sam kušana da govorim o svojim strahovima ili da se tužim na njih umjesto da se suočim s njima direktno s vjerom – posebno onda kad znamo da radimo što je ispravno. Ugledajmo se danas na snagu ovih žena i tražimo od Boga da nas upotrijebi za promjenu u ovom svijetu!
2) One nisu živjele za sada. One su imale vjeru u Božja obećanja o zemlji koja dolazi.
Ova zemlja, koju su ove žene tražile, one je nikad nisu vidjele. U 26. poglavlju Obećana zemlja je bila podijeljena među narod. Naraštaj prije ovog bio je bojažljiv kad je u pitanju bio ulazak u Obećanu zemlju i kao posljedica svi su pomrli u pustinji i nisu ušli u Obećanu zemlju.
Celofhadove kćeri su vjerovale u zemlju koja je pred njima. Vjerovale su da je dobra i željele su nasljedstvo tamo.
Imamo li mi ovu vrstu vjere? Isus nam je rekao da nam On priprema – drugu zemlju – nebo. Ovaj svijet nije naš dom. Mi samo prolazimo kroz njega. Ne smijemo živjeti za danas već za vječnost. Ne mogu dočekati da uđem u Obećanu zemlju Nebesa!
O, kad bismo samo imale vjeru ovih žena – vjerujući i ne sumnjajući, pouzdane i sigurne da za one koje vjeruju – nebo ih čeka.
Isus kaže: “Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca moga ima mnogo stanova; da nije tako rekao bih vam. Idem vam pripraviti mjesto. I ako odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.” Ivan 14:1-3
3) One su imale vjeru da mogu biti upotrebljene od Boga da donesu promjenu!
Ovih 5 žena imale su hrabrost da istupe pred vođe i naprave promjenu! Kao rezultat njihove vjere dana im je ista mjera kao muškarcima. Nisu samo dobile nasljeđe za sebe, već za SVE žene u istoj situaciji, u svim naraštajima!
Imamo li ovu vrstu vjere? O, kad bismo samo ponovile vjeru ovih žena! Bez vjere nemoguće je prići Bogu. (Hebrejima 11:6) Bile su mlade i usmjerene. Život im je dao tešku igru jer su imale veliki gubitak života bez očeve zaštite. Ali, da bude jasno, otac ih je odgojio da hodaju s Gospodom i da imaju vjeru. Znale su razliku između ispavnog i pogrešnog i zato je njihov zahtjev bio ispunjen pred Bogom.
Ponekad, mislim, da pretpostavljamo da smo spašeni i blagoslov se mora samo sjuriti s neba na nas. To baš nije tako.
Ponekad blagoslov ne dolazi dok ne prođemo stazom boli.
Ponekad blagoslov ne dolazi sve dok se nismo uporno molili Bogu, vapeći za promjenom.
Ponekad blagoslov ne dolazi dok ne zakoračimo u vjeri – duboko van naše udobnosti – i promatramo Boga kako radi kroz nas, usprkos svoj našoj nemoći.
Ponekad blagoslov ne dolazi dok ne skupimo snagu i suočimo se s nečim što je pogrešno i učinimo ispravno.
Volim ovaj akronim za vjeru:
(ovo je akronim na engleskom)
F: Forsaking/Zaboravljajući
A: All/Sve
I: I/Ja
T: Trust/Vjerujem
H: Him/Njemu
Hoćeš li danas zaboraviti sve?
Hoćeš li se usuditi izazvati nešto u ovom svijetu, što znaš da je krivo i uprijeti, učiniti ispravnim? Jesi li spremna učiniti razliku za naraštaje koji dolaze? Živiš li danas za vječnost?
Usmjeri se.
Bez straha.
Iskorači danas u vjeri.
Hodaj s Kraljem,
Courtney
**Uključi se**
Boriš li se sa strahom?
Govori li ti Bog danas o nečemu što moraš uraditi?
Što si još naučila ovaj tjedan u svom vremenu s Bogom?
