Vjerujem da se kao kršćani najviše borimo zbog pogrešno shvaćenog identiteta.
Kada nismo sigurni u svoj identitet u Kristu, kada duboko u sebi moramo izgraditi svoj vlastiti identitet, brinuti o svom ugledu ili naći ispriku za svoje ponašanje u svom svijetu, narodu ili obitelji, tada ispunjavamo djela tijela.
Ne možemo hodati u Duhu dok god imamo pogrešno shvaćen identitet.
Nikada nećemo biti istinski slobodni i biti poslušni Kristu i Riječi, slobodni od predstavljanja, slobodni od pritiska da dostignemo određeni standard, sve dok ne postanemo sigurni tko smo u Kristu.
4 Istine o našem identitetu u Kristu
Kada smo otkrili svoj istinski identitet u Isusu Kristu, naša poslušnost Kristu teče iz naše ljubavi i predanja Njemu. “Vi ste prijatelji moji ako činite što god vam ja zapovijedam.” Ivan 15,14
Mnogi biblijski komentatori slažu se da 6. poglavlje Poslanice Galaćanima počinje stihom u Galaćanima 5,26: “Ne hlepimo za ispraznom slavom, izazivajući jedni druge i zavideći jedni drugima.”
1. Naš identitet određuje kako se odnosimo prema drugima
Ovaj stih utječe na ono o čemu Pavao govori u završnom poglavlju ove snažne biblijske knjige, jer se obraća kršćanima i njihovom odnosu prema drugima.
Kada brat ili sestra nisu sigurni u svoju vrijednost i dostojanstvo u Kristu, nastojat će ispuniti tu prazninu tražeći potvrdu od drugih ljudi.
To znači da su upali u zamku o kojoj Pavao upozorava u 1. poglavlju Galaćana. Nemajući Božju potvrdu, koriste se svojim ljudskim odnosima ne bi li primili vrijednost i dostojanstvo koje im nedostaje.
Riječi “isprazna slava” u Galaćanima 5,26 znače upravo to, biti željan prazne slave. Ovi ljudi su očajnički željni za prihvaćanjem i priznanjem, ali ovo prihvaćanje i prepoznavanje je isprazno jer ne traje.
Jednom kada se početno prihvaćanje i potvrđivanje istroši, oni moraju tražiti još prihvaćanja i potvrđivanja.
Neki žive cijeli žvot u tom krugu koristeći odnose da bi potvrdili svoju vrijednost, nikada ne shvačajući da se jedina vrijednost koja nas može ispuniti nalazi na križu!
Uobraženost daje osjećaj nadmoći nad drugima, tako se oni ne povezuju s onima koji su ispod njih, na koje gledaju s visoka. (Jakovljeva 2,1-13).
Zavidni su te se osjećaju manje vrijednim i zamjeraju svakome koga smatraju boljim od sebe.
2. Pogrešno shvaćen identitet ostavlja nas praznima
Isto tako, pretpostavljaju da su (ili bi trebali biti) posebna vrsta, ali ponos stvara vakum – prazni prostor – u našm srcima, moramo ga nečim napuniti.
Prazninu koju stvara ponos ne može ispuniti Krist, pa je osoba ostavljena s jadnom zamjenom koristeći one oko sebe da joj stalno potvrđuju i govore koliko je divna i krasna.
Također, provociraju sve oko sebe natječući se u tijelu Kristovom, stalno međusobno uspoređivanje, boreći se tko će biti bolji.
Rezultat toga je prazna slava i/li zavist. I jedno i drugo je grijeh.
Pavao piše u 2. Korinćanima 10,12: “Ne usuđujemo se naime izjednačiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju. Ali ti koji sami sebe među sobom mjere i sami se sobom uspoređuju nisu razumni.”
Pavao nam o tome i piše na temelju svog iskustva: “A meni se ničim nije hvaliti osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kojemu je svijet meni razapet i ja svijetu.” Galaćanima 6,14
Jedini način na koji možemo pronaći iscjeljenje za svoju prazninu je u križu Isusa Krista, u Njegovoj žrtvi za naše grijehe i otkrivanju tko smo mi u Isusu Kristu.
Oni koji se bore s nesigurnošću i osjećajem manje vrijednosti, rečeno je da se potvrde. Govoriti sebi koliko si dobar, koliko si lijepa, koliko pametna, koliko si uspješna.
Ali, hvaleći se sobom, hvaleći se svojom tjelesnošću vodi u oholost, zavist i provocirajuće samopotvrđivanje, hvalisanje svojom tjelesnošću, a to vodi u djela tijela.
Pavao nam piše da se ne smijemo hvaliti ničim osim križem!
Hvalit ćeš se onim što te identificira. Kada je tvoj identitet u Isus Kristu, tada ćeš se hvaliti onim što je On učinio za tebe. Hvalit ćeš se žrtvom koju je On učinio za tebe.
Hvalit ćeš se jer se Njgova potvrda i Njegovo prihvaćanje temelji samo na Isusovoj krvi, samo u Kristu, samo u Njegovom križu!
3. Kada su Isus Krist i Njegova žrtva tvoj identitet, tada si slobodna!
Kada otkriješ tko si u Isusu Kristu i kada je Njegovo djelo na križu tvoja osobnost i tvoj identitet, više nisi dužna izvoditi.
Ovaj novi identitet (osobnost) oslobađa te od potrebe da ispunjavaš određeni standard, određeni dojam.
Najednom je tvoj krćanski život temeljen na Božjoj milosti, ne na tvojoj izvedbi, tvojoj sposobnosti da budeš ispravna.
Budimo iskreni, jedini standard kršćanskog života je savršenstvo. Isus je postavio taj standard kada je rekao u Mateju 5,48: “Vi dakle budite savršeni, kao što je savršen Otac vaš koji je na nebesima.”
Tko to može održati? Ja, ne. Ti, ne.
Jedini način da održimo taj standard je opravdanjem. Jedino opravdanje koje nas osposobljava da živimo po tom standard je Isusova krv, jer nijedan naš pokušaj ne dolazi niti blizu tom standard!
“Tako svi mi postadosmo kao nečist, i sva naša pravednost kao prljava haljina; i svi mi otpadosmo kao lišće, i bezakonja naša kao vjetar nas odnose.” Izaija 64,6
4. S čime se identificiraš, to će donijeti plod u tvom životu
Sjećaš se praznine?
To je poput vrta. Ako ispunjavaš prazninu s onima oko sebe da bi se potvrdila i proslavila svoju vrijednost, požnjet ćeš posljedice takvog načina života kroz propadanje.
Djela tijela/tjelesnosti uvijek donose propast jer se razvijaju iz korijena grijeha čovječanstva: “Jer sve što je u svijetu — požuda tijela i požuda očiju i oholost života — nije od Oca, nego je od svijeta.” 1. Ivanova 2,16
Ipak, kada je naš identitet u Kristu i tu prazninu ispunja spoznaja da je Isusova krv ono što nam daje vrijednost, da smo po njoj prihvaćeni i cijenjeni, ne zbog ničega što smo mi mogli ili trebali učiniti, već zbog onog što je Krist već učinio, tada žanjemo, imamo vječni život.
Sloboda koju imamo osposobljava nas da hodamo u Duhu. da donosimo plod Duha i da služimo u Božjoj milosti svima oko sebe.
