Jesi li ikada primjetila da zahvaljivanje nije prirodan način života za nas.
Naravno, postoje ljudi koji “vide čašu punu do pola”, koji se trude biti optimistični i zato misle više pozitivno. Ali, to nije ono što sam htjela reći.
Htjela sam reći da je činjenica da prirodno ne živimo tako da smo bez prestanka svjesni malih stvari u životu, za koje bi trebali biti zahvalni.
Ono što sam vidjela je da oni koji tako žive najčešće se vraćaju na određeni događaj u svom životu kada su snažno postali svjesni svoje smrtnosti i duboke potrebe da vrijeme koje im je preostalo žive kao primjer drugima.
Zahvalnost je nešto što treba razvijati, njegovati.
Kao božanski karakter, zahvalnost nije dar ili osobina sa kojom smo rođeni. To je duhovna disciplina koja se mora razvijati, trenirati te rasti i jačati u našim životima.
Vjerujem da nas zato Pismo upućuje, uvijek iznova, da budemo zahvalne, da zahvaljujemo stalno i bez prestanka.
Jesi li se ikada upitala kako bi bilo živjeti sa nekim tko bez prestanka zahvaljuje?
Mislim da je čudno vidjeti da kao društvo mi klevećemo ljude koji tako žive. Zovemo ih “Pollyana” (djevojčica iz romana koja je uvijek bila zahvalna i vidjela samo dobro u drugima, čak i kad su bili nepravedni prema njoj, op.prev.), kažemo da gledaju kroz ružičaste naočale i rugamo im se da ne žive u realnosti.
Kao da stvarnost traži da budemo cinični, negativni i kritični.
Kada se loše stvari dogode dobrim ljudima, oni imaju dva izbora:
- Dozvoliti negativnim okolnostima da ih ogorče, učine ciničnima i ljutitima.
- Dozvole Bogu da Njegova milost radi u njihovim srcima tako da On izvede dobro iz negativnih okolnosti i proslavi se kroz sve to.
Zamisli kakav bi to bio život kada bi stalno, na okolnosti, odgovarali tako da dozvolimo Bogu da vrši djelo milosti u našim srcima?
To nije prirodan odgovor, ali može biti uzgajan kroz discipliniranost i obnovu našeg uma.
Četiri su načina na koji možemo njegovati zahvalno srce, tako da živimo život zahvaljujući bez prestanka.
1. Učeći i promišljajući Pismo
Dođite, kličimo GOSPODU; kliknimo stijeni našega spasenja! Iziđimo sa zahvalnicom pred lice njegovo, kliknimo mu u pjesmama! Psalam 95,1-2
Ako želimo obnoviti svoj um, treba nam biti dnevni zadatak učiti i promišljati Pismo. Učenje i biblijska meditacija stihova iz Pisma obnavlja um da dođe u suglasnost s Božjim mislima.
Ovo zamjenjuje negativni način razmišljanja sa Božjom Rječju tako da se u teškim situacijama ne vraćamo na negativnosti, sumnju u same sebe, kritičnost i cinizam, već se radije okrećemo biblijskim objavama i principima.
2. Moli Božju Riječ
Ovo je drugačije od učenja i promišljanja. Sigurno, pomoći će da radiš i jedno i drugo, ali u stvari je ovo potpuno drugačije.
Moleći Božju Riječ, ti svoje trenutne okolnosti uzimaš i dolaziš po tim pitanjima u suglasnost sa Bogom.
Recimo da počneš osjećati progonstvo na poslu jer si kršćanin. Tvoj šef ti daje manje radnih sati, namjerno te stavlja da radiš nedjeljom pa ne možeš ići u crkvu ili te omalovažava pred drugima. Možeš moliti Božju Riječ da dovedeš svoje srce u ispravan odnos sa Bogom i čuvaš se od gorčine i ljutnje.
“Bože, Tvoja Riječ kaže da nijedno oružje skovano protiv mene neće uspjeti i proglasit ću krivim svaki jezik koji na sudu protiv mene ustane. Ti kažeš da je to moja baština od Tebe i da moja pravednost dolazi od Tebe. Sada molim da oružje koje je neprijatelj skovao protiv mene na mom poslu ne uspije! Ne samo to, neka to oružje bude za uništenje njegovih planova! Molim Te da osudiš i ugasiš jezik neprijatelja protiv mene i izboriš pobjedu za mene na mom poslu. Molim Te da ovo bude svjedočanstvo Tvoje veličine i sile i donese Tebi slavu. U Isusovo ime. Amen.”
Nauči uzeti Pismo, Božju Riječ, učiniti je osobnom i primijeniti na tvoje trenutne okolnosti. Tako ćeš vidjeti svoj život iz Božje perspektive i kroz leće Pisma.
3.Vodi dnevnik
Jer GOSPOD je Bog velik, i velik kralj nad svim bogovima. U njegovoj su ruci dubine zemaljske, i vrhunci gorski njegovi su. Njegovo je more i on ga je stvorio; i suho su tlo njegove načinile ruke. Psalam 95,3-5
Sviđa mi se kako je pisac ovog Psalma ponovno ukazao na Božje stvaranje.U stvari, Biblija je dnevnički zapis Božjih djela; ogromna je snaga u prepričavanju Bogu svega onog što je napravio u prošlosti, jer to podsjeća i nas same, hrabri naša srca. Kada je Bog jednom učinio, ponovo će to učiniti, neće prestati!
Voditi dnevnik navika je koju bi svaki kršćanin trebao naučiti i razvijati. Vjerujem to iz nekoliko razloga.
Prvo, pisanje je veoma moćno. Usporavajući svoje misli da bi ih zapisali rukom, naš proces razmišljanja se produbljava i postajemo svjesniji svojih osjećaja.
Zaista vjerujem kada usporimo i postanemo mnogo pažljiviji za ono što je u našem srcu, vidjet ćemo Božju ruku na djelu u područjima svog života gdje toga prije nismo bili svjesni.
Drugo, imajući zapisano i sačuvano sve za što smo zahvalni, možemo se vratiti nazad i podsjetiti sami sebe o Božjoj dobroti. Vidimo taj primjer kroz cijelo Pismo.
Kroz cijeli Stari i Novi zavjet čitamo ponovljena izvješća kako je Bog oslobodio svoj narod, pobjedio u bitkama za njih i kako ih je On oslobodio od njihovih neprijatelja. Netko može dokazivati kako se Biblija ponavlja, ali pažljivijim ispitivanjem vidimo da je ponavljanje Božjih djela uvijek iznova, ohrabrilo srca Božjeg naroda u Gospodinu.
Oni su se podsjećali i hrabrili se da ono što je Bog učinio u prošlosti, On će to iznova učiniti!
Ovo je važna navika za nas danas.
Pobjede koje je Bog dobio prije 20 godina, danas su možda zaboravljene. Ali, imajući pisani podsjetnik držat će ih u prvom planu naših misli da se podsjećamo Božje dobrote i veličine!
4. Obožavanje/štovanje
Dođite, padnimo ničice i poklonimo se; pokleknimo pred GOSPODOM, našim stvoriteljem! Psalam 95,6
Definicija obožavanja je opisivanje vrijednosti.
Božja vrijednost nije određena onim što On predstavlja nama.
- Što je On učinio za nas.
- Što On nama znači.
- Što mi osjećamo za Njega.
U stvari, Njegova vrijednost, uopće nema ništa sa nama! Njegova vrijednost je određena onim tko On jest.
Kada maknemo sebe potpuno iz te slike i usmjerimo se na to tko je On: Njegovo ime, Njegov karakter, Njegova snaga i Njegov suverenitet, kada je to fokus našeg obožavanja, tada dobivamo perspektivu vječnosti.
Odjednom, u usporedbi s vječnošću, naše okolnosti više nas ne preplavljuju!
Stoga ne malakšemo; naprotiv, premda naš vanjski čovjek propada, ipak se nutarnji iz dana u dan obnavlja. Jer nam malenkost naše nevolje, koja je samo trenutačna, donosi mnogo obilnije i vječno breme slave, budući da mi ne gledamo na ovo vidljivo, nego na ono nevidljivo: jer ovo vidljivo je privremeno, a ono nevidljivo je vječno. 2. Korinćanima 4,16-18
