Zašto je poslušnost Božjoj Riječi toliko važna za kršćane?
Ako Bog oprašta, neće li dozvoliti da male stvari prođu kao da ništa nije bilo? Neće li On “odabrati svoje bitke” kao što naši roditelji rade?
Zahtijeva li Bog potpunu poslušnost cijelo vrijeme, svih zapovjedi?
Ovo su sve ključna pitanja na koja, mi kao kršćani, moramo odgovoriti jer u njihovim odgovorima nalaze se važne istine. Istine koje nisu važne samo za naš život, već budućnost crkve kao cijeline.
U svom članku “Jesi li kršćanin pod zakonom ili milošću” otkrivamo da se Bog Starog zavjeta ne razlikuje od Boga Novog zavjeta.
To je isti Bog.
Također, znamo da se Bog nikada ne mijenja.
Ipak, poznato nam je kada je Isus ispunio obredni zakon svojom smrću, pokopom i uskrsnućem, ti se zakoni više ne traže od nas da bi poštovali Boga.
Sada smo pod milošću!
Ali, moramo biti pažljivi da ne zloupotrijebimo milost, koristeći je kao izliku za svoju neposlušnost Božjoj Riječi.
4 razloga zašto kršćani moraju ispunjavati Božju Riječ
Bog nije popustljiv roditelj koji gleda u suprotnom smjeru kada mi zgriješimo.
Nebo zahtijeva savršenstvo. Jednakost za biblijsko savršenstvo je:
razbijena, nesavršena ja + savršeni, uskrsli Isus Krist = biblijsko savršenstvo.
Ipak, moramo dozvoliti Duhu Svetom da djeluje u našim srcima; dajući mu prostora da očisti naša srca i popravi sva slomljena mjesta.
Moramo biti dovoljno ponizne i dozvoliti mu da nam pokaže ta slomljena područja u našem životu koja ga ne zadovoljavaju. Tako možemo hodati u još većoj poslušnosti Njemu i Njegovoj Riječi.
U 1. Kraljevima, u 11. poglavlju gledamo kralja Salomona koji se jako promijenio nakon nekoliko godina vladanja and Izraelom.
Oženio je nekoliko žena, a mnoge od njih su bile nevjernice i služile su drugim bogovima. Ovako se on počeo okretati od Boga, jer je zakon zabranjivao Izraelcima da se žene tuđim ženama.
I u životu kralja Salomona vidimo svrhu ove zapovjedi.
Kralj Salomon nije samo dozvolio svojim ženama nevjernicama da nastave štovati tuđe bogove, već ih je i sam počeo štovati.
I ne samo da je počeo štovati lažne bogove, već je i javno podigao oltare tim bogovima po čitavoj zemlji i vodio cijeli narod u štovanju lažnih bogova.
Baš ovdje vidimo da je poslušnost Božjoj Riječi od ključne važnosti za vjernika!
1. Poslušnost je štovanje
Nema većeg oblika štovanja od poslušnosti.
Kada mislimo o štovanju, često mislimo o grupi koja svira muziku slavljenja u crkvi. To može biti štovanje, ali nije nužno uvijek tako.
Iskreno štovanje prvo počinje u našem srcu, prije nego izađe iz naših usta.
Iskreno štovanje u srcu počinje s željom da smo poslušni Božjoj Riječi. Ta želja vodi nas da učimo što je Božja Riječ. Tada je stavljamo u svakodnevnu praksu našim djelima poslušnosti.
Dok otvaramo svoja srca Duhu Svetome, dozvoljavajući Njemu da nam pokaže ona mjesta u našem srcu koja nisu po Njegovoj volji, iskreno štovanje postane ponizno pokajanje zbog tih stvari i Božja milost nas obuhvati kao sila koja nas mijenja i oblikuje prema Božjem planu za naš život.
Kada živimo svoj život u poslušnosti, posvećenju i poniznosti, svakodnevno dozvoljavajući Duhu Svetome da posvećuje naša srca, mi živimo život štovatelja.
Život štovatelja se prelijeva u pjesmama štovanja, slavljenja i veličanja Boga!
Kralj Salomon je prestao živjeti život štovatelja kada je počeo smatrati da može biti neposlušan Božjim zapovjedima i proći bez posljedica.
2. Stvoreni smo da štujemo
Svaka osoba na planeti zemlji rođena je s unutarnjom čežnjom da štuje. Nitko nije rođen bez te čežnje. Vidimo ovu čežnju od najranijih trenutaka kada beba obožava svoje roditelje.
Ova čežnja raste u ljubav za superheroje i popularne osobe koju djeca razvijaju dok od djece postaju mladi ljudi.
Stvoreni smo s čežnjom da obožavamo nešto što je veće od nas samih.
Božja je želja da rastući u spoznaji počnemo tu čežnju oblikovati u štovanje Njega, da On bude naš najvažniji objekt štovanja.
Bog nas nije stvorio samo da štujemo. Bog nas je stvorio da štujemo Njega!
Kada Bog nije najvažniji objekt našeg štovanja, stvara se praznina i tu prazninu moramo ispuniti nečim.
Nema opcije ostaviti tu čežnju u našem srcu neispunjenu. Ta čežnja mora biti ispunjena. Možemo je ispuniti štovanjem Boga ili štovanjem nečeg drugog.
Kada odaberemo da štujemo bilo što drugo osim Boga, idemo protiv onoga kako smo stvoreni. To ne donosi uništenje samo oko nas (kao što ćemo vidjeti u završnoj točki). To donosi uništenje našem cijelom biću: duhu, duši i tijelu.
Stvoreni smo, naše cijelo biće (duh, duša i tijelo) da štujemo Boga i samo Njega!
3. Neposlušnost Bogu je idolopoklonstvo
Ako je poslušnost Bogu štovanje Boga, tada nemamo drugog izbora već zaključiti da je neposlušnost Bogu idolopoklonstvo.
To je kršenje prve od 10 zapovjedi koje su nam dane u Izlasku 20.
“Nemoj imati drugih bogova uz mene.” Izlazak 20,3
Ako je štovanje rođeno u srcu koje želi slušati Božju Riječ, tada je neposlušnost Božjoj Riječi bezobzirno zanemarivanje Boga i onoga što mu se sviđa.
Zanemarivanje Boga znači odabrati nešto drugo, što nam je važnije od Njega.
Sve što nam je važnije od Boga i onoga što se Njemu sviđa, sve su to naši idoli i naša odluka da se okrenemo tome prije nego Bogu je idolopoklonstvo.
Kada su kralju Salomonu njegove žene bile dragocjenije od Božjih zapovjedi da ne uzme žene iz drugih naroda i da nema drugih bogova osim Njega, počeo je s idolopoklonstvom.
Čak prije nego je podigao uzvišice i štovao pred njihovim oltarima!
U svom srcu, idolopoklonstvo je počelo kada je odlučio ne poslušati Božje zapovjedi!
4. Poslušnost donosi blagoslov, neposlušnost donosi uništenje
Kroz cijelu Bibliju, od korica do korica, vidimo da Bog obećava blagoslov kada smo poslušni Njegovim zapovjedima.
U stvari, svakom obećanju u Pismu prethodi zapovijed da budemo poslušni. Čak i naše spasenje, iako nam je dano slobodno, očekuje se da “sa strahom i trepetom radimo na njemu”.
“Tako, ljubljeni moji, kao što uvijek poslušaste, ne samo kao za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svojega spasenja. Jer Bog je taj koji iz svoje dobrohotnosti izvodi u vama i htijenje i djelovanje.” Filipljanima 2,12-13
Poslušnst donosi blagoslov, uvijek! To je obećanje koje daje Pismo.
Baš kao što neposlušnost donosi uništenje.
Vidimo ovo u 1. Kraljevima, od 11. do 15. poglavlja (i dalje kroz dugu povijest Izraela).
Kada je kralj Salomon odobrio idolopoklonstvo u Izraelu, počeo se događati veliki slom u toj zemlji.
Bog je rascjepio njegovo kraljevstvo i ostavio Davidovu kuću samo s jednim plemenom.
Kraljevi koji su naslijedili Salomona doveli su na još veći stupanj idolopoklonstvo, zlo i razvrat, tako da je Izrael doveden u potpunu propast, pa i do zatočeništva na kraju.
Neposlušnost Bogu poziva uništenje u naše živote.
Čak i gore od toga, kada odlučimo biti neposlušni, odričemo se prava odabira koliko uništenja pozivamo i koliko dugo će trajati!
Kaže se da grijeh odvodi čovjeka dalje od toga gdje želi ići, drži ga duže ngo što on želi i plaća veću cijenu nego ju može priuštiti.
Poslušnost je presudni temelj našeg kršćanskog života: od naše odluke da živimo poput Krista do uživanja svih blagoslova koje On ima za nas i naše živote.
Dok su Božja ljubav i prihvaćanje slobodno darovani, poslušnost se zahtjeva za duhovni rast, zrelost i blagoslove koje Pismo obećava.
