Boriš li se da oprostiš nekomu tko te povrijedio u prošlosti? Jesi li umorna držeći se za bol i traumu svoje prošlosti?
Opraštanje i otpuštanje je puno teže nego što mislimo.
Međutim cijena gorčine i neopraštanja je veća od onoga što si možemo priuštiti. Ne samo da nam to može donijeti bolest tijela zbog stalne izloženosti emocionalnom stresu, nego jednako tako nanosi štetu našoj duši i duhu.
Danas ćemo proći pet koraka do opraštanja i otpuštanja povrede i boli iz prošlosti.
Samo zato što sam odrastala u pastorovu domu to ne znači da sam na neki način bila zaštićena od boli i traume.
Često volimo misliti da pastorske obitelji žive u balonu koji ih štiti od povrede i boli, ali to je potpuno kriva pretpostavka.
Bol, povreda i trauma dolaze u svaki život. Ne postoje osobe koje se izuzimaju.
Ja sam morala pratiti ovih per koraka kako bih oprostila i oporavila se od trauma seksualnog, verbalnog i mentalnog zlostavljanja.
Zatim, morala sam slijediti ovih pet koraka do opraštanja ponovno kada sam se nosila s boli kao posljedicom odbijanja i ogovaranja u crkvi – vatra od strane prijatelja je nevjerojatno bolna i uistinu se teško oporaviti.
5 biblijskih koraka do opraštanja i otpuštanja
U svom hodu s Kristom u ovih 40 godina shvatila sam da je cijena gorčine i neopraštanja previsoka i da si ju ja ne mogu priuštiti.
Koštala me moga zdravlja preko deset godina, ali više od toga, koštala me dragocjenih godina u mom hodu s Gospodinom tijekom kojih sam bila hladna i distancirana od Njega.
Zahvaljujući Božjoj milosti On je obnovio i moje zdravlje i moj odnos s Njim, ali put oporavka nije bio lagan.
Biblija spominje jednu drugu priču o opasnostima neopraštanja – u nju ne trebate sumnjati.
U Joni 1 čitamo da je Joni došla riječ Božja koja ga poziva da ide u Ninivu i kaže njenim stanovnicima da je njihova zloća došla pred Boga.
Ovo je jedna od najneobičnijih knjiga Bibilije. Jona je jedini prorok za kojega čitamo u Bibliji koji je bio poslan nehebrejskom narodu.
Ali Jona nije otišao.
Zašto?
Je li razlog bio da nije osjećao da treba ići? Je li razlog bio da je imao nešto drugo čime bi se radije bavio? Zašto je Jona pobjegao od Gospodinova poziva?
Odgovor leži u narodu kojem je bio pozvan donijeti riječ Gospodnju.
Niniva je bio drevni grad u Asiriji, a Asirci su bili neprijatelji Izraela. Bili su okrutni teroristi i obračunavali su se sa svojim neprijateljima na strašne i neljudske načine.
Jona je znao da je Bog velikodušan i pun ljubavi, suosjećajan i milostiv, i nije želio riskirati da se Ninivljani pokaju za svoju zloću.
Želio je da Božji sud padne na njih kao što je bilo kod Sodome i Gomore!
Tako je u svojoj ogorčenosti protiv Asiraca pobjegao.
Njegova ogorčenost je skoro koštala života i njega i svakoga čovjeka koji je bio na brodu za Taršiš.
Ljudi na tom brodu su bili pomorci. Bili su navikli na razne vremenske prilike i hrabri. Nije bilo oluje s kojom se nisu suočili i preživjeli da bi o njoj pričali. Ali ova oluja ih je protresla.
Protresla ih je tako jako, bili su prestravljeni i nakon što su Jonu bacilli u more, zazivali su Boga da se smiluje njihovim dušama.
OVO je bila cijena Jonine ogorčenosti i neopraštanja.
Ako odlučimo ostati u neopraštanju, traumi i ogorčenosti, cijena koju ćemo platiti bit će naš vlastiti život, a ponekad i životi drugih ljudi.
Možda ne u obliku fizičke smrti, ali emocionalna i duhovna smrt će zasigurno doći dok se mi polako zatvaramo i podižemo obrambene zidove.
Zidove unutar kojih zatvaramo same sebe i gubimo pravo odluke koga ćemo isključiti.
Ponekad je čak i Bog isključen i ostaje izvan zidova našega srca dok smo mi prisiljene boraviti same unutar skučenih barikada koje smo same postavile misleći da će nas one zaštititi.
Umjesto zaštite dobivamo usamljenost i gorku žuć.
Ali postoji način da ovo izbjegnemo! Ne moramo živjeti uhvaćene u klopku gorčine i neopraštanja.
Postoje koraci do opraštanja koji će nas osloboditi!
Pet koraka do opraštanja i otpuštanja
1. Izaberi ne donositi sud
Ovo je jedan od najtežih koraka koji ćemo poduzeti, ali nećemo moći ići dalje ako ga ne poduzmemo prvoga.
Nije na nama da sudimo. Sud pripada Bogu.
Zauzeti poziciju suca protiv osobe koja nas je povrijedila znači zauzeti Božje mjesto, a to je ponos.
Nikada nećemo proći sve ove korake do opraštanja, ako se prvo ne ponizimo i prepoznamo da nam ne pripada pravo da sudimo drugima.
Možda se ta osoba već pokajala i primila Božje oproštenje.
Ako im je Bog oprostio i uklonio svoj sud od njih, ne smijemo zauzeti mjesto iznad Boga odbijajući prestati osuđivati.
2. Prepoznaj težinu svoga grijeha protiv Boga
Kada prestanemo osuđivati osobu koja nas je povrijedila, uviđamo činjenicu da je težina našega grijeha protiv Boga eksponencijalno veća od težine povrede koju smo primili od te osobe.
Ovo ne čini njezinu povredu manje ozbiljnom.
To ne znači da je ta osoba sigurna ili osolobođena krivnje za povredu koju je nanijela, posebice ako je ta povreda ilegalna.
Međutim, važan korak u istinskom biblijskom opraštanju je imati ispravnu perspektivu.
Činjenica je da smo svi grješnici i u opasnosti od vječnoga suda.
Nakupljamo grijeh u svom životu od dana našenja rođenja sve do trenutka kada zatražimo Krista da nam oprosti naše grijehe.
Težina toga nakupljenog grijeha je veća, puno, puno veća, nego ijedan pojedinačan grijeh – ili određeni broj grijeha – počinjen protiv nas.
Ovo je slika prave poniznosti kada konačno svoje grješno stanje usporedimo s Kristom umjesto da se uspoređujemo s tom osobom.
To je smisao usporedbe koju je Isus ispričao o sluzi koji ne oprašta!
3. Izaberi ne zabavljati se s negativnošću
Jednom kada prestanemo osuđivati osobu koja nas je povrijedila i dopustimo Bogu da nam da novu perspektivu, moramo naučiti hodati u tom opraštanju.
Opraštanje nije osjećaj, to je izbor.
I samo zato što smo jednom oprostile, ne znači da neprijatelj neće pokušati obnoviti bol i povredu u nama ponovo.
U njegovu je interesu da nas drži vezanima za prošle povrede i traumu!
Kada neprijatelj ubaci u naše umove staru bol i traumu iz prošlosti, moramo to otpustiti i izabrati ne zabavljati se negativnošću te stare boli.
Moramo izabrati ne govoriti ili misliti o tome negativno.
Umjesto toga obnavljamo svoj um na način da zamijenimo tu misao s Pismom i izražavamo naš novi način mišljenja kroz principe Božje Riječi.
Ovo doslovno gradi novi način razmišljanja i nove misaone obrasce, pa umjesto ovisnosti o staroj boli i traumi, odmah se usklađujemo s Božjom Riječi!
4. Poistovijeti se s Kristom (ne s boli)
Ovo je jedan od najvažnijih koraka do opraštanja koji ćemo poduzeti.
Toliko mnogo ljudi pronalazi svoj identitet u svojoj povredi, boli, traumi. Stapaju se sa svojom boli i traumom.
Zaogrču se njome, izabiru nazivati se žrtvama i hodaju s tom etiketom.
Draga sestro, ako si u Kristu, novo si stvorenje! Staro je nestalo, novo je nastalo.
Imaš novi identitet i novu prirodu. Te su se stvari dogodile tvom starom ja i ta je stara osoba umrla s Kristom. Ona više ne živi!
Počni graditi razumijevanje svoga novoga identiteta u Kristu još danas s ovim čudesnim izvorima. Oni su za mene bili ključni u ovom važnom koraku do opraštanja i otpuštanja.
5. Odaberi svaki dan živjeti slobodna od povrede
Opraštanje je izbor koji činimo svaki dan.
Isus je naučio svoje učenike moliti, “Oprosti nam duge naše kako i mi opraštamo dužnicima našim.” Kako si ti oprostila svojim dužnicima?
Jednako tako će Isus oprostiti tebi. On je otišao i dalje i rekao ako ne oprostiš, On tebi neće oprostiti. A djelomično opraštanje uopće nije opraštanje.
Ustani svakoga dana i moli, “Oče, unaprijed izabirem danas oprostiti svima koji će me povrijediti – bez obzira koliko teško ili koliko veliko.”
Ne veži se za mrtve i trule stvari u svom životu. To samo donosi bolest.
Otpusti i prigrli ŽIVOT!
Kristov život je život otpuštanja i opraštanja.
Neopraštanje i ogorčenost će te koštati više od onoga što možeš platiti, kao što je koštalo Jonu dok je tri dana boravio u utrobi velike ribe, gotovo ga je koštalo vlastitoga života i života svakoga čovjeka na tom brodu te noći.
Postoji li netko u tvom životu komu trebaš oprostiti? Počni primjenjivati ovih pet koraka do opraštanja i otpuštanja već danas.
