Slijediš li vjerno Boga? Moliš li se redovno i upoznala si Božju silu, a ipak se nađeš u situacijama da si obeshrabrena?
Želim da znaš da nisi sama.
Toliko mnogo vjernika, po cijelom svijetu, suočava se s istim obeshrabrenjem i želim ti reći: nastavi dalje!
Ne slušaj neprijateljeve laži!
U 1. Kraljevima od 17. do 19. poglavlja čitamo o životu nepopularnog proroka Ilije.
Ilija je bio čovjek koji je vjerno slijedio Gospoda, imao moćan molitveni život i doživio Božju silu više nego jednom, a ipak ga je uhvatio trenutak očaja u 1. Kraljevima 19,4:
Dosta mi je! Gospode, uzmi sad dušu moju
jer ja nisam bolji od svojih otaca.
Zatim leže i zaspa pod tom smrekom.
1. Kraljevima 19,4-5
Ilija je bio obeshrabren… želio je umrijeti!
Pogledajmo malo unazad i vidimo što je Iliju dovelo do ovog teškog mjesta.
Ilija je imao snažan molitveni život.
U 1. Kraljevima 17 zao kralj Ahab je kralj u Izraelu i Ilija se ovako molio:
U Jakovljevoj poslanici piše više o ovoj moćnoj molitvi koju je molio Ilija:
Ilija bijaše čovjek baš kao i mi;
i žarko se pomoli da ne bude kiše,
i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci.
I opet se pomoli, i nebo dade kišu i zemlja iznese rod svoj.
Jakovljeva 5,17-18
Vau! Ilija se molio da ne bude kiše! I Bog je to učinio!
Onda se Ilija pomolio da bude kiše i ponovo: Bog je to učinio!
Uz takav molitveni život, teško je zamisliti da je Ilija mogao doći do točke obeshrabrenosti, kao što je došao.
Ali, Jakov nam piše da je Ilija bio čovjek baš kao i mi.
Dok gledamo na Iliju i njegovu duhovnu snagu,
nemojmo zaboraviti da je on bio čovjek poput nas.
Ilija je uvijek bio u centru Božje volje,
ali stvari nisu uvijek išle po njegovoj volji.
I dođe njemu riječ Gospodnja govoreći:
»Idi ti odavde pa okreni na istok; i sakrij se na potoku Keritu, što je nasuprot Jordanu.
Pa neka bude ovako: pit ćeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane.«
Tako on ode i učini po riječi Gospodnjoj: ode dakle i nastani se na potoku Keritu, što je nasuprot Jordanu.
I gavrani su mu jutrom donosili kruha i mesa, i večerom kruha i mesa, a pio je iz potoka.
I dogodi se, poslije nekog vremena, da presuši potok, jer nije bilo kiše u zemlji.
1. Kraljevima 17,2-7
Ilija nije sumnjao u Boga.
Kada mu je Bog rekao da ide, on je išao.
Kada mu je Bog rekao da pije sa potoka, on je pio.
Ali, čak i usred Božje volje, njegov potok je presušio!
Draga moja, možeš biti usred Božje volje,
ali najednom dođeš do kraja puta.
Vjeruj da je Bog u kontroli.
On te vodi negdje drugdje ili u nešto drugo.
Ilija je slijedio Božje vodstvo.
Tada mu dođe riječ Gospodnja govoreći:
»Ustani, idi u Carfatu, koja je kod Sidona, i ondje ostani. Eno, ondje sam zapovjedio ženi udovici da te hrani.«
On dakle ustade i ode u Carfatu.
1. Kraljevima 17,8-10
Kada je Bog rekao Iliji da ide u Carfatu, Ilija je ustao i otišao u Carfatu.
Ilija je slijedio Božje vodstvo.
Moramo nastaviti slušati glas Gospoda.
Što nam On kaže da učinimo u pisanoj riječi, nastavimo to raditi.
Slijedi Božje vodstvo.
Ilija je doživio Božji suverenitet.
On dakle ustade i ode u Carfatu.
I dođe na gradske dveri,
kad gle: ondje je neka žena udovica skupljala drva.
1. Kraljevima 17,10
U 9. stihu, Bog kaže Iliji da je zapovjedio udovici da ga hrani i Ilija ide i… gle!
Udovica je tu, baš kao što je Bog i rekao.
Ilija je vjerovao Bogu.
Mi možemo vjerovati Bogu i uzeti ga za Njegovu Riječ.
Božja obećanja su sigurna!
Ono što je Bog rekao da će učiniti, to će i učiniti.
Ilija uvjerava druge da se ne boje i imaju vjere.
A on je zovnu i reče: »Donesi mi, molim te, malo vode u posudi, da popijem.«
I kad je pošla da donese, on je zovnu i reče: »Donesi mi, molim te, zalogaj kruha u ruci svojoj.«
Nato ona reče: »Tako živ bio Gospod, Bog tvoj, ja nemam kruha, tek pregršt brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo, kȕpim nešto drva pa idem to pripraviti sebi i sinu svojemu da to pojedemo i umremo.«
Ali Ilija joj reče: »Ne boj se! Idi, učini kako si rekla; samo mi najprije od toga napravi malenu pogaču pa mi donesi, a onda pripravi sebi i sinu svojemu.
Jer ovako veli Gospod, Bog Izraelov: ‘Brašno u ćupu neće se potrošiti i ulja u vrču neće ponestati, sve do dana kad Gospod bude pustio kišu na zemlju.’«
I ona ode te učini po riječi Ilijinoj. Jeli su danima, i ona i on i dom njezin.
Brašno u ćupu nije se potrošilo i ulja u vrču nije ponestalo, po riječi što ju je Gospod govorio preko Ilije.
1. Kraljevima 17,10-16
Ova priča bi mogla biti cijeli članak za sebe i žao mi je što ću je samo spomenuti ovdje, ali moramo nastaviti dalje jer toliko toga treba vidjeti što nam Biblija govori o Iliji.
Ovdje vidimo udovicu, kojoj je ostao samo jedan obrok, a Ilija je ohrabruje da vjeruje Bogu da njeno brašno i ulje neće ponestati.
On je ohrabruje da se ne boji, već da vjeruje.
Traži od nje da prvo napravi pogaču njemu, a tek onda sebi i svome sinu.
I ona je učinila tako i brašno i ulje nisu nestali!
Ilija je potaknuo udovicu na djelo i Bog je providio obilno za Ilijine potrebe!
Na isti način mi trebamo potaknuti druge da se ne boje i da vjeruju i uvijek budu zahvalni za sve ono što nam Bog proviđa!
Ilija je doživio čudesa.
I dogodi se, poslije ovih događaja, da se razbolje sin one žene, kućegospodarice. A bolest njegova bijaše toliko teška da nije ostalo daha u njemu.
Stoga reče Iliji: »Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Jesi li došao k meni da bi me podsjetio na moje bezakonje i usmrtio sina mojega?«
A on joj reče: »Daj mi sina svojega.« I uze ga iz njezina naručja pa ga odnese u gornju sobu u kojoj je on stanovao i položi ga na svoju postelju.
Tada zavapi Gospodu i reče: »Gospode, Bože moj, zar ćeš unesrećiti i udovicu kod koje sam ja odsjeo umorivši joj sina?«
I ispruži se nad dječakom tri puta te zavapi Gospodu i reče: »Gospode, Bože moj, molim te, daj da se duša ovoga dječaka vrati nazad u njega!«
I Gospod ču glas Ilijin te se duša dječakova vrati u njega i on oživje.
1. Kraljevima 17,17-22
Uz Božju silu, Ilija je vratio nazad u život udovičinog sina!
A onda, u otvorenom prozivanju Ilije i Baalovih proroka, Ilija je natopio svoju žrtvu vodom i izlio još više vode u jarak oko oltara i onda se pomolio:
Gospode, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, neka se danas zna da si ti Bog u Izraelu i da sam ja sluga tvoj i da sam na tvoju riječ učinio sve ovo.
Usliši me, Gospode, usliši me, da bi ovaj puk spoznao da si ti, Gospode, Bog i da ćeš ti natrag vratiti srca njihova.
1. Kraljevima 18,36-37
I evo što se dogodilo:
Uto padne oganj Gospodnji i spali paljenicu i drva i kamenove i prašinu i isuši vodu što bijaše u jarku.
Pa kad to vidje sav puk, padoše na lica svoja i rekoše: »Gospod, on je Bog! Gospod, on je Bog!«
Tada im reče Ilija: »Pohvatajte proroke Baalove! Neka nijedan od njih ne utekne!« I oni ih pohvataše. A Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi.
1. Kraljevima 18,38-40
Vau! Vau! Vau!
Tako volim ovu priču! Toliko je volim da sam još 2014. godine, (u jednom od starih videa) ispričala baš ovu priču.
Ako želiš čuti više o tome, pogledaj i poslušaj:
{Ovdje je prevedeni transkript ovog videa za sve koji ne mogu pratiti na engleskom: 1. Kraljevima – Courtney – video 4.tj – dio članka}
Draga moja, mi služimo istog Boga kao Ilija!
Nemojmo nikada zaboraviti da je veći On koji je u nama, od onoga koji je u svijetu!
I onda je počela kiša i Ilija je otrčao u Jizreel, brže od konja kako piše u 1. Kraljevima 18,46.
Tamo je doznao da ga žena kralja Ahaba, Jezabel, želi ubiti…
i sve nas to vodi da nađemo Iliju…
ispod stabla smreke…
moleći se da mu Bog uzme život.
Ilija je potpuno obeshrabren.
Riječ “obeshrabren” znači izgubiti snagu za nastaviti dalje.
A ipak, on je doživio veličanstvene odgovore na molitvu!
Doživio je velika čudesa!
Iskusio je silnu Božju moć!
Nijedna od nas neće pobjeći tom osjećaju osamljenosti i obeshrabrenosti. Čak i najsnažniji kršćani budu iscrpljeni.
Tako sam zahvalna da Biblija uključuje ovaj jako stvaran i iskren pogled na ljudske emocije Božjih ljudi.
Obeshrabrenost je bitka s kojom se svaka od nas suočava i gledajući Ilijinu bitku, samo nam pokazuje da nismo same.
Ilija nije bio sam!
Problem s Ilijinom obeshrabrenošću je bio u tome da je imao ograničen pregled situacije.
U 1. Kraljevima 19,10 Ilija je mislio da je on jedini ostao od Božjih ljudi u Izraelu.
Ali, ono što nije mogao vidjeti je da nije ostao sam.
U 1. Kraljevima 19,18 Gospod mu govori da ih ima još 7000 u Izraelu koji se nisu poklonili pred Baalom.
Ilija je imao nevjerojatnu ostavštinu koju nije mogao predvidjeti.
U Mateju 17, Ilija se pojavljuje na planini preobraženja sa Kristom:
I nakon šest dana uze Isus Petra i Jakova i Ivana, brata njegova, i povede ih na goru visoku, u osamu.
I preobrazi se pred njima te lice njegovo zasja kao sunce, a haljine njegove postadoše bijele kao svjetlost.
I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.
A Petar, odgovorivši, reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinimo ovdje tri sjenice: jednu tebi i jednu Mojsiju i jednu Iliji.«
Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni. Kad eto glasa iz oblaka govoreći: »Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu sebi ugodih. Njega slušajte!
I kad to čuše, učenici padoše na lice svoje i silno se prestrašiše.
Matej 17,1-6
U Jakovljevoj poslanici 5, Ilija je uzet kao primjer molitvenog ratnika kakav bi svaki vjernik trebao biti!
Mnogo može djelotvorna molitva pravednika.
Ilija bijaše čovjek baš kao i mi; i žarko se pomoli da ne bude kiše, i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci.
I opet se pomoli, i nebo dade kišu i zemlja iznese rod svoj.
Jakovljeva 5,16-18
Baš kao i Ilija, kada maknemo svoj pogled s Boga i Njegove sile, i okrenemo se svojim strahovima i nevoljama u životu, doživjet ćemo obeshrabrenje.
Ilija se borio kao i mi, ali nastavio je imati povjerenje u Boga i Bog ga je nastavio snažno upotrebljavati.
Budimo poput Ilije…
Nastavimo dalje!
Idimo dalje!
Ne odustajmo!
Znaj da nisi sama i imaj povjerenja da Bog ima nasljeđe koje hoće da proživiš i proslijediš dalje!
Veći je On u tebi, nego onaj koji je u svijetu.
Nastavi hodati s Kraljem,
