Posljednja dva mjeseca ponovno sam u proučavanju Knjige o Jobu.
S istom online zajednicom žena, Dobro Jutro Djevojke, proučavala sam Joba prije 7 godina. Moram priznati, dugačak period je između. Sjećam se da je i tada ta knjiga ostavila dubok dojam na mene. Ovaj put, čitala sam je iz drugačijih okolnosti, iz drugačije perspektive – a opet iste duboke istine, ali i neke nova otkrića za mene, doticala su i hranila moj duh.
Volim to kako nam Gospodin govori! Uvijek ono što trebamo u nekom trenutku.
S obzirom da sam ovaj put odlučila svoja razmišljanja snimati i podijeliti s onima koje bi to zanimalo, ovaj članak pišem samo kao uvod u te snimke.
Ipak, ne mogu da ne napišem barem ono što je na mene ostavilo najsnažniji dojam kroz ovo proučavanje – Bog je tako dobar i tako strpljiv s nama! Možda bi netko pomislio – pa gdje to vidiš baš u Jobu, nije li Job taj koji je dugo trpio…?
Da, Job je trpio kroz svoje kušnje i boli – ali koliko je Bog s njim dugo čekao da se Job trgne i shvati tko je on, a tko je Bog kojeg on drži na “optuženičkoj klupi”. I Bog mu šalje jednog čovjeka – mladog, ali ispunjenog Božjim Duhom, Božjom mudrošću, da mu pomogne svoje srce staviti u jedini ispravan stav prema Bogu, stav poniznosti i podložnosti. Dokle god je Job bio ljut, ratoboran, zahtijevao odgovor na pitanje “zašto ja?”, dotle nije mogao čuti Boga … I Bog je čekao, nije ga napustio, bio je s njim u svim tim najtežim trenutcima i imao strpljenja za njegovu ljutnju, njegove optužbe, njegove frustracije.
Prva trojica prijatelja nisu uspjela učiniti ono što je Elihu uspio – jer je Elihu bio vođen Duhom Božjim. Nije dovoljno samo iznositi neke teološke postavke, bez vodstva Duha Svetoga. Ali kad Duh Božji preuzme kontrolu, tada ono što govorimo sjeda na svoje mjesto i čini što Bog želi.
I Elihu, kako njegovo ime na hebrejskom i ima značenje (Jahve je Bog), jednostavno govori tko je Bog, a tko smo svi mi ljudi. On ne radi po šabloni. Svaki čovjek i njegov život za Boga je poseban, a zato je i posebno Božje djelovanje i rad u svakom čovjeku.
I dakle, kada konačno Job spozna da je Svemoćni izvan našeg dosega, uzvišen je u svojoj sili i pravdi, ali u svojoj pravednosti nikoga ne tlači (Job 37:23), a opet blizu je onima koji su slomljena srca i spašava one koji su duha skrušena i da mnoge nevolje ima i pravednik, ali ga Gospodin od svih izbavlja (Psalam 34:18-19), tada konačno čuje Boga kako mu progovara i tada konačno prima utjehu.
“Čuo sam te vlastitim ušima, a sada su te i moje oči vidjele. Povlačim što sam rekao. Tugovao sam u prahu i pepelu, ali sada prihvaćam utjehu.”
(Job 42:5-6 SHP)
Job konačno prestaje tražiti odgovore i prihvaća utjehu!
Upravo to ga i podiže na novu razinu odnosa s Gospodinom i on biva obnovljen u svakoj vrsti blagoslova.
Možda je i za nas vrijeme da prestanemo zahtijevati objašnjenja i odgovore na sve ono ŝto nas boli i ne razumijemo, te da primimo utjehu. Ali samo oni koji su poniznog srca pred Gospodinom, moći će zaista i primiti utjehu od Njega.
Ispod se nalazi popis za reprodukciju snimki iz ovog proučavanja, a ja opet želim naglasiti da nemam teološko obrazovanje, da su ovo samo moja promišljanja o Božjoj Riječi, ali vjerujem da vas Duh Božji može ohrabriti kroz njih…
Moja je iskrena molitva da se svi vjerni međusobno ohrabrujemo i potičemo na ustrajan hod s Gospodinom.
