Opraštanje je izgleda jedna od najtežih stvari koje činimo u životu, ali je zasigurno jedna od stvari koja nas najviše oslobađa ako je činimo.
To je razlog zašto Biblija ima toliko toga za reći o moći opraštanja.
Problemi nastaju kad počnemo usvajati svjetovnu filozofiju u vezi opraštanja koja se ne slaže s Pismom.
Filozofije kao što su:
- samo zato što opraštaš ne znači da zaboravljaš
- opraštanje nije nešto što činimo za drugu osobu, to je stvar koju činimo za sebe same
Tako često slijedimo put opraštanja samo djelomično, ali nikada ne postignemo istinske blagoslove koje opraštanje donosi jer nismo uistinu oprostile kao što Bog oprašta.
Bog vas je izabrao, volio i učinio svetima, stoga se obucite u milosrđe, dobrotu, poniznost, blagost i strpljivost. Podnosite jedni druge. Ako vam netko učini kakvo zlo, oprostite mu. Baš kao što je Bog oprostio vama, i vi trebate opraštati jedni drugima.
Kološanima 3:12-13 [isticanje dijela teksta je moje]
Ako je na nama da oprostimo kao što je Bog oprostio nama, kako to činimo i s kojom se opasnošću suočavamo ako to ne činimo?
Kako opraštati kao što Bog oprašta
Lekcija o opraštanju nigdje nije jasnija nego u priči o Jakovu i Ezavu.
Od njihova rođenja oni su bili suparnici jedan drugomu.
Postanak 25:23 kaže:
“Bog joj je rekao: ʹDvije su nacije u tvojoj utrobi. Iz tvog će se tijela dva naroda odijeliti. Jedan će biti jači od drugoga. Provorođeni će služiti onome koji se rodi drugi.ʹ”
Jakovljevo ime znači “varalica” i on živi u skladu s tim imenom.
Odmah nakon priče o njihovom rođenju u Postanku 25, čitamo priču kako je Ezav prodao svoje prvorodstvo.
Dok Pismo jasno pokazuje Ezavov nedostatak odgovornosti u ovom postupku, ne smijemo zanemariti Jakova, koji je iskoristio trenutak Ezavove slabosti.
Jakov je vidio priliku za sebe i iskoristio Ezavovu glad i neozbiljan stav prema odgovornosti da ga prevari u vezi njegova prvorodstva.
U Postanku 27 vidimo Izaka koji je star i zna da će uskoro umrijeti.
On daje upute Ezavu da ide u lov na divljač i skuha mu njegovo omiljeno jelo prije nego ga otac blagoslovi blagoslovom prvorodstva.
Ovoga puta Jakov koristi situaciju da Izak vrlo slabo vidi i da je Ezav odsutan te čini ono što mu je majka Rebeka rekla da učini – prevari svoga brata i ukrade mu blagoslov.
Jakov na sebe stavlja životinjsko krzno kako bi se na dodir činilo da je dlakav poput Ezava, a Rebeka je skuhala jelo sličnoga okusa onome koje je zatražio Izak.
Jakov tada donosi jelo Izaku pretvarajući se da je svoj brat i dobiva blagoslov prvorodstva.
Tek što se Jakov vratio iz očeve sobe primivši blagoslov, Ezav dolazi kući iz lova s pripremljenom divljači.
Tada priprema jelo za Izaka i shvaća da je još jednom prevaren.
Jakov je ovaj put otišao predaleko.
Ezav je ostao slomljena srca. Više nije imao niti prvorodstvo niti blagoslov koji mu je kao prvorođenom sinu pripadao.
Njegov mlađi brat mu je ukrao oboje.
Njegov bijes i gorčina prema Jakovu bili su sada tako veliki da je počeo smišljati kako da ga ubije.
Rebeka čuje za ovo i nagovori Jakova da pobjegne svom ujaku dok se Ezav ne ohladi.
Odavdje nadalje ne čitamo više o Ezavu sve dok Jakov ne započne svoje putovanje kući sa svojom obitelji i zna da će na putu susresti Ezava.
On nije siguran namjerava li ga Ezav još uvijek ubiti pa šalje Ezavu poklon s nadom da će on raspršiti svaki gnjev koji Ezav možda gaji prema njemu.
I čini se da je Ezav oprostio Jakovu.
Ili nije?
U Hebrejima 12:14-17 čitamo malo dublje o ovome:
Pokušajte živjeti u miru sa svima! Težite živjeti svetim životom, jer bez njega nitko neće vidjeti Gospodina. Pazite da nikome ne promakne Božja milost i da ne proklija kakav gorki korijen koji bi mogao zaraziti mnoge. Pazite da nitko ne postane bludnik ili bezbožnik, poput Ezava, koji nije mario za Boga. Ezav je bio najstariji sin i trebao je naslijediti svog oca. No prodao je to pravo za jedno jedino jelo. Kao što znate, poslije toga je želio dobiti očev blagoslov. No otac mu je odbio dati blagoslov premda ga je Ezav u suzama tražio.
Ovo je ozbiljno upozorenje za sve nas o tome što se događa kada dopustimo da nas bijes i gorčina obuzmu i ukradu Božju milost i blagoslov u našim životima.
Kada odbijamo oprostiti kao što Krist oprašta, podiže se zid između nas i Božjih blagoslova.
Ne radi se o tome da Bog zadržava svoje blagoslove, nego mi podižemo zid između sebe i blagoslova koje Bog ima za nas.
A ovo dolazi s ozbiljnim posljedicama.
1. Traži mir i svetost
Hebrejima povezuje ovo s potragom za mirom i svetošću. Kada tražimo mir i svetost, doći ćemo do mjesta gdje se potpuno oproštenje više ne može izbjeći.
Opasnost u pokušavanju izbjegavanja oproštenja je ovaj dio “…bez čega nitko neće vidjeti Gospodina.”
Shvaćamo li uistinu prave posljedice neopraštanja i gorčine?
Isus je rekao: “Ako vi oprostite ljudima njihove prijestupe, vaš nebeski Otac će vama oprostiti vaše. Ali ako vi ne oprostite ljudima njihove prijestupe, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaše prijestupe.“
Ako nam grijesi nisu oprošteni, ne možemo vidjeti Boga.
Istinsko i potpuno oproštenje drugima je neposredno povezano s Božjim opraštanjem nama samima.
Isus je nadalje ilustrirao ovo u prispodobi o nepopustljivom sluzi u Mateju 18:21-35.
Dok je spasenje besplatni dar koji ne možemo zaraditi ili zaslužiti, ako netko tvrdi da je spašen, ali ostaje u neopraštanju i gorčini prema drugome, valjanost njegova spasenja dolazi u pitanje.
Neopraštanje i gorčina su grijesi, a spasenje zahtjeva da se odreknemo svojih grijeha.
2. Hodaj u Božjoj milosti
Kao djeca Božja imamo beskrajan, vječan izvor milosti koji nam omogućava da činimo ono što se čini nemogućim.
Opraštati kao što Krist oprašta nemoguće je bez Božje milosti.
Ali Njegova nam milost daje odlučnost, snagu i želju da hodamo u opraštanju iz dana u dan, iz trenutka u trenutak, 70 x 7.
Međutim, to je stvar izbora.
Možemo izabrati učiniti tešku stvar, iskusiti Božju milost i živjeti svaki dan izabirući da opraštamo kao što Krist oprašta, ili možemo izabrati iskusiti gorčinu.
Kad odbacimo mogućnost iskusiti milost, podbacimo.
3. Ne dopusti gorčini da raste
Pavao je rekao ovo: “Kad se naljutite, pazite da ne počinite grijeh. Ne dopustite da sunce zađe, a da se niste riješili ljutnje. Ne dajte đavlu mjesta u svome životu!”
Efežanima 4:26-27
Kad dopustimo da gorčina raste u našim srcima ili da pusti korijen, dajemo mjesta đavlu; to znači da đavao ima područje upravljanja u tvom srcu.
To mu daje područje koje posjeduje i upravlja njime.
On uspostavlja svoje kraljevstvo na tom području. I nemojmo se zavaravati, neprijatelj se neće zadovoljiti samo tim područjem.
Kad mu je dano područje upravljanja u tvom životu, on počinje kampanju širenja područja kojim upravlja sve dok potpuno ne preuzme tvoj život.
Zato u Hebrejima 12 kaže: “…kakav gorki korijen koji bi mogao zaraziti mnoge”. Riječ “mnoge” u grčkom jeziku znači “mnogo ili prostrano”.
Pisac tada ide dalje i uzima Ezava kao primjer čovjeka koji dopušta gorčini da pusti korijen u njegovom srcu bez da to uvidi i naziva ga “bezbožnom” osobom – opakom osobom.
On je postao nemoralan. Dvije od njegovih žena su bile Kanaanke koje su bile nemoralne i idolopoklonice.
Korijen gorčine rastao je tako duboko u njemu da na kraju, kad se htio pokajati, nije mogao iako je tražio to sa suzama.
Tako tragična priča!
4. Izaberi potpuno oprostiti
Opraštanje je izbor, ne osjećaj.
Kada smo povrijeđene, imamo dva izbora: prigrliti Božju milost i oprostiti, prigrliti povredu i rasti u ogorčenosti.
Nema treće mogućnosti.
Možda u tom trenutku ne osjećamo da praštamo, možda osjećamo da se opravdano ljutimo zbog povrede, ali moramo se sjetiti da nam Pavao zapovijeda da opraštamo kao što je Krist oprostio nama.
On je nama oprostio prije nego što smo ga upoznale ili zatražile njegovo oproštenje.
On je izabrao udaljiti naš grijeh od nas koliko je istok daleko od zapada i više ga se ne sjeća.
BOG kaže: »Dolazi vrijeme kad ću s narodom Izraela i narodom Jude sklopiti novi savez…A ovo je savez koji ću sklopiti s narodom Izraela za budućnost«, kaže BOG, »svoje ću pouke staviti u njih, urezati u njihova srca. Ja ću biti njihov Bog, a oni moj narod. Ljudi više neće morati poučavati svoje bližnje i rodbinu kako spoznati BOGA jer će me svi osobno poznavati, od najmanjeg do najvećega«, rekao je BOG. »To će se dogoditi jer ću im oprostiti krivnju i više neću pamtiti njihov grijeh.«
Jeremija 31:31, 33-34
Draga sestro, oprostiti povredu u cijelosti tako da odaberemo da je se nećemo više sjećati nije samo mogućnost, ključno je da to i činimo.
Znači li to da ona više nije u našoj svijesti? Da imamo amneziju u tom području našega pamćenja?
Ne nužno.
To znači da činimo što Bog čini, ne spominjemo to više. Ne govorimo više o tome.
Kada nam druga osoba to spomene, kažemo: “Ne znam o čemu pričaš. Što se mene tiče, to se nije nikada dogodilo.”
Izabiremo ne držati tu osobu dužnom prema nama za tu povredu. otpuštamo to iz našega sjećanja.
Živjeti život opraštanja znači da nemamo sjećanje.
Naše sjećanje na one koji su nam dužni je prazno. “Ljubav … ne pamti zlo.” 1Korinćanima 13:5
Dok ne počnemo živjeti na ovoj razini praštanja i milosti, nikada nećemo uistinu iskusiti Božji blagoslov u svom životu u punini koju Bog želi za nas.
To je istinska sloboda u Kristu!
Sloboda da otpustimo one koji su nas povrijedili bez plaćanja duga za koji mislimo da nam duguju.
Oslobađanje sebe od zatvora gorčine i zamjeranja.
Oslobađanje milosti i ljubavi Božje koje slobodno teku u naše živote tako da smo blagoslov, a ne otrov za one oko nas.
Raskidanje okova boli i trauma oko naših ruku i tijela da možemo letjeti krilima kao orlovi.
Želiš li ovu slobodu već danas?
1. Započni sa sastavljanjem popisa onih koji su te povrijedili.
2. Uzmi taj popis i počni moliti za svaku osobu na njemu govoreći: “Bože, oprosti mi što nisam prihvatila tvoju milost u tom trenutku. Sada prihvaćam tvoju milost i izabirem oprostiti ___________ i otpuštam svaku osudu protiv njih.”
3. Moli molitvu blagoslova nad tom osobom.
4. Kada dođeš do kraja popisa, spali ga.
5. Izaberi da nikada više ne spomeneš tu povredu. Svaki puta kada te neprijatelj želi podsjetiti na tu bol i povredu, zamijeni tu misao s Filipljanima 4:8-9; sjeti se da je to isto kao kad te neprijatelj podsjeća na tvoj grijeh koji ti je Krist oprostio.
Tako mi opraštamo kao što je Krist oprostio nama!
