Nemam ništa protiv toga da pomognem hraniti bebe kršćane, ali postoji problem kad trebaš maknuti brkove da bi bočicu stavila u usta!
Pastor F. Dean Hackett – Foundational
Nikada neću zaboraviti kada je moj tata ovo prvi put rekao s propovijedaonice.
Slika je bila vrlo upečatljiva i jasno je oslikavala frustraciju mnogih pastora koji su okruženi kršćanima koje treba hraniti na bočicu iako su već trebali sazrijeti.
Tijekom godina provedenih u crkvi susrela sam mnoge takve kršćane.
Hodaju s Gospodinom već desetljećima, ali imaju jako malo razumijevanja temeljnih kršćanskih istina i nikada nisu razvili osnovnu kršćansku disciplinu.
Za kršćane u razvijenim i slobodnim zemljama nema opravdanja.
A obzirom na mnoštvo kvalitetnih i besplatnih biblijskih poučavanja, Biblija i vodiča za proučavanje dostupnih online, nedostatak kršćanske zrelosti zbunjuje.
Opsežna knjižnica besplatnih pomagala za proučavanje koja je dostupna nama danas, prije 30 ili 40 godina bi koštala nekoliko stotina dolara.
Komentari pouzdanih vođa, biblijski rječnici, konkordance, propovijedi, prijevodi Biblije …
Ali usprkos tomu duhovna zrelost rapidno opada.
4 znaka duhovne zrelosti
Pavao završava knjigu Kološanima dajući nam četiri znaka duhovno zreloga kršćanina.
Nakon što je predstavio jasnu sliku Krista kao glave crkve, suprotstavljajući ga legalističkom učenju judaista, pokazuje nam kako treba izgledati duhovna zrelost.
1. Duhovno zreli kršćani su kršćani u molitvi
U svojoj knjizi Svjež vjetar, svježa vatra, pastor Jim Cymbala oslikava licemjernost moderne američke crkve po pitanju molitve.
Tvrdi da se u isto vrijeme jako inzistira na pohađanju molitvenih grupa u školama, dok naše crkve otkazuju svoje tjedne molitvene sastanke.
Jednom godišnje slavimo Nacionalni dan molitve, a ne da nam se prisustvovati tjednom molitvenom sastanku.
U Mateju 21, Marku 11 i Luki 19 Isus je, dok je čistio hram, citirao Izaiju govoreći: “Moja kuća treba biti kuća molitve.”
Ali da bi naša crkva – mjesto gdje se okuplja naša zajednica – bila kuća molitve, mi kao živo kamenje koje čini tu crkvu prvo moramo biti kuće molitve.
Jesmo li?
Jesi li molitvu postavila kao prioritet u svom osobnom životu?
Nećemo naći vremena za molitvu. Sotona će se pobrinuti za to.
On će kreirati ometala na sve moguće načine da bi bio siguran da si toliko zaposlena da nemaš vremena moliti.
Moraš to postaviti kao prioritet odvajajući vrijeme u svome danu kad sjedneš i ne radiš ništa drugo nego moliš – i tada razvijaš strategiju kojom kroz cijeli dan komuniciraš s Bogom.
Pavao kaže u Kološanima 4:,“U molitvi budite ustrajni, u stavu budnosti i zahvalnosti.”
Cviliš li pred Bogom?
Koliko je naše molitve cviljenje pred Bogom umjesto zahvaljivanje Bogu za dobre stvari koje je učinio?
Kada svoje cviljenje zamijenimo zahvaljivanjem naša perspektiva se mijenja!
Zahvaljivanje i molitva su istinski znakovi duhovne zrelosti u životu kršćanina.
2. Duhovno zreli kršćani često mole za svoje vođe
Koliko često moliš za svoga pastora i njegovu obitelj?
U svom životu imala sam privilegiju da sam bila na obje strane crkve; iza propovijedaonice kao pastorovo dijete i ispred propovijedaonice kao član crkve.
Služila sam u vodstvu i samo sam prisustvovala službama u crkvi ne služeći nigdje.
Ovo mi daje jedinstvenu perspektivu s obje strane i mogu posvjedočiti s potpunom sigurnošću s kolikom se razinom iscrpljenosti i obeshrabrenja pastori svakodnevno nose.
Mnogi pastori, ako ne i većina, slamaju se pod ogromnom težinom službe koju sami nose.
Moja obitelj i ja smo se znali šaliti govoreći, “Ako ovo ne odradi pastorova obitelj, neće biti odrađeno.”
Vjernici u zajednici bi prigovarali kako nedostaje određena služba u crkvi, ali kada bismo ih pitali da volontiraju u toj službi, odgovor bi bio da to nije njihov poziv.
Teret službe povezan s količinom vremena koje je potrebno uložiti da bi sve u crkvi teklo glatko često toliko okupira pastora i njegovu obitelj da ne stignu posvetiti svoje vrijeme Gospodinu i postaju sve manje svjesni mogućnosti koje im Bog daje za širenje evanđelja.
Nešto drugo što mnogi članovi crkve prebacuju samo na leđa pastora.
Pavao poziva crkvu u Kolosima da moli Boga da otvori “vrata za riječ koja će naviještati misterij Krista …“.
Moli za svoga pastora.
Moli za njegovu obitelj.
Moli da ih Bog ojača i ohrabri. Moli da im Bog da mudrosti da vode s božanskim razumijevanjem.
Moli da ti Bog pokaže gdje ti možeš pomoći nositi njihov teret i konačno moli da im Bog otvori vrata da podijele evanđelje.
Nema ništa tako ohrabrujuće i životvorno kao dijeljenje evanđelja s nekim tko još ne poznaje Krista!
3. Duhovno zreli kršćani razumiju kratkoću ovoga života
Kad pogledaš prosječan životni vijek čovjeka – 70-80 godina – i usporediš to s duljinom ljudske povijesti – oko 7,000 – 8,000 godina, naš je životni vijek nevjerojatno kratak.
Usporedi to s vječnošću i uvidit ćeš da je naš boravak na zemlji jedva zamjetljiva mrlja.
Provodimo svoje vrijeme ulažući u svoje igračke i stvaranje udobnoga života u kojemu ćemo uživati, a zaboravljamo da smo poslani ovamo radi ozbiljne misije.
Bog nas nije poslao ovamo da živimo udoban život ispunjen zabavom uživajući u uspjehu po svjetovnim standardima.
On nas je poslao ovamo s misijom da osvojimo izgubljene i učinimo ih učenicima.
Pavao nas u Kološanima 4 povlači nazad u stvarnost kada kaže: “Ponašajte se mudro prema onima koji nisu vjernici. Iskoristite vrijeme!”
Čuješ kako puno ljudi danas govori o “vremenu kao sredstvu plaćanja”.
Začuđena sam onime što je ljudima zanimljivo na društvenim mrežama; i količinom vremena koje ljudi troše ostavljajući komentare – čak se i uključuju u rasprave online – o potpuno besmislenim temama.
Kao što je mačka koja hoda preko kata nečije kuće.
Ili žena koja se odijeva.
Zašto?
To je izgubljeno vrijeme koje nikada ne možeš vratiti.
Kada Pavao govori o “iskorištavanju vremena”, ne misli na pokušaj da se vrijeme vrati unazad.
Ne možeš vratiti vrijeme unazad. Vrijeme koje je prošlo, otišlo je zauvijek.
Grčka riječ koju je ovdje upotrijebio je “exagorazoo”, što je interesantna riječ – o njoj možeš čitati u mojem postu: Razumjeti svoj istinski identitet u Kristu.
Kontekst te riječi u ovom stihu znači mudro koristiti vrijeme u svetu svrhu, koristiti svaku priliku da činiš dobro i živiš u iskrenom predanju, kao da je to sredstvo kojim kupujemo vrijeme i činimo ga našim vlastitim.
Mi lovimo vrijeme, kupujemo ga s fokusiranom pažnjom na ispunjavanje Kristove misije za naše živote tako da vrijeme koje ulažemo ovdje na zemlji bude upotrijebljeno za mudru i svetu svrhu.
Možda ovo zvuči preradikalno.
No Pavao je upozorio u 1. Korinćanima 3: “No rad svakoga čovjeka jasno će se vidjeti jer će ga prokazati Dan suda. Taj će se Dan pojaviti s vatrom i ta će vatra otkriti kakav je rad svakoga čovjeka.”
Jednoga dana stajat ćemo pred Kristom i dat ćemo račun kako smo trošili svoje vrijeme ovdje na zemlji.
U što ulažemo vrijeme koje nam je dano na zemlji?
4. Duhovno zreli kršćani kontroliraju svoj jezik
Nedavno sam gledala video kršćanskog para koji je govorio o “moći dobro odmjerene psovke”.
Riječi ne mogu opisati moj užas na ovakvo razmišljanje.
I kasnije sam čitala i čula slične izjave drugih kršćana. Ovaj par nije jedini s ovakvim mišljenjem.
Pavao je rekao u prethodnom poglavlju:
No sada se morate riješiti gnjeva, srdžbe, opakosti, kleveta, prostačenja.
Kološanima 3,8
I u Efežanima 4 on kaže:
Ne govorite ružno, nego samo ono što je dobro i potrebno za izgradnju, da bude korisno onima koji vas slušaju. Efežanima 4,29
Naše riječi su plod onoga što raste u našim srcima.
U Mateju 12,34 Isus je rekao: “Usta govore ono čega je srce puno.”
Dakle, kada molimo sa zahvaljivanjem dok posredujemo u molitvi za naše duhovne vođe, i kad živimo s vječnošću u našem fokusu, što izlazi iz naših usta bit će riječi zahvaljivanja začinjene solju Božje Riječi.
Spontano ćemo odbacivati prostačenje, prigovaranje, cviljenje, pesimizam i negativan govor.
Izazivam te da ovaj tjedan slušaš riječi koje izgovaraš.
Je li većina njih negativna?
Pritužbe?
Oštre riječi?
Ogovaranje?
Povremeno prostačenje?
Ovo su plodovi onoga što raste u našim srcima.
Isus je rekao u Mateju 12,33: “Da biste imali dobar plod, morate imati dobro stablo. No ako je stablo loše, imat ćete loš plod, jer stablo se prepoznaje po svome plodu.”
Ako želimo činiti kako je Pavao rekao uKološanima 4,6: “Kad govorite, uvijek budite ljubazni i mudri.”, tada moramo imati dobro sjeme posijano u našim srcima.
Moramo paziti čemu dajemo pristup u naše uši i kroz naše oči …
Trebamo ispunjavati svoja srca dobrim sjemenom Božje Riječi i dopustiti Njemu da odstrani svako loše stablo koje smo dopustili da tamo raste.
Sve smo pozvane na duhovnu zrelost.
To nije samo poziv za one koji su u punovremenoj službi ili za kršćanske influencere.
To je Božja volja za svaku osobu koja sebe naziva kršćaninom – jer ako se duhovna zrelost ne događa u svakom kršćaninu, to je ozbiljan problem.
Isus je rekao da trebamo ići i učiniti učenicima sve narode.
Ali da bismo mogle to učiniti, prvo mi trebamo biti učenice.
Ne možemo ljude učiniti onakvima kakve mi same još nismo postale.
Koji je prvi korak koji trebaš učiniti prema duhovnoj zrelosti? Jesi li spremna početi već danas?početi danas?
