Ovo nedostaje crkvi i to uništava odnose
Uporno nepoštovanje roditelja, nadzornika ili voditelja zajednice siguran je znak slabog poštovanja autoriteta u srcu osobe.
Ne mogu ni zamisliti kako zastrašujuće je bilo gledati Ananiju i Safiru kako padaju na pod mrtvi.
Što se događa?
Crkva u Jeruzalemu doživljavala je moćno izliće Duha Svetog. Događala su se čuda i znakovi i čudesa. Tisuće su dolazile u Božje kraljevstvo. Crkva je utjecala na grad.
Značajan dio posla je podrazumijevao brinuti o starijima, siročadi i siromašnima. Članovi crkve su čak prodavali imanja i donosili čitave svote crkvi kako bi se podijelilo potrebitima. Ukratko, crkva je bila onakva kakva bi crkva trebala biti.
Ovaj par je htio biti prepoznat.
Ananija i Safira prodali su dio svog imanja i donijeli su prinos apostolima. Ananija je rekao da daju cijelu svotu kao prinos za pomoć siromašnima i potrebitima. U stvari, to je bio samo dio svote. Kad ga je apostol Petar pitao o tome Ananija je rekao da je to cijela svota.
Čovjek je pao mrtav.
Prošlo je kratko vrijeme prije nego je Safira stigla. Apostol Petar pitao ju je isto pitanje. Ona je potvrdno odgovorila. Ona je, također, pala mrtva.
“I veliki strah dođe na svu crkvu i na sve koji su to čuli” (Djela 5:11)
Ananija i Safira bili su religiozni, bez sile Duha Svetog. Strah Gospodnji nije oblikovao njihov duhovni život. Ovo je jedna od jedinstvenih osobina očigledne Božje prisutnosti nad Njegovom crkvom: snažan strah Gospodnji.
To iskustvo nedostaje u današnjoj kulturi crkve.
U prošlim generacijama bio je prisutan zdravi strah od trenera, oca i majke, učitelja i vođa u zajednici. Uvijek smo im se obraćali s Gospodine. Nikad ih nismo oslovljavali imenom, na kraju “to je gospodin Smit, upravitelj banke ili gospodin Baker ravnatelj škole, nogometni trener, ili profesor matematike.”
Danas, svima se obraćamo imenom. Trener bi trebao biti tvoj prika. Majka i otac bi trebali biti prijatelji s djecom. Na kraju, djeca imaju svoja prava. Zaposlenici, poslodavci, građani i voditelji zajednice svi su jednaki.
Kada je zdrav strah uklnjen iz društva, kada je odsutan iz srca djeteta ili tinejđera, nema straha za radno mjesto onih koji imaju važnost i značaj u zajednici ili obitelji. To uzima dušu obitelji i zajednice ostavljajući prazan postor umjesto časti i poštovanja.
Kada je strah Gospodnji odsutan iz duše učenika i crkve postoji gubitak strahopoštovanja za vjersko i sveto. Tu je pad u čistoći srca.
Strah Gospodnji je punina priznanja Njegove prirode; Bog je svemoguć, sveznajući i sveprisutan.
To je punina priznanja Njegove vlasti; Bog je potpuni vladar. Ovakvo priznanje donosi podrhtavanje srca. To nije bježanje od Njega, već poštovanje pred tim tko On jest i Njegova vlast nad mojim životom.
Božje dijete ima sveto podrhtavanje uravnoteženo dubokom ljubavlju za Nebeskog Oca. Tu je zdravi strah pred Njegovom vlašću i silom uravnotežen pouzdanim povjerenjem u Očevu ljubav, milosrđe i milost.
Za istinskog učenika Isusa Krista strah Gospodnji nije sredstvo po izboru.
“Zato sad, Izraele, što od tebe išće Gospod, Bog tvoj nego da se bojiš Gospoda, Boga svojega, da hodiš svim Njegovim puttovima i da ljubiš i da služiš Gospodu, Bogu svojemu svim srcem svojim i svom dušom svojom držeći zapovjedi Gospodnje i odredbe Njegove što ti ih ja danas zapovijedam za tvoje dobro.” (Ponovljeni zakon 10:12-13)
“Boj se Gospoda, Boga svojega, Njemu služi i uza Nj prioni i Njegovim se priseži imenom.” (Ponovljeni zakon 10:20)
Uporno nepoštovanje roditelja, nadzornika ili voditelja zajednice siguran je znak slabog poštovanja autoriteta u srcu osobe. Takvi vjeruju da imaju jednak glas i jednaku vlast.
Kada vidiš uporno nepoštovanje prema Božjoj Riječi u životu vjernika tada tu ima malo ili uopće nema straha Gospodnjeg. Oni mogu reći drugo ali duboko u svom srcu oni nastoje imati krajnju vlast.
Odsustvo straha Gospodnjeg je velika opasnost za crkvu i naš narod.
Orignalni tekst: F Dean Hackett – When there is an Absence of Fear
