Kroz životne situacije uvijek nas nešto vodi, nečim smo usmjeravani. Naše odluke, izbori, reakcije u raznim životnim situacijama, uvijek su nečim motivirani.
Upravo sam o tome dosta razmišljala čitajući ovaj put Djela apostolska.
U svim nevoljama i nedaćama, Isusova crkva mora nekako reagirati, kao što su morali reagirati tada Dvanaestorica i apostol Pavao.
I dok smo prolazile kroz Djela, stalno mi se nametala misao kako uvijek možemo reagirati na dva načina – vođeni strahom ili vođeni ljubavlju Božjom.
Ili – ili! Strah od nevolja ili ljubav Kristova.
Strah je prirodna i ljudska reakcija na prijeteće okolnosti u životu, na bilo što što bi nas moglo ugroziti – bolest, loše financijsko stanje, loši odnosi, teška situacija u zemlji, u svijetu!
U mislima se javljaju poznati retci: »Tko se boji, nije savršen u ljubavi. Savršena ljubav izgoni svaki strah… »
Rekla bih, tko nije u savršenoj Ljubavi, tko ne prebiva u toj Ljubavi, tko nije potpuno prožet tom Ljubavlju… taj se boji.
Savršena Ljubav = Božja očinska ljubav!
Kada imamo iskustvo te Ljubavi, kada na Nju odgovorimo ljubavlju prema Kristu, svaki strah nestaje. I sve što činimo i kako činimo, činimo poticani i vođeni tom Ljubavlju.
U suprotnom, možemo se truditi činiti dobro – ali u strahu, vođeni strahom… raznim strahovima. I kad nevolje dođu, ostaje strah…
Tu upravo dolazi do izražaja Pavlova rekacija na sve nevolje u kojima se našao… »Ja sam spreman ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za Ime Gospodina Isusa.« (Djela 21:13)
Da Pavao nije bio oboren tom Ljubavlju, da nije bio potpuno prožet Njome, on sam po sebi ne bi mogao tako ragirati…
Vidimo i reakciju neke braće, reakciju ljudi koji su voljeli Boga i voljeli Pavla – ali bili su vođeni strahom i preklinjali su Pavla da ne ide u Jeruzalem jer su znali da ga tamo čekaju velike nevolje. No, Pavlova rekacija nije prirodna i ljudska nego sasvim nadnaravna! Savršena ljubav izgoni svaki strah! On je bio ispunjen takvom Ljubavlju i to je bila reakcija vođena Ljubavlju. Nema straha!
Doživljaj Božje savršene ljubavi i doživljaj straha ne mogu prebivati na istom mjestu. I samo zato, Pavao je mogao reagirati u nadnaravnoj snazi Božje ljubavi.
Razmišljam, koliko puta je reagiram iz nekog svog straha, a ne iz Ljubavi Božje. Svaki put kada me djeca izbace iz takta, kada izgubim kontrolu nad svojim osjećajima, kada sam razočarana u najbliže… pokrenuta sam strahom, a ne savršenom Ljubavlju Božjom.
Strah nas koči… i samo ispunjenje Ljubavlju Očevom kida sve te kočnice i uklanja strah.
I divno je znati da svaki put kada ponovo dođem na Izvor te Ljubavi, kada dođem Kristu u pokajanju za svaki strah koji me vodio, On ponovo izlijeva Svoju savršenu Ljubav u moj život i … strah nestaje, rekacije na iste okolnosti života više nisu iste…
Primam mir i sigurnost, primam strpljenje i novi pogled, primam utjehu i ohrabrenje, primam nadu i ispunjenje.
Što god moj Otac dopusti, bit će dobro za mene. On je savršena Ljubav i u svemu je sa mnom.
Što god dolazi od Njega, može me samo još više približiti Njemu.
I zato možemo odbaciti svaki strah i opustiti se u sigurnosti Očeve ljubavi!
Kakva savršena baština Njegove djece u ovom nesavršenom svijetu…
I zato, Duše Sveti, dok se nalazimo pod pritiscima i prijetnjama raznih strahova,
molim da nas ispuniš spoznajom i doživljajem jedine savršene ljubavi, Očeve ljubavi – ispuni nas tom jedinom silom koja izgoni svaki strah i daje potpuni mir u sigurnosti Očeve ruke.
Marina
