Korijeni svakog grijeha čovječanstva su požuda, pohlepa i ponos. 1 Ivanova 2:16
I često vidimo kako ta sva tri korijena funkcioniraju zajedno. Požuda vodi do pohlepe, a ponos racionalizira zašto smo zaslužili tu stvar, da nitko neće saznati itd.
I jasno vidimo cijeli taj proces kod Koraha, Datana i Abirama.
Silno su poželjeli imati viši položaj. I umjesto da su odlučili biti zahvalni Bogu za položaj koji već imaju, pustili su da ih pohlepa zahvaća sve dok nisu mogli izdržati. Smatrajući da imaju pravo, napali su Mojsija i optužili ga da smatra sebe višim od ostalih (grijeh za što su sami bili krivi u ovom cijelom procesu)…
a poveli su i druge Levijevce sa sobom u pobunu.
Požuda, pohlepa i ponos.
Problem počinje kada ne smatramo svaki grijeh ozbiljnim.
Naravno, veliki grijesi su ozbiljni, ali svaki veliki grijeh počeo je kao mali grijeh.
Preljub počinje s pogledom.
Ubojstvo počinje s ljutnjom.
Krađa počinje s nezadovoljstvom.
Mali korovi mogu uništiti sve ako ih odmah ne iščupamo!
I cijena grijeha zaista je visoka!
Postoji citat:
Grijeh te vodi dalje nego što želiš ići,
zadržava te duže nego što želiš ostati i
košta više nego što želiš platiti.
I vidimo tu cijenu ovaj tjedan.
Taj dan kada je zemlja progutala Koraha, Datana i Abirama te njihove obitelji, pored njih umrlo je još 250 Levijevaca.
Nakon toga su Izraelci mrmljali protiv Mojsija, govoreći da je on ubio “Jahvin narod”. Cijena njihovog grijeha bila je još 14 700 ljudi.
“Jer plaća je grijeha smrt…” Rimljanima 6:23a
Mojsije i Aron također su platili cijenu svog grijeha.
Već smo vidjeli u Brojevima 11 kako se Mojsije počeo nervirati zbog naroda. Kada su poželjeli jesti meso, Mojsije ide pred Boga i moli:
»Zašto zlostavljaš slugu svoga?« – upravi Mojsije riječ Jahvi. »Zašto nisam stekao milost u tvojim očima kad si na me uprtio teret svega ovog naroda? 12Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veliš: ‘Nosi ga u svome krilu, kao što dojilja nosi dojenče, u zemlju što sam je pod zakletvom obećao njihovim očevima!’ 13Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plače oko mene govoreći: ‘Daj nam mesa da jedemo!’ 14Ja sâm ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteško je to za me. 15Ako ćeš ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao milost u tvojim očima, da više ne gledam svoga jada.«
I valjda mislimo da se ima pravo ljutiti jer ga je narod naljutio mrmljanjem.
Naravno, postoji pravedna srdžba, ali pravedna srdžba može se brzo pretvoriti u grijeh kada više nismo ljuti na grijeh i đavla nego na ljude.
I to je bio Mojsijev grijeh.
Kada su napravili zlatno tele, bio je ljut na grijeh jer je Bog ljubomoran Bog = pravedna srdžba.
Ali u Brojevima 11 vidimo kako je dopustio da se ta srdžba pretvori u grijeh, kada je postao ljut na narod, a njegova molitva upravo pokazuje kako je istresao svoju ljutnju na Boga!
I nakupljalo se u njemu dok nije pukao u Brojevima 20.
Kada se je još jednom narod digao protiv Mojsija i Arona zbog nedostatka vode, Bog im je rekao da govore pećini.
Umjesto da je pećini govorio, okrenuo se narodu i ukorio ih: »Čujte, buntovnici! Hoćemo li vam iz ove pećine izvesti vodu?«
Zatim je štapom udario pećinu.
Bog je narodu bio milostiv i dao im je vodu, ali je kaznio Mojsija i Arona…
Ne samo da nisu smjeli uvesti narod u obećanu zemlju, jer bi tako mogli lunjati po pustinji do kraja života, nego je kazna bila smrt.
Odmah nakon toga, vidimo Aronovu smrt:
“Reče Jahve Mojsiju i Aronu: 24»Neka se Aron pridruži svojim precima! Neće ući u zemlju koju dajem Izraelcima, jer ste se oprli mojoj zapovijedi kod Meripskih voda.”
“Jer plaća je grijeha smrt…” Rimljanima 6:23a
Drage moje sestre, cijena svakog grijeha je visoka!
Previsoka je da ga pustimo, misleći da nije važno.
Jer Bog je rekao: “Ta ja – Jahve – Bog sam vaš! Posvećujte se, dakle, da sveti budete, jer svet sam ja!” Levitski zakonik 11:44
“Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja. 15Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. 16Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet” 1 Petrova 1:14-16
