“Oni koji ne pamte povijest osuđeni su da je ponavljaju” – George Santayana
Kada čitamo Ponovljeni zakon vidimo da je Mojsije to razumio. Mojsije ponavlja Zakon generaciji koja, najvjerovatnije, nije doživjela te prve događaje. Generacija koja je izašla iz Egipta je umrla u pustinji. To je bila kazna za njihovu buntovnost prema Bogu.
Ponovljeni zakon je opomena narodu da ispunja Božji zakon.
Dok slijedimo Pavlove riječi: “zaboravljam što je za mnom, a sežem za onim što je preda mnom”, ima situacija kada se moramo sjećati prošlosti.
Nije dobro živjeti u prošlosti, ali moramo učiti od povijesti kako je ne bi ponavljali.
Zato je Mojsije pozvao narod. Oni stoje pred Jordanom – rijekom koja ih odvaja od zemlje koju im je Bog obećao – i priča im kako je Bog oslobodio izraelski narod, kako su bili buntovni i tvrdoglavi i kako su poginuli u pustinji.
Mojsije im govori kako je Božja kazna učinila da put koji je trebao trajati 11 dana, trajao je 40 godina.
Ponovljeni zakon je lekcija za novu generaciju, ne samo da još jednom čuju Božji zakon, već i da shvate koje su poslijedice buntovosti i koliki su blagoslovi poslušnosti.
4 razloga zašto bismo se trebali sjećati prošlosti
1. Vidimo koliko smo napredovali. Ne znam za vas, ali ponekad sam razočarana sama sa sobom. Padnem, ustanem i ponovo padnem. Kao Pavao, ono što bih trebala učiniti to ne učinim i ono što ne bih trebala učiniti to baš učinim. Gledam sebe i vičem: “Jadan li sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtnoga tijela?” Onda gledam unazad 10, 15 ili 20 godina i vidim da sam ipak napredovala. Nisam onakva kakva sam bila, sada sam ipak sličnija Isusu. Slava Bogu!
2. Sjećamo se Božje dobrote. Kada se sjetim koliko sam bila buntovna i tvrdoglava, divim se Božjoj dobroti prema meni. Sebe bih odbacila davno prije, ali Bog me nije odbacio. On je vidio ono što bih mogla postati kada se podložim Njemu.
3. Vidimo Božju milost. Mogu biti nezadovoljna sama sa sobom i svima oko sebe kada ne živim kršćanski život onako kako bih trebala. Zaboravim se moliti za neku situaciju, krivo postupam, ljutim se i ne mislim što govorim, ne ispunjam svoje zadatke kako treba. Kada pogledam u prošlost, vidim kako je i u nekim drugim situacijama Bog ipak bio milostiv prema meni….ali, ne samo prema meni, već i prema drugima. To me uvijek utješi.. Naravno, trebamo se truditi da budemo sveti jer je Bog svet. Samo po Njegovoj milosti možemo biti sveti!
3. Sjećamo se Božje kazne. Kako odgajamo djecu? Da – dobri smo roditelji, oprostimo puno, puno toga. Ponekad smo milostivi i dajemo im slatkiše iako nisu ručali. Kako će djeca najbolje pamtiti da neke stvari ne treba raditi? Kaznama. Kada ih stavimo u kaznu ili ih discipliniramo na neki drugi način, vrlo dobro će se sjetiti da ne ponavljaju ono što ih je dovelo do neugodnih posljedica. Bog kažnjava onoga koga ljubi. To kaže Božja riječ. Moramo se sjećati prošlosti da ne zaboravimo te situacije kada nas je Bog morao kažnjavati. Božja kazna pokazuje Njegovu roditeljsku ljubav, jer nas želi sačuvati od zla.
Dok čitamo Ponovljeni zakon, možemo se sjetiti onoga što nam je Bog osobno govorio i ono što je nama učinio da ne zaboravimo koliko smo napredovali; da ne zaboravimo Božju dobrotu i milost….i da ne zaboravimo niti Njegovu kaznu.
