DOPUSTI DRUGIMA DA TI PONESU TERET
“I reče Mojsiju njegov tast: “Nije dobro to što činiš. Iscrpit ćeš se i ti i taj narod koji je s tobom, jer je to preteško za tebe; nisi ti to u stanju sam obavljati.””
(Izlazak 18:17-18)
Ponos nas čuva od priznanja da trebamo Božju pomoć. Ponos će nam braniti još nešto: da priznamo drugima da nam je potrebna pomoć.
Uvijek sam se borila oglasiti svoje potrebe. Osjećati se u potrebi čini nas poniznima. U svom ponosu htjela sam biti snažna i sposobna. Mnogo puta tražim odgovore na svoje probleme čitajući knjige ili članke na blogovima. Ali, ti pisci me ne poznaju osobno i ne mogu mi pomoći nositi moje terete u svakodnevnom životu.
Ovu godinu, ponizila sam se i okrenula svojoj obitelji i prijateljicama da me podrže. Također, posjetila sam savjetnicu i joj – kakav mi je blagoslov bila! Njeno uho, spremno za slušanje, njeno razumijevanje Božje Riječi, njena mudrost da me usmjerava kroz zbrkane dijelove moga života i njene molitve na kraju naših sastanaka bile su melem za moju dušu.
Moraš prestati nositi svoje teške terete sama. Bog ih želi podignuti s tvojih ramena i mnogo puta On koristi ljude da podignu taj teški teret.
U knjizi Izlaska, u 18. poglavlju, Mojsije pokušava izvršiti svoj posao sam i Jetro mu govori da to nije dobro. Preveliki je to teret samo za jednog čovjeka da ga nosi i tako će se samo izmoriti. Mojsije je poslušao Jetrov savjet i potražio pomoć.
Prijateljice, danas učini ti to isto.
Ponizi se i zatraži pomoć ako ti je potrebna.
Pitanje za razmišljanje:
Ima li nešto u tvom životu gdje ti je potrebna pomoć? Što ti brani da primiš pomoć od obitelji ili prijateljica?
Ako je ponos, ponizi se.
Ako osjećaš da se nemaš kome obratiti, moli da ti Bog dovede ženu ispunjenu strahom Gospodnjim u život, a do tada posjeti pastora ili savjetnika.
