Psalam 41,1 ~ Ključna karakteristika
Psalmist je ozbiljno bolestan. Neprijatelji i suparnici, čak i bliski prijatelji (stih 9), govore da umire.
Što ga čini tako sigurnim da će ga Bog iscijeliti?
On zna da Bog pomaže onima “koji misle na uboga”.
Kako je on pokazao integritet u tome, on sa pouzdanjem očekuje da mu Bog pokaže milosrđe.
Isus misli na tu karakteristiku kada kaže: “Blagoslovljeni su milosrdni jer će oni zadobiti milosrđe.” (Matej 5,7)
Vjenčanje dostojno Kralja
Zašto bi ovaj psalam trebao biti u knjizi molitvi?
Prijestolje je tvoje, Bože u vijeke vjekova. Psalam 45,6
Usred knjige molitvi iz dubine srca, najednom nailazimo na psalam vjenčanja. Pripada li Psalam 45 ovdje? Ta “otmjena tema” (stih 1) nije Božja dobrota, već izvrsnost Njegova veličanstva, onakva dok se priprema za svoju mladu. Dok većina psalama izražava intimnost sa Bogom, koja je mogla biti zapisana jučer, “prijestolja”, “žezla” i kraljevska odjeća podsjećaju nas na neki Holivudski film.
Da bi razumjeli zašto se ovaj psalam nalazi ovdje, moramo znati, kao prvo, da je u biblijska vremena kralj bio više od simbola. On je bio predsjednik, zapovjedajući general i vrhovni sudac vrhovnog suda. Sve to u jednoj osobi. Nepravedni ili kukavički kralj mogao je značiti da njegov narod izgubi život.
Mudar, uspješni kralj, sa druge strane, mogao je osigurati svom narodu uspjeh.
Kada su Izraelci htjeli svome kralju dobro, znači željeli su i sebi dobro. Vidjeti svog kralja ukrašenog značilo je vidjeti sliku vlastitog uspjeha. I kada njihov kralj ima sretan i plodonosan brak, to ih je uvjeravalo o sigurnom vodstvu u godinama pred njima. Kraljeva dobrobit predstavljala je i dobrobit Božjeg naroda.
Obećanje Davidu
David je bio prvi dobar kralj kojeg je Izrael poznavao. Bog je rekao Davidu da će njegova “kuća” biti zauvijek. (2. Samuelova 7,16) To je značilo da će i Izrael trajati, također. Kada je Davidov narod stavio ovo obećanje zajedno sa onim što je Bog obećao Abrahamu i Mojsiju mogli su vidjeti veliku budućnost za svoj mali, siromašni i ratom iscrpljeni narod.
Ipak, Davidovi potomci razočarali su u ovim očekivanjima. Izrael je ostao mali, opkoljen narod. Postepeno, Izraelci su počeli očekivati drugog kralja koji će ispuniti biblijsku slavu i obećanja. Nazvali su ga “Pomazanik” jer su kraljevi i svećenici preuzimali vlast kroz službeno pomazanje uljem (kao što je danas to predsjednička zakletva). Kada su čitali psalme koji spominju kralja mislili su na ovog vladara kojeg su očekivali.
Kako su godine prolazile i kraljevi Izraela jadno griješili, čežnja Izraela je postajala jača i jača. Ljudi su očekivali “Izraelovu utjehu”. (Luka 2,25) Riječ za “Pomazanika” postala je Mesija ili (na grčkom) Krist.
Samo kada je “Pomazanik” došao, u Isusu, ekstravagantni jezik Psalma 45,6-7 (zajedno sa neobičnim opisom u psalmu 2 i 110) dobio je smisao. Ovi stihovi citirani su u Hebrejima 1,8-9 da pokažu da kralj Židova, dugo očekivani, ne može biti običan čovjek. Ispostavilo se da je to Bog, kao što stih 6 navodi. Na kraju se događa da psalam koji je trebao govoriti samo o kraljevom vjenčanju, govori o Bogu koji se ženi sa čovječanstvom.
Prevedeno iz:
The Student Bible New International Version, Bilješke pisali: Philip Yancey i Tim Stafford, Zondervan Bible Publishers
Tim za DJD
