Psalam 139 nalazi se među dobro poznatim Psalmima u Bibliji.
Posebno ovaj stih “Hvalit ću te što sam strahovito čudesno sazdan; čudesna su djela tvoja i duša moja dobro to zna.”. Psalam 139,14
Mnogi se ljudi pozivaju na ovaj Psalam, posebno ovaj stih, kada govore o samoprihvaćanju.
Ali, govori li ovaj Psalam stvarno o samoprihvaćanju?
Vjerujem, da kao kršćani, moramo dozvoliti Božjoj Riječi da stvara naš svjetonazor.
Tako često prilazimo životu s podijeljenim pristupom gdje su čitanje Biblije, molitva i odlazak u crkvu kršćanske aktivnosti, a sve ostalo je svjetovno.
I na neki način, nesvjesno vjerujemo da naše kršćanske aktivnosti će izbalansirati one svjetovne.
Ovaj podijeljeni pristup životu vodi nas do mjesta gdje smo kao kršćani pristali na znastveni svjetonazor.
Umjesto da Božja Riječ bude naša psihologija, psihijatrija i služba savjetovanja, mi se okrećemo neobraćenim, vodećima u svijetu znanosti i stručnosti.
Čak i onda kada se ti vodeći suprotstavljaju Božjoj Riječi.
Rezultat toga je da sada imamo generaciju kršćana koja vjeruje svjetovnoj filozofiji i koji su pronašli način da iskrive Pismo kako bi ga prilagodili sebi.
Ipak, ako iskreno želimo živjeti život koji proslavlja Krista, moramo početi sa stihom: “Obaramo mudrolije i svaku uznositost koja se podiže protiv spoznaje Boga i zarobljujemo svaki um na poslušnost Kristu” 2. Korinćanima 10,5
Što nam Psalam 139 govori o samoprihvaćanju?
Prvo pogledajmo riječ samoprihvaćanje.
Znamo što riječ “samo” znači i “prihvaćanje” znači jako cijeniti i diviti se nekome ili nečemu.
To je ono što nam je rečeno da moramo raditi: jako cijeniti sebe, diviti se sebi samima.
Ali, kako ovu filozofiju možemo naći u Pismu?
Kroz cijelu Bibliju čitamo da moramo zanijekati sebe i smatrati druge boljima od sebe.
Sam Isus je rekao u Mateju 23,12 “ Jer tko se uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.”
Onda, što nam govori Psalam 139?
Psalam 139 je savršen biblijski svjetonazor kada govori kako vidjeti sebe samog, svoju vrijednost i važnost sebe kao pojedinca.
Ovaj Psalam prilagođava našu usmjerenost tamo gdje ju je Bog zamislio da bude, tako da možemo vidjeti sebe same na način kako nas je On stvorio.
Psalam 139 počinje riječima “Gospode, proničeš me i poznaješ.”
U slijedećih 12 stihova nastavlja dalje opisivati kako Bog zna sve o nama:
- Svaki mikroskopski dio našeg bića
- Sve naše naume
- Svaku riječ prije nego izađe iz naših usta
- Sve gdje se krećemo
On je prisutan gdje god idemo i Njegova nas zaštita okružuje potpuno.
Njegova je ruka doslovno ušla u utrobu naše majke i oblikovala svaki dio našeg bića.
On nas poznaje intimnije nego što ćemo mi moći ikada upoznati drugu osobu… ili čak i sebe same.
Mi ne možemo poznavati svoje misli i namjere tako intimno i duboko kao što Bog pozna nas!
I s takvim mislima dolazimo do 14. stiha: “Hvalit ću te što sam strahovito čudesno sazdan… ”
Ovdje se uopće ne radi o samoprihvaćanju.
Ovdje se radi o Božjem prihvaćanju! Cijeli ovaj Psalam uzdiže Boga i Njegova djela, i ja sam jedno od Njegovih djela.
Kako idemo dalje, nakon 14. stiha, vidimo da David nastavlja kao i prije.
- Božje vješte ruke stvorile su naše tijelo
- On nas je vidio prije nego smo stvorene
- On nas je planirao, svaki naš detalj, prije nego nas je stvorio
- Njegove misli o nama su dragocjene
- Njegovih je misli o nama više nego što ih možemo izbrojati da brojimo cijeli život
I tada dolazimo do 19. stiha.
Mislim da kad ljudi govore o Psalmu 139 da govore o prvih 18 stihova, a posljednjih 6 stihova potpuno zapostave.
Možda neke od vas ni ne znate da postoje stihovi od 19 do 24.
Ako gledamo na Psalam 139 kroz filozofiju samoprihvaćenosti, ovim stihovima kao da nije mjesto ovdje.
David kreće od toga kako nas je Bog strahovito čudesno stvorio do zahtijevanja da Bog uništi svoje neprijatelje.
Skoro da bi ovi stihovi trebali biti Psalam za sebe.
Ili možda ne.
Ako gledamo ovaj Psalam kroz leće koje uzdižu Boga, onda ovi stihovi imaju savršeni smisao.
Psalam 139 nije uopće o nama. Psalam 139 je o Bogu.
- Uzdiže Božja djela
- Uzdiže Božje sveznanje
- Uzdiže Božju sveprisutnost
- Uzdiže Božju snagu da nas potpuno zaštiti
Tako, kada dođemo do 19. stiha i čitamo o zlima koji govore protiv Boga, koji uzalud izgovaraju Njegovo ime, koji ne cijene i uništavaju Božju tvorevinu i podižu se protiv Njega, sve ima savršeni smisao.
I završava Davidovim vapajem Bogu da pregleda njegovo srce, izloži svako zlo koje se tamo nalazi.
Draga sestro, svoju vrijednost i važnost nikada nećemo naći u sebi samima.
Ako pogledamo unutar sebe očekujući da nađemo vrijednost i važnost tko smo mi, naći ćemo se kako se borimo s Božjim stvaranjem.
To vodi do ponosa i samouzdizanja; Pismo nam upravo govori i upozorava protiv toga.
Naša vrijednost i važnost nalazi se u veličanju Boga.
Samo kada proslavljamo Boga naći ćemo svoje mjesto u Božjoj nadnaravnoj kreaciji, otkrit ćemo točno gdje je naše mjesto.
Bog nas cijeni i kada mi cijenimo Njega tada cijenimo ono što je On stvorio… a On je stvorio nas.
Najednom, više se ne radi o nama. Samo je On važan, a mi smo slobodne i ne moramo se boriti i biti obuzete samima sobom.
Draga sestro, ako te mogu moliti za nešto danas, onda je to ovo:
Ljubi Boga. Poštuj Boga. Cijeni Boga. Neka se tvoje oči odmaraju na Bogu i neka nikada ne odlutaju s Njegovog predivnog lica, Traži Boga i dok to radiš, naći ćeš svoje mjesto u Njegovom božanskom poretku i sudbini.
Psalam 139 cijeli je o Bogu!
