Ako je tvoj moltveni život kakav je moj bio prije nekoliko godina, kada počneš s molitvom imaš velike ciljeve… da ćeš moliti sat vremena, i kad prođeš svoj popis za molitvu i pogledaš na sat, vidiš da je prošlo tek 10 minuta.
Najveće razočarenje s kojim sam se suočila u molitvi je bio osjećaj kao da se nikad nisam stvarno povezala s Bogom.
A to je ono što molitva je: povezati se s Bogom na dubljoj razini.
Surađivati s Njim i vidjeti kako se Njegova volja ostvaruje ovdje na zemlji.
Ovo je puno drugačije od vremena kada je molitva bila vrijeme kada sam Bogu samo nabrajala sve svoje potrebe od 1 do 10…
… samo jedna strana …
…jedna dimenzija …
Kada sam počela surađivati s Bogom, kada sam se povezala s Njim, i kada sam razumjela što je Njegova volja u određenim situacijama i počela moliti s autoritetom po Njegovoj volji, odjednom je jednodimenzialan odnos postao višedimenzionalni!
Što je bilo potrebno za to?
To je pitanje?
Ono što mislim da većina ljudi promaši u molitvi je…
Čekati na Boga
Moliti proboj
Što znači moliti proboj?
Postoji stari pentakostalni izraz: moliti proboj.
Odeš do oltara, klekneš i moliš i ako ustaneš prebrzo đakonova ruka će se spustiti na tvoju glavu i gurnuti te nazad na tepih dok on tutnji “Moli proboj, sestro! Moli proboj!”
Ovo se moglo dogoditi mnogo puta sve dok odjednom, nešto iznutra ne bi puklo i ti si otišla tog dana potpuno i do kraja promijenjena, iznutra prema vani.
Ali, u ovo vrijeme kada samo treba dodati vodu i staviti u mikrovalnu, u društvu gotove, instant hrane u kojem živimo, zaboravili smo što znači čekati na Boga.
Vidiš, u molitvi nema samo dodaj vodu i stavi u mikrovalnu, nema rezultata poput instant gotovog obroka.
Povezanost s Bogom, surađivanje s Bogom i vidjeti Njegovu volju ostvarenu na zemlji zahtijeva čekanje. Zahtjeva molitvu proboja.
Da, bit će neprospavanih noći.
Da, bit će bolnih koljena.
Ali, u zamjenu za sve to, ući ćeš u partnerstvo u kojem ćeš znati da kada rečeš amen, doslovno si se srela s Kraljem cijelog svemira, Gospodarom svih gospodara, Ja Jesam koji Jesam.
Nemam riječi kojima bih ti rekla što je ta jedna stvar učinila za moj molitveni život.
U zadnjih nekoliko godina moj se molitveni život produbio i nastavlja tim smjerom svaki dan. Učiti čekanje u molitvi samo je jedna od stvari koja je promijenila moje razumijevanje molitve.
Molitva je toliko više od onog što mi mislimo. To je mnogo više od samog razgovora od Boga.
- To je davanje dozvole Bogu da promijeni tvoj plan do pobjede
- To je suradnja s Bogom u ispunjavanju velikog zadatka
- To je svakodnevno davanje dozvole Bogu da te ispunja silom za oslobađanje zarobljenih
- To je davanje Bogu da optereti tvoje srce onim što je teret Njegovog srca
Doslovno, to je treniranje samog sebe da si stalno svjesna Njega, Njegove prisutnosti, Njegovog srca.
Ovakva vrsta molitve zahtijeva vrijeme. Zahtijeva napor. Zahtijeva disciplinu. Zahtijeva hrabrost. Ali, nagrada za našu požrtvovnost u ranom ustajanju, ostajanju budnim kasno u noć i nalaženju vremena za druženje sa Svemogućim Bogom je neprocjenjiva!
Radeći to, mi doslovno ulazimo u svrhu i sudbinu koju nam je Bog odredio kada nas je stvorio.
Stvorene smo da budemo Kristovi ambasadori i kao ambasadori moramo znati volju Onoga koji nas je poslao. Da bi znali Njegovu volju trebamo svakodnevno provoditi vrijeme s Njegovom Rječju u Njegovoj prisutnosti.
Moramo provoditi vrijeme u Njegovoj prisutnosti.
Moramo moliti proboj.
