Stvoreni smo za štovanje i zbog toga je u osnovi svakog čovjeka da obožava nekog ili nešto.
To je neizbježno.
Čak i oni koji govore da ne štuju nijednog boga, uključeni su u u štovanje svojih vlastitih ideja i filozofija.
Tako naš odgovor na život, okolnosti i krize ovisi o tome koliko je velik naš Bog; i bez obzira na naš unutarnji osjećaj o Njemu – je li u stanju nositi se s ovim situacijama bez naše pomoći.
Koliko je velik tvoj Bog?
Ovo pitanje nalazimo u Izaiji 40,12-14
“Tko je svojom pregršću izmjerio vode i nebesa premjerio pedljem? Tko li je mjerilom razmjerio prah zemaljski i utezima odmjerio planine, a tezuljom brjegove? Tko je uputio Duh Gospodnji ili ga kao savjetnik njegov poučio? S kim se on posavjetovao i tko je njemu dao razbora? Tko li je njega naučio putu pravde, tko li ga naučio znanju i pokazao mu put razboritosti?”
Dajemo veliku važnost znanosti i znanstvenim otkrićima, ali sve što smo naučili o svijetu kroz znanost je ono od čega je napravljen i njegovu kompliciranost; o ljudskom tijelu i njegovom djelovanju nikada nećemo sve razumjeti.
Uvijek ćemo biti zbunjeni i smeteni jer usprkos našoj tehnologiji i otkrićima samo ćemo biti u stanju znati približno ono što Bog zna do najmanjeg detalja.
Iako će mnogi svjesno priznati da postoji “viša sila” na djelu, mnogi odbijaju priznati Svemogućeg Boga za Boga jer bi morali biti odgovorni Njemu.
I onda prizivaju boga koji će im se više svidjeti.
S kime ćete dakle usporedit’ Boga? I s kakvim ga likom prispodobiti? Izaija 40,18
Uzimaju djelove Pisma koji se slažu s njihovom slikom Boga: On voli i On je dobar, prihvaća svakoga.
Često će izostaviti Stari zavjet jer tu slika Boga grubog i osvetoljubivog; odlučivši se za priče o Isusu koji ne osuđuje ženu u preljubu i dozvoljava Mariji da mu suzama pere noge.
Zatim, na tim isječcima Boga stvaraju sliku koja nije ni nalik Svemogućem Bogu.
Sliku boga koji je popustljiv i bez uvjerenja.
Ali, Bog se suočava s stvoriteljima takvog idola u Izaiji 40,19-20
Ljevač lijeva lik, a zlatar ga okiva zlatom i od srebra izlijeva lančiće. Onaj koji je presiromašan za prinos bira drvo koje ne trune; on traži za se vješta umješnika da postavi rezani lik koji se ne miče.
Nastavlja govoreći: “Ciljate prenisko. Nema toga što tvoja ruka može učiniti i nema dovoljno zlata i srebra u svemiru koje se može usporediti sa Svemogućim Bogom i silom koju On ima.”
S kime ćete me dakle usporediti i tko mi je ravan?« veli Sveti. Izaija 40,25
On doslovno kaže: “Čekam. S kim ćeš me usporediti. Tko je poput mene? Tko, u cijeloj povijesti, može učiniti što sam ja učinio… i što ću ja učiniti.”
Svakom Božjem liku kojem se zaklinjemo, a ne slaže se s onim što Biblija doslovno i potpuno ne pokazuje, to je bog koji je premalen i prejadan.
Puna, cijela slika Božja koju vidimo u Starom i Novom zavjetu zahtijeva da se podložimo Njemu i Njegovoj vlasti.
On zahtijeva da svoju filozofiju podložimo Njegovim zapovjedima i propisima.
On zahtijeva da se naš svjetonazor podloži potpuno Pismu i uputama u njemu.
On zahtijeva da se naše odluke i životni izbori podlože granicama postavljenima Pismom.
Kada poduzmemo ovaj korak vjere, odvojimo se od idola koje smo sami stvorili, idola koji se podlaže našim pravilima i ima zadnju riječ…
Idola čija se uvjerenja oblikuju i mijenjaju s promjenom plime i svjetonazora u svijetu oko nas…
Kada, u vjeri, odlučimo odbaciti svoje idole i cijelo svoje biće – tijelo, dušu i duh – podložiti Bogu, Njemu kakav je u cijelosti Pisma, mi smo nagrađeni.
Ta Njegova nedostižna sila kojom vlada, to nadilazeće znanje koje On ima, ta Njegova neusporediva veličanstvenost…
Postaje naša utjeha i sigurnost.
Vidiš, kada imamo otkrivenje tko Bog zaista jest tada razumijemo kako smo zaista zaštićeni i sigurni kada se odlučimo predati Njemu.
Razumijemo kako nas ta veličanstvenost, sila i punina znanja okružuje i čuva, čak i u najtežim životnim okolnostima.
Živimo u nepokolebljivom uvjerenju Njegovog obećanja da će na neki način, nekako On i najteže i najrazarajuće situacije okrenuti za naše dobro.
Ovo nas uvjerenje oslobađa od svake potrebe za manipulacijom i kontrolom nad situacijama za naše dobro, jer shvaćamo da je sav naš trud amaterizam u usporedbi s Božjom uzvišenom sposobnosti.
“Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Vječni Bog, Gospod, Stvoritelj krajeva zemaljskih, nije se umorio niti je iznemogao. Njegov je razbor nedokučiv. Umornomu snagu daje, a nejakima krjepkost uvećava. I momci se umore i smalakšu, i mladići sustaju sveudilj. Ali koji čekaju na Gospoda, snaga im se obnavlja; podižu se na krilima kao orlovi, trče i ne malakšu, hode i ne umaraju se.” Izaija 40,28-31
“Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se, jer ja sam Bog tvoj. Ja ću te krijepiti i pomagat ću ti, i poduprijet ću te desnicom pravednosti svoje.” Izaija 41.10
“Jer ja sam Gospod, Bog tvoj, koji te držim za desnicu govoreć’ ti: ‘Ne boj se, ja ću ti pomoći.” Izaija 41,13
“Ne boj se, jer ja sam te otkupio; tvojim sam te imenom zazvao — ti si moj. Kad preko voda prelaziš, ja sam s tobom; ili preko rijeka, preplavit’ te neće. Kad pođeš u oganj, nećeš se opeći i plamen te opaliti neće.” Izaija 43,1-2
Za one koji su se odlučili predati Svemogućem Bogu postoje začuđujuća obećanja u Bibliji koja ispunjavaju srce mirom i utjehom, utvrđujući nas u Njegovu zaštitu, sigurnost i blagoslov.
Ali, za one koji mu se odbijaju prepustiti, On upozorava:
“Ja sam Gospod, to je moje ime; i slavu svoju drugomu ne dajem niti hvalu svoju kumirima.” Izaija 42,8
On nas podsjeća da Gospodin nije samo Njegovo zanimanje, već je to tko On jest.
On jest Gospodin; i bilo ga mi kao takvog priznavali ili ne, to ne umanjuje Njegovu silu i vlast, ništa više nego kada ne prihvačajući autoritet suca, koji izreče kaznu zatvora, ne umanjuje sučevu ovlast.
Vidimo dalje u Pismu još upozorenja za one koji odbijaju priznati Božju vrhovnu vlast.
“Jer premda upoznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga niti mu zahvališe, nego postadoše isprazni u svojim umovanjima te se pomrači nerazumno srce njihovo. Praveći se da su mudri, postadoše ludi i zamijeniše slavu neraspadljivoga Boga obličjem, likom raspadljivoga čovjeka, i ptica i četveronožaca i gmazova. Zato ih Bog u požudama srca njihovih i predade nečistoći da obeščašćuju svoja tijela među sobom, njih što su istinu Božju zamijenili lažju te štovali i služili stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen uvijeke. Amen.” Rimljanima 1,21-25
Pavao upozorava da oni koji znaju Boga, ali odbijaju da ga štuju i daju mu slavu koju On traži, na kraju se predaju uzaludnom, idolopokloničkom razmišljanju i zasjenjenom srcu.
Proglašavaju se mudrim, ali će se, na kraju, predati gluposti.
Iskrivljuju sliku Boga da sliči više čovjeku.
Ako ustraju, On će ih predati požudama njihovih srca, tako će biti podložni kušnjama tijela i tome je kraj samo u propasti.
Koliko je velik tvoj Bog?
Jesi li griješila i Boga iz Biblije oblikovala u prihvatljivijeg, politički ispravnog, koji je tolerantniji i prihvatljiv onima oko tebe?
Svaki bog kojeg mi stvorimo ostavlja nas bez obrane protiv neprijateljskih napada.
Svaki bog kojeg mi stvorimo ostavlja nas ranjivima pred Sotonskim kušnjama.
Svaki bog kojeg mi stvorimo vodit će nas niz stazu koju je opisao Alexander Pope:
Porok je čudovište zastrašućujeg izgleda
Mrziti ga, ali vidjeti se treba
Ipak, vidjeti ga prečesto, upoznaš se s njenim licem
Prvo trpimo, tada se sažalimo, a zatim prigrlimo.
Kada se predamo Svemogućem Bogu, kakvog vidimo u Bibliji, odbijajući kušnje da ga oblikujemo u prihvatljivije i tolerantnije biće, obećana nam je sloboda, zaštita, sigurnost i pomoć.
Ali, najviše od svega obećan nam je vječni život.
Ako želiš znati više o vječnom životu koji nam je obećan kada se prepustimo Bogu, molim te pogledaj ove članke. Možeš se i meni javiti, ostaviti poruku.
