Jedna je od najtežih stvari, za nas kršćane, okrenuti se od idolopoklonstva.
Nemojmo pogriješiti, mnogi od nas uključeni su u idolopoklonstvo, a da ni ne znaju. Mislim da je najštetniji napredak naše generacije digitalna tehnologija.
Digitalna tehnologija nam toliko ispunjava misli i pažnju da više nemamo dovoljno tišine da bi čuli Božji glas.
Za mnoge, to je njihov idol.
Sposobnost imati vrijeme pobožnosti bez praćenja YouTube kanala ili čitanja neke knjige dnevne pobožnosti izgleda skoro nemoguće, jer su se toliko naviknuli da im netko govori što piše u Bibliji pa im je problem čuti glas Duha Svetog za sebe.
Ne tako davno, Bog me presvjedočio o nečemu što mu se ne sviđa.
Dio mene htio je biti poslušan. ali veći dio mene uživao je u tome još više. Odgađala sam poslušati Božji glas.
Nalazila sam načine da sve obrazložim samoj sebi zašto to nije toliko loše.
Sada, da budem iskrena, to tehnički nije grijeh. Ali, Bog mi je rekao da mu se to ne sviđa, tako da je moje opiranje da poslušam učinilo to grijehom.
Sve što volimo više od Boga je idol. Čak i kada je to nešto dobro.
Naša nesposobnost da to predamo na oltar, kao što je Abraham položio Izaka na žrtveni oltar, čini to našim idolom, jer nam to postaje važnije od Boga.
Nakon nekoliko tjedana, shvatila sam koliko sam uzdigla tu stvar u svom životu, kako ometa moj odnos s Bogom, predala sam je i okrenula se od toga potpuno. Nikada se neću vratiti nazad.
Sloboda i radost, koje su ispunile moj život nakon toga, su čudesne!
Što se događa kada se okrenemo od idolopoklonstva
Ovaj tjedan započinjemo završni dio proučavanja knjige proroka Izaije; i odmah čitamo o tome kako je idolopoklonstvo glupo.
Kako netko može biti toliko slijep da izvodi i oblikuje svojim rukama nešto i zatim povjeruje da je to toliko moćno da ga spasi i oslobodi.
“Drvodjelja rastegne uzicu, obilježi ga pisaljkom, obradi ga dlijetima i obilježi ga šestarom, pa ga izdjelja prema obličju čovjeka, prema ljepoti čovječjoj, da prebiva u kući… pred njim pada i klanja se, i moli mu se i govori: »Izbavi me, jer ti si moj bog .«” Izaija 44,13,17
Iako mi nećemo doslovno raditi idola svojim rukama, a onda nadati se u spasenje od njega, često gledamo u ono što je čovjek napravio – ili čovjeka osobno – da nas utješi, odmori ili zadovolji.
Koliko često smo mislili da će provod pred TVom, sladoled ili najbolja prijateljica ispuniti našu unutarnju potrebu, utješiti ili zadovoljiti nas?
Samo da bi kasnije otkrili da iako ta utjeha i zadovoljstvo su kratko trajali, nisu potrajali?
Na kraju nam Bog dokazuje da se s Njim nitko ne može mjeriti. Samo On ima tu ogromnu moć da spasi, oslobodi, utješi i zadovolji.
“S kim biste me usporedili i izjednačili, s kim li me prispodobili pa da smo slični? Dižu ga na rame i nose ga, zatim ga postavljaju na njegovo mjesto te on stoji i ne miče se sa svojega mjesta. I kad tkogod k njemu zavapi, on ne odgovara niti ga spasi od nevolje njegove.” Izaija 46,5,7
U 48. poglavlju vidimo kako se Bog obraća Izraelu.
Oni su uporni u svom idolopoklonstvu. (Izaija 48,4-5) iako je Bog spasio Izraelce od jada i ropstva, iako je radio moćna djela u pustinji; iako je On dobio njihove borbe protiv neprijatelja koji su bili silno moćniji od njih i mogli ih uništiti…
Još uvijek su zanemarivali Njegova upozorenja da se ne udružuju s narodima koji ih okružuju jer će postati idolopoklonici kao i oni i obožavat će gadosti tih zemalja.
I oni su to činili.
Ponovo i ponovo.
To je isto upozorenje koje je i nama dano kroz mnoge predivne, moćne Božje ljude, koji osobno, možda nisu primili titulu “proroka”, ali su vršili tu ulogu u tijelu Kristovom; upozoravajući uvijek iznova da ne surađujemo sa svijetom jer će uskoro naše obožavanje biti zaprljano svjetovnošću i ponašat ćemo se poput svijeta.
I to se događa.
Crkva je natopljena humanizmom, feminizmom, hedonizmom, nemoralnošću, popularnom psihologijom i propovijedima o samopomoći; spremna je prije zabaviti okupljene koncertima nego pozvati na molitveni sastanak i objaviti post.
U crkvi se gledaju finala sportskih takmičenja i isječci filmova zabranjenih za mlađe od 17 godina… neki pastori koriste psovke u Božjoj kući ne misleći koliko je to uvredljivo za Boga.
Naši su idoli, na svaki način, vidljivi u Božjem domu i u životu kršćana.
Pitanje je, hoćemo li pomesti nered u svojim životima i utišati neskladnost digitalne buke dovoljno da bi mogli čuti Božji šapat u svom uhu o svemu onome što je postalo prepreka između nas i Njega?
Jesmo li spremni okrenuti se od idolopoklonstva?
Ako jesmo, evo što će se dogoditi.
1. On će donijeti okrijepu (44,3)
“Jer ću na žednoga vodu izliti, i na suhu zemlju potoke.” Izaija 44,3
Kada se okrenemo od svog idolopoklonstva i kada priznamo da je Bog najvažniji u našem životu, On će na nas izliti svoju vodu okrijepljenja.
Taj osjećaj neispunjenosti; potreba za utjehom i zadovoljstvom biti će ispunjena.
2. On će izliti svog duha na nas (44,3)
Ako ova generacija treba nešto od Gospodina to je izlijevanje Duha Svetoga i obnova.
Moja je generacija bila posljednja koja je doživjela probuđenje. To znači da postoje dvije generacije mladih koje nisu nikad doživjele autentično probuđenje.
On čezne da izlije svog Duha Svetog ponovo ako smo spremni žrtvovati sve što nam je dragocjeno da bi se sreli s Njim; postiti i moliti, biti u molitvi i čekati na Njega sve dok Duh Sveti ne dođe na nas.
3. On će blagosloviti naše potomke (44,3-5)
Ne mogu zamisliti ništa moćnije od blagoslova koji se nastavlja kroz naše potomke.
Znamo da se grijesi očeva prenose na treću i četvrtu generaciju. Ali, znaš li da će Bog blagosloviti tisuće generacija?
“Zato znaj da Gospod, Bog tvoj, on je Bog, Bog vjeran koji drži svoj savez i milosrđe kroz tisuću naraštaja s onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi” Ponovljeni zakon 7,9
Draga moja, sve od kada sam predala tu stvar Bogu, ono što mu se nije sviđalo, sve sam ovo doživjela u svom životu.
Taj stalni osjećaj da nešto nedostaje je nestao i ogromni mir je u mom domu.
Doživjela sam zajedništvo s Duhom Svetim na dublji način, jače nego ikada do sada. Takav osjećaj Njegove prisutnosti sa mnom nisam nikada doživjela svih ovih godina svog hoda s Gospodinom.
Moja djeca dijele sa mnom njihove, osobne doživljaje s Bogom u crkvi, ali i dok čitaju svoje Biblije svakodnevno.
Mogu potvrditi da je ovo istina.
Moramo htjeti poslušati Boga, predati mu sve što nam je u životu važnije od Njega, što stvara pregradu između nas i Boga, i slušati Njegov glas što nam govori.
Kada to radimo – kada smo spremni žrtvovati sve da udovoljimo Njemu – doživjet ćemo okrijepu, izlijevanje Duha Svetog i blagoslov naših potomaka… kroz našu lozu, za generacije koje dolaze!
