Sljedeća četiri tjedna odlučile smo naša srca i misli napajati važnošću najvažnijeg dana za cijeli ljudski rod – važnošću Uskrsa!
Razmišljam kako bi predivno bilo kada bi te, istinski važne teme, neprestano okupirale naše živote… živjele bismo stalno u stvarnosti USKRSA! Kako bi tada malo ostalo mogućnosti da budemo zabrinute oko bilo čega drugoga na ovoj zemlji.
STVARNOST USKRSA… Možemo li ove godine odlučiti duboko zaroniti u tu stvarnost i ostaviti iza sebe sve ono što nas pokušava uvući u tjeskobu samozemaljske, prolazne stvarnosti… Svi financijski problemi, problemi oko posla (na poslu, zbog posla ili zbog nedostatka posla), problemi zbog odnosa s našim najbližima, zdravstveni problemi… Sve je to stvarnost u kojoj živimo i kojoj pripadamo… ALI SAMO PRIVREMENO!
To je samo površina naše stvarnosti… Ali, drage moje, zaronimo dublje! Hej, živimo li mi ovaj život uopće tako kao da stvarno vjerujemo u STVARNOST USKRSA?! Živimo li u perspektivi tog predivnog, pobjedničkog života? Jesmo li dovoljno svjesne koliku nam je pobjedu izvojevao Krist?! Pobjedu života nad smrću!
Ah, dok razmišljam o tome, moje se srce puni radošću i novom nadom, a svi moji ovozemaljski problemi postaju sićušni i čine se tako neznatni. Da, zaista je Isus pobijedio smrt! Njegova pobjeda, pobjeda života, izvojevana je za nas… i neka nas ona nosi kroz našu svakodnevicu!
Ali, prije nego što je izvojevao tu pobjedu za nas, ostavio nam je nešto prekrasno kao uspomenu na Njega, na zajedništvo i toplinu odnosa koju je imao (i želi sada imati) sa svojim učenicima… dok čekamo Njegov povratak – BLAGOVANJE VEČERE GOSPODNJE.
Isusova POSLJEDNJA VEČERA s Njegovim učenicima prepuna je topline i ljubavi, ali i iznimno važnih pouka za nas. Jeste li se ikada probale zamisliti u toj situaciji, u događaju te posebne večeri, da ste tada mogle biti za stolom s Isusom? Kako bi to bilo? Kakvi bi vas osjećaji tada prožimali i kakve bi misli bile u vašoj glavi?
Ivan, Isusov učenik, prekrasno je opisao što se sve tada događalo – pozivam vas da ovaj tjedan, kao dodatak našim dnevnim SOAM čitanjima, pročitamo zajedno 13., 14., 15., 16. i 17. poglavlje Ivanovog evanđelja – prekrasne i iznimno važne stvari za nas danas događale su se tijekom Posljednje večere. Neka se Božja Riječ duboko utisne u naša srca da bismo mogle svakodnevno živjeti u stvarnosti odgovora na pitanje „zašto je Posljednja večera važna“.
I svim srcem, pozivam vas da u vašim DJD grupama podijelite misli i spoznaje vašeg srca te iskustvo života u tim spoznajama.
Moje su misli nedavno bile obuhvaćene i duboko dirnute nečim što se dogodilo te večeri – Isusovo pranje nogu učenicima.
Dok sam jedne večeri bila u krevetu, moje su misli bile pomalo teške, otežane događajima upravo proteklog dana… i tada, nekako mi je u misli došla upravo ta slika… „hodajući kroz dan, moje su noge postale prašnjave“ i nisam željela tako zaspati… Razmišljala sam kako je Isus rekao: „Tko je okupan, treba mu oprati samo noge. On je potpuno čist.“ (Ivan 13, 20), i shvatila sam kako to silno želim i trebam – iako okupana i čista po Kristovoj krvi, želim tu „svakodnevnu prašinu koja se skuplja kroz dan na mojim nogama“ također dati Isusu da On opere – jer samo tada ću imati dijela s Njim (Ivan 13,8).
Hvala Ti, Isuse, za toliku ljubav! Ti želiš da svaka od nas ima „dijela s Tobom“, da smo baštinice Tvoga kraljevstva! Hvala Ti što nas svakodnevno želiš očistiti i omogućavaš nam da budemo sudionice Tvoga stola, dionice Tvoga kraljevstva!
I hvala Ti za Tvoj poziv da mi jedni drugima „peremo noge“ – skidamo prašinu koja se tijekom dana nakupila – dajemo oprost jedni drugima i tako ostajemo svi za Tvojim stolom!
O, Gospode naš, divan si!
