Osjećaš li se ikada kao da gubiš bitku u svom životu?
Možda se bezuspješno boriš s navikom ili ovisnošću ili je tvoja bitka vezana uz svojeglavo dijete. Razgovarala si s njima, nagovarala ih, molila, ali oni ne odustaju od svojih nerazboritih odluka i bezbožnog ponašanja, a ti ne znaš što učiniti.
Možda tražiš mudrost pri donošenju određene odluke, istražila si sve činjenice, potražila savjet i još si uvijek zbunjena.
Jesi li razmotrila činjenicu da bitka u kojoj se nalaziš nije samo bitka protiv određene tvari ili navike; ona nije samo bitka za promjenu ponašanja tvoga djeteta?
Možda tvoja bitka ide puno dublje.
Doista, ako si kršćanka, to nije samo “možda”, to je činjenica. Bitka u kojoj se nalaziš nije protiv onoga što možeš vidjeti, čuti, okusiti, dodirnuti ili omirisati.
Tvoja je bitka duhovna bitka i ne može biti vođena idejama, filozofijama, promišljanjem, psihologijom i pozitivnim tvrdnjama.
Duhovne bitke više treba voditi duhovnim oružjem i one zahtijevaju potpunu promjenu u načinu na koji gledamo na našu bitku i na njen ishod.
Kada god neka nacija na zemlji ide u rat, idu s iscrtanim planom ratovanja koji su izradili stručnjaci nadajući se da će njihov plan napada – utemeljen na istraživanju i vojnom iskustvu – završiti njihovom pobjedom i uz što je manje gubitaka moguće.
Naprotiv, kad mi vodimo duhovnu borbu, ne gledamo na nju na isti način kao što bi gledali na zemaljsku borbu.
Ne idemo za tim da napravimo svoj vlastiti plan napada utemeljen na istraživanju i iskustvu nadajući se da će bitka završiti našom pobjedom i uz što je manje gubitaka moguće.
Kad je Bog počeo voditi djecu Izraela kroz Obećanu zemlju, obećao im je da će On uklanjati neprijatelje ispred njih.
Jedini plan za bitku koji su imali bio je plan koji im je dao Bog.
Mojsije i Jošua se nisu trebali sastati sa svojim vojnim stručnjacima i skicirati plan kako bi zaskočili svoje neprijatelje. Nisu trebali provjeriti svoju zalihu oružja niti broj svojih vojnika.
Ustvari, puno puta uopće nisu ni trebali oružje jer na kraju nije došlo do borbe. Puno puta Bog bi zbunio neprijatelja i oni bi se borili među sobom.
Izraelci su mogli ići u bitku s potpunim pouzdanjem znajući da će bitka završiti samo na jedan način – njihovom pobjedom.
Pobjeda im je već bila obećana prije same bitke.
Nije bilo potrebe da uopće uzmu u obzir mogući gubitak, jer su već znali kako će ova bitka završiti – njihovom pobjedom i neprijateljevim gubitkom.
Ovo čini tako zbunjujućim 21. poglavlje 1 Ljetopisa.
Od vremena kada je David bio mladić, on se potpuno uzdao u svemoć Boga da pobijedi za njega u bitci. Kako drugačije možeš objasniti situaciju u kojoj se mladi čovjek suprotstavlja divu visokom preko 3 metra koji je iza sebe imao čitavu vojsku dok David nije imao nikoga na svojoj strani?
Djeca Izraela su se poput kukavica skrivali u strahu pred Golijatom. Čak ni Šaul nije imao pouzdanja u njihovu sposobnost da poraze filistejsku vojsku.
No David je istupio ispred Golijata s pozicije sigurne pobjede znajući da će ova bitka završiti jedino pobjedom Izraelaca i porazom Golijata.
I Bog je dao pobjedu.
Nije bilo potrebe za provjeravanjem zaliha oružja ili prebrojavanjem vojnika – jer ništa od toga nije trebalo.
Bog bi se borio za njih – bez obzira koliko velik ili malen bio broj njihovih vojnika i zaliha oružja.
David je sada mnogo stariji, ali, draga sestro, s godinama ne dolazi uvijek i mudrost. Njegova vjera je postala slaba i istrošena.
On više nema čvrsto pouzdanje u Božja obećanja kao što je imao ranije.
Sada je Sotona istupio protiv Izraela i nagnao Davida da prebroji Izraelce. Tada je Joab javio Davidu broj ljudi. Cijeli je Izrael imao milijun i stotinu tisuća muškaraca koji su nosili mač, a Juda je imao četiri stotine i sedamdeset tisuća muškaraca koji su nosili mač.
1 Ljetopisa 21:1, 5
Zašto bi bilo važno koliko muškaraca je nosilo mač ako su već unaprijed znali da će dobiti bitku bez obzira na veličinu svoje vojske.?
Jedino nacija koja sumnja u ishod bitke bi brinula oko veličine svoje vojske; da odluči je li pregovaranje s neprijateljem bolja strategija od rata.
No Bog nije pozvao Izrael da pregovara sa svojim neprijateljem. Bog ga je pozvao da porazi svog neprijatelja.
Izrael to ne bi trebao učiniti pomoću vojne strategije, oružja i vojske koja brojem nadmašuje neprijateljsku vojsku. To bi trebao učiniti nadnaravnom snagom svemogućega Boga.
Draga sestro, kao djeca Božja ne vodimo naše bitke s pozicije nade u pobjedu u svojim bitkama!
Borimo se s pozicije obećane pobjede. Svaki put! Baš svaki put! Ne trebamo se nadati, preklinjati ili umilostiviti Boga za našu pobjedu – ona je već unaprijed obećana kroz njegovu riječ i Bog nikada ne povlači svoje obećanje.
S Bogom ćemo uspjeti,
On će naše neprijatelje zgaziti.
Psalam 60:12
Ne vodimo svoje bitke na način na koji svijet vodi svoje.
Ne vodimo svoje bitke psihologijom, literaturom samopomoći, izgovaranjem pozitivnih tvrdnji, istočnjačkom meditacijom, do pobjede u 12 koraka, reikijem, duhovnim učiteljima, liječenjem energijom ili bilo kojom drugom svjetovnom filozofijom koju koristi ovaj svijet.
Mi vodimo svoje bitke nadnaravno, duhovnim oružjem i s pozicije osigurane pobjede.
Iako hodamo u tijelu, ne ratujemo s pozicije tijela. Jer oružje za naše ratovanje nije tjelesno, nego ima Božju snagu da obara neprijateljske utvrde, ruši ljudska dokazivanja i svaku oholost koja priječi spoznaju Boga, zarobljavajući svaku misao da se pokori Kristu.
2 Korinćanima 10:4-5
Ne samo da ne koristimo oružje koje koristi ovaj svijet kako bi vodile svoje bitke, nego naše oružje zapravo poražava i uništava ovo svjetovno oružje.
Oružje ovoga svijeta je već nemoćno protiv oružja duhovnog ratovanja!
Drage sestre, ako se osjećate poraženo i kao da upravo vodite izgubljenu bitku, možda ne vodite svoju bitku u duhu s pozicije pobjede.
Duhovno ratovanje je normalan kršćanski život, ali poraz to nije.
Poraz nikada nije normalan za vjernika.
David je prebrojao muškarce Izraela kako bi vidio koliko muškaraca nosi mač, a ovo je bio Božji odgovor njemu:
Ta je zapovijed i za Boga bila zla pa je kaznio Izrael.
1 Ljetopisa 21:7
Kada vodimo svoje duhovne bitke s pozicije intelektualizma, misticizma, idolopoklonstva i svjetovne filozofije, to nas vodi u poraz.
Oh, možemo zadobiti neku mjeru pouzdanja, čak možemo i vidjeti u početku kao da će doći do pobjede, ali zapamtimo da neprijatelj ne može izvojevati pobjedu kad je njegov poraz unaprijed osiguran!
Ako vodimo duhovne bitke tjelesnim oružjem, uvijek ćemo završiti u porazu.
Duhovne bitke moraju biti vođene oružjem za duhovno ratovanje i u potpunom pouzdanju u Božje obećanje da ćemo uspjeti znajući da se borimo s pozicije osigurane pobjede.
Izazivam vas danas, ako ste usred duhovne bitke, počnite proučavati što Božja Riječ kaže o duhovnom ratovanju, počnite pamtiti i promišljati nad ključnim stihovima i odlomcima, i tada provedite neko vrijeme u kajanju ako ste se borile tjelesnim oružjem.
Bog će ovo preokrenuti vama u korist, ako vi učinite svoj dio.
