Nitko neće proći kroz ovaj život a da se ne suoči s teškim vremenima.
Neki ljudi se suočavaju s težim vremenima nego neki drugi, ali nevolja dolazi svakomu. To je obećanje iz Biblije.
To vjerojatno nije jedno od obećanja koje će biti ispisano na čestitci ili citirano od velikih imena s propovjedaonica, ali je svakako obećanje.
Nevolja dolazi u svaki život.
Naš odgovor na nevolju je vrlo važan, jer će on odrediti hoćemo li naučiti iz te nevolje sve ono čemu nas Bog želi poučiti.
Vidite, nevolja nas poučava. Trenira nas. Trenira naše ruke za rat. Jača nas. Uravnotežuje nas. I ono najvažnije, vodi nas natrag do naše Stijene vjekova.
Volim ono što je Charles Spurgeon jednom napisao: “Naučio sam ljubiti valove koji me bacaju na Stijenu vjekova.”
Pitam se osjećao li se Jeremija slično dok je nosio poruku za porukom od Boga narodu Jude.
Nabukodonosor je već došao i odveo u zarobljeništvo neke ljude. Među njima su bili Danijel, Šadrah, Mešah i Abed Nego.
To mora da je izgledalo užasno.
Između prvoga i drugoga odvođenja u ropstvo grad je bio razoren. Hram će biti razoren nakon drugoga odvođenja u ropstvo.
Jeremijina domovina je napadnuta i uništena, a narod odveden u ropstvo.
Mora da se osjećao kao da mu je srce raskidano na dva dijela
Za to su vrijeme proroci i proricatelji proricali mir i napredak. Proricali su ono što je narod želio čuti.
Bog je kroz proroka Jeremiju govorio narodu nešto sasvim drugačije.
Govorio im je, kada budu odvedeni, nastane se, osnuju obitelji, da traže mir u svojoj novoj zemlji jer će ondje boraviti neko vrijeme.
To nije bilo ono što je svatko želio čuti.
Ali Bog im je dao drugo obećanje …
Njegovi su planovi bili za njihovo dobro, ne za zlo. On će ih obnoviti i dati im budućnost i nadu.
Njegova će srdžba trajati samo kratko vrijeme, a Njegova vjernost vječno!
Jer, znam što sam vam namijenio — kaže BOG — blagostanje, a ne nesreću. Osigurat ću vam budućnost kakvoj se nadate. Tada ćete me prizivati, dolaziti k meni i moliti, a ja ću vas slušati. Tražit ćete me, a naći tek onda kad me budete tražili cijelim svojim srcem. Tada ću dopustiti da me pronađete, kaže BOG. Promijenit ću vašu situaciju na dobro i sakupiti vas iz svih naroda i mjesta kamo sam vas protjerao. Dovest ću vas natrag na mjesto s kojeg sam vas jednom prognao.
Jeremija 29:11-14
Bog ne dopušta nevolji da nas uništi. On ne dopušta kušnjama i nevoljama da nas poraze.
Njegovi su planovi za nas uvijek dobri, ne zli. Njegovi su planovi uvijek puni nade i daju budućnost.
Samo Mu jednostavno trebamo vjerovati.
Ako želimo graditi naše povjerenje u Boga, moramo učiniti ove četiri stvari:
1. Obnovimo svoj um
Kako obnavljamo svoj um?
Obnavljamo svoj um Riječju Božjom. To podrazumijeva više od čitanja Riječi. Trebamo ju pamtiti. Razmišljati o njoj. Meditirati nad njom.
Kršćanska meditacija nije poput transcendentalne ili New Age meditacije. Ona ne zahtijeva da isprazniš svoj um nego da ispuniš um Božjom Riječju sve dok te ta Riječ potpuno ne promijeni.
2. Preusmjerimo naše emocije
Emocije same po sebi nisu ništa loše. Isus je pokazao emocije: radost, tugu, razočaranje.
Problem je kada nas one vode, umjesto da mi upravljamo njima ili kada vjerujemo što nam govore. Kako preusmjeravamo naše emocije i upravljamo njima?
Kada nam lažu, suočavamo ih s istinom Božje Riječi.
- Bog me napustio. “Nikada te neću ostaviti niti ću te napustiti.” Jošua 1:5
- Ovo je preteško. Ne mogu više hodati kroz kršćanski život! “Sve mogu u Kristu koji mi snagu daje” Filipljanima 4:13
- Nemam sreće! Što sam to učinila da zaslužujem ovakav život bez nade! “Jer, znam što sam vam namijenio — kaže BOG — blagostanje, a ne nesreću. Osigurat ću vam budućnost kakvoj se nadate.” Jeremija 29:11
3. Preusmjerimo svoj pogled
Petar je počeo tonuti kada je skrenuo svoj pogled s Iusa i pogledao u vodu oko sebe.
Kada god počnemo gledati u okolnosti oko sebe, u to kako grješnici napreduju u životu dok mi slijedimo biblijske principe i patimo zbog toga, postat ćemo zavidne.
Trebamo odvratiti svoj pogled.
Trebamo pogledati gore!
Nije toliko važno biti uspješan, nego imati vječan život! Možemo biti uspješne i još uvijek ići u pakao gdje naš uspjeh neće puno značiti!
Bolje je ne postići ništa u ovom životu, ali ostati ponizna i vjerna i ići u nebo gdje ćemo primiti krunu života iz Isusovih ruku i čuti: “Dobro, vjerni i dobri slugo! Bio si pouzdan u malome pa ću te postaviti da upravljaš velikim. Uđi i podijeli radost sa svojim gospodarem!” (Matej 25:21)
4. Preusmjerimo naše zadane postavke
Ne znam za vas, ali kada stvari pođu po krivu ja se često vratim na svoj stari način razmišljanja. “Nikada ne bude ništa “po mome”.” “Uistinu nemam sreće!” “Budalo, tako si glupa. Ništa ne možeš učiniti ispravno!”
Uistinu pokušavam ispraviti ove misli, jer one nisu od Boga, nego od sotone!
Bog ne misli da sam glupača i da ne mogu ništa učiniti ispravno. Ne vjerujem u sreću i mnogo je stvari bilo upravo “po mome”, ne zbog mene, nego zato što je Bog otvorio predivna i čudesna vrata!
Ali ovi stari obrasci razmišljanja uništavaju moju vjeru. Kada gledam na okolnosti oko sebe, odvraćam svoj pogled od Isusa i otvaram vrata neprijatelju da me laže ovim starim načinom razmišljanja.
Kako preusmjeravamo naše zadane postavke? Čineći korake od 1 do 3.
Kada neprestano slijedimo ova 4 koraka, otkrit ćemo radost hodanja u potpunoj vjeri i pouzdanju da Bog u svakoj situaciji ima plan.
Njegov je plan uvijek da On bude proslavljen i da mi budemo oblikovane kako bismo sličile Njemu.
