Ljubav nikada ne prestaje. Jeste li ikada razmišljali o tome? Ljubav nikada ne prestaje. Ali ne ona u smislu Hollywooda, ne u smislu emocije koju ste osjetili na prvom spoju. Agape ljubav se ne temelji na emociji. To nije obiteljski ili neki tip osjećaja kojeg imate prema prijatelju ili bližnjem. Emocije se mijenjaju i često ovise o situacijama i okolnostima. Obiteljska ljubav i prijateljstvo mogu izblijedjeti kada nastane sukob, ali agape ljubav je drugačija. Ona je savršena. Ona je vječna. Nikada ne prestaje.
Agape ljubav nema nikakve veze s našim emocijama i ostaje snažna unatoč udaljenosti, sukobu, okolnosti ili situaciji. Zašto? Zato što je ona Božja ljubav, a Bog nikada ne prestaje ljubiti.
Mnoge crkve stavljaju veliku važnost na mnogo toga, ali ne uspijevaju na području agape ljubavi.
Prorokovanja će iščeznuti jer smo ljudska bića i ne vidimo uvijek sve jasno. Mnogi dobri ljudi – čak i istiniti proroci – misle da su čuli od Gospodina, a ipak promašili poantu. Još uvijek nismo savršeni. Proročanstva će uminuti.
Jezici će prestati. Jednog dana ćemo doći u nebo i više nam neće trebati nebeski jezici da bismo molili, jer ćemo biti savršeni i znat ćemo um Duha!
Spoznaja će nestati kada dođemo u nebo; sve će nam odjednom biti jasno. No, do tada smo zemaljska bića. Oslanjamo se na prošla iskustva i sadašnje situacije da bismo došli do nekih zaključaka. S vremena na vrijeme, ti su zaključci točni, mnogo puta nisu, jer „djelomično poznajemo i djelomično prorokujemo“.
To je razlog zašto je tako važno da smo brzi na ljubavi, spori na osudu i spori na srdžbu. Nažalost, rijetko ovo vidimo među Božjim narodom – ali prije nego što ukažemo prstom na ovu ili onu zajednicu, prisjetimo se da čak ni u tome nismo savršeni.
Bog je savršen i čezne za time da se Njegova savršena ljubav prelijeva kroz nas na našu braću i sestre u Kristu i svijetu u potrebi. Ipak, On odlučuje koristiti pokvarene posude kako bi izlio tu ljubav. Iako bi za svaku crkvu bilo idealno da svaki aspekt agape ljubavi pokaže točno onako kako je opisana u 1. Korinćanima 13, ono što je stvarnost jest da smo skloni neuspjehu. Ovo je mjesto gdje se moramo oslanjati na Božju milost da nas podigne kada padamo!
Nemojmo dopustiti da naši nedostaci postanu izgovor da ne pokušamo. Čak i da je tako, nemojmo biti prestrogi prema sebi i našoj braći i sestrama u Kristu onda kada ne uspijemo pokazati ljubav kakvu bismo trebali. Jednog dana, sve ono što opažamo, znamo, zaključujemo, sudimo i razlučujemo doći će svome kraju.
Ali Božja savršena ljubav nikada neće!
To je razlog zašto sve što radimo za Krista mora teći iz vječnog izvora Njegove savršene ljubavi!
