Čovjek nazvan “Stijena”
Petar je polako učio kako živjeti ime kojim je nazvan
Ponizite se dakle pod moćnom rukom Božjom, da vas uzvisi u pravo vrijeme.
- Petrova 5,6
Nemožeš promašiti Peru u sva četiri evanđelja. ističe se kao klipan, gura se u prvi red i to glasnim, naglašenim izjavama. Svaki popis Isusovih učenika stavlja ga na prvo mjesto i često vidimo Petra kako probija svoj put sve do centra pozornice.
Bio je dovoljno drag, velikog srca i neograničenog entuzijazma. Samo je njegovo ponašanje bilo prenaglašeno. Ljuljao se poput klatna, smio i hrabar u jednoj situaciji, a onda kukavica kada se stvarno računalo.
Znakovi sazrijevanja
Ali, kada je došlo vrijeme da Petar piše svoje pismo, kasno u svom životu, mnogo se toga promijenilo. Možeš osjetiti promjenu u samom izboru riječi kojima piše; riječi kao što su poniziti i podrediti. Ova poslanica ne sadrži ništa od njegove drskosti, naglosti koju vidimo u evanđeljima. On ispunjava posljednju zapovijed koju mu je Isus dao: “Hrani moje ovce.” (Ivan 21,17) Osoran Petar postao je pažljivi pastir.
Da bi primili puninu Petrove transformacije, moramo čitati o njemu u evanđeljima (posebno Markovu) i onda se odmah usmjeriti na ovu poslanicu. Olujni, glasnogovrnik Petar sada savjetuje žene da postanu “čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote krotka i smirena duha” (3,4) i muževe da paze na svoje žene i iskazuju im čast (3,7). Čovjek koji je odrezao uho dok je branio Isusa (Ivan 18,10) sada savjetuje da se podređujemo svakom vladajućem autoritetu (2,13). Petar koj je jednom energično protestirao kada je Isus najavio svoju smrt (Marko 8,32), sada svečano prenosi Kristovu patnju kao uzor (2,21-24).
Lako je povjerovati da Petar opisuje sebe kada piše “vi, nekoć ne-puk, a sada puk Božji” (2,10).
S vremenom je pijesak Petrove osobnosti očvrsnuo u granit.
Nikada nije kasno
Petar je na kraju zaradio svoj nadimak, koji mu je Isus dao “stijena” (Matej 16,18). I kada upućuje one koji čitaju njegovo pismo da stoje čvrsto u milosti Božjoj (5,12) doima se da je Petar naučio svoje lekcije kroz teška iskustva i sada to prosljeđuje dalje.
Ako je Pavao apostol vjere, Petar je apostol nade. Bog ne odustaje od svojih ljudi kao što nam Petrov primjer jasno pokazuje. Imamo razloga nadati se, kakve god naše okolnosti bile, čak i kada se suočavamo sa smrću.
Tradicija nam kaže da je Petar bio razapet na rimskom križu, sa glavom dolje. Smatrao je da nije dostojan umrijeti kao što je Isus umro. Petar je umro i dalje vjerujući u obećanje sretnog završetka: “A Bog svake milosti, koji nas pozva u svoju vječnu slavu u Kristu Isusu, sȃm neka vas, pošto malo potrpite, usavrši, učvrsti, ojača, utemelji” (5,10).
Petar je pisao kao čovjek koji zna.
Uvod u 2. Petrovu
Prijetnja iznutra
Najveće opasnosti nisu uvijek dobro označene
Ovo vam, ljubljeni, pišem već drugu poslanicu. U njima objema podsjećanjem budim vaš zdrav razum,
- Petrova 3,1
Apostoli u prvom stoljeću morali su se osjećati kao pioniri u močvari zaraženoj komarcima. Štetočine sui h napale. Pljas! Ubili su ih, i odmah dolazi najezda novih. Gdje god su išli, opasnosti su se rojile.
Jedna je grupa nijekala da je Isus Bog; druga je objavljivala da je Bog, ali ne potpuno čovjek. Apostoli su osudili legalizam, samo da bi se susreli sa “slobodnim umjetnicima” koji su pretpostavljali da je “sve dozvoljeno”. Članovi jedne crkve su prestali raditi da bi se skupili zajedno i očekivali Isusov povratak; dok su u drugoj odustali od Njegovog povratka potpuno.
Druga Petrova napisana je kao odgovor mladoj crkvi i njenim nervoznim sklonostima. Dok se 1. Petrovoj upozorava na opasnosti izvana, ovo pismo govori o opasnostima iznutra. Lažni učitelji su poticali neslaganje, propitujući osnovne doktrine i vodili kršćane u nemoralnost.
Znakovi upozorenja
U savjetovanju različitim grupama koje se prepiru, 2. Petrova poziva na povratak istinskom evanđelju. “Uvijek ću vas podsjećati na to” piše pisac (1,12) i nastavlja prolaziti kroz osnovne činjenice kako kršćani trebaju vjerovati i kako se ponašati. Ovo pismo ne uvodi puno novih uvida, već prije podiže veliki znak upozorenja protiv uobičajenih zamki koje ugrožavaju crkvu.
Ključna riječ znanje odzvanja kroz cijelu poslanicu. 2. Petrova podsjeća čitatelja na odgovarajuće znanje koje nam je potrebno za “život i pobožnost” (1,3). Pisac pažljivo gradi svoje znanje na prorocima Starog zavjeta i svjedočanstvu Isusovog života, a ne u “izmudrenim pričama” (1,16). I potiče one koj čitaju da se odupru opasnostima tako da žive besprijekorno.
Odgovor lažnom znanju, pisac iskreno inzistira, je pravo znanje; odgovor za nemoralnost je krepostan život. Dok se sprema umrijeti (1,14), pisac 2. Petrove daje još jedan apel za istinom.
Preuzeto iz: The Student Bible New International Version, Zondervan Bible Publishers, Grand Rapids, MI 1986;
Bilješke pisali: Philip Yancey i Tim Stafford
