Riječ onima koji pate
Što učiniti kada dođe nevolja
Ljubljeni, ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša,
kao da vam se što neobično događa.
- Petrova 4,12
Udaljeni oblak vrtloga prašine označava približavanje turskih odreda smrti. Ali, tko može pobjeći? Armenska sela su izložena i bez obrane na stjenovitim planinama. Osuđeni kršćani drže se zajedno na tlu u svojm domovima, moleći se, pjevajući i tresući se od straha.
Ovaj se scenario ponavljao često za vrijeme 1. svjetskog rata, i najčešće je završavao masakrom. Napadi Turaka na armenske kršćane u povijesti su poznati kao najstravičnija religijska krvoprolića u kojima je stradalo više od milijun ljudi. Nažalost, stradanja Armenaca su jedna od mnogih progona protiv kršćana u 20. stoljeću.
Više je ljudi stradalo u 20. stoljeću braneći svoju vjeru, nego u cijeloj poviesti zajedno. Tisuće kršćana umrlo je u istočnoj Africi, najprije kada je Mau Mau ustajao, a potom za vrijeme Idi Aminovog terorističkog vladanja. Milijuni su progonjeni i patili u Sovjetskom Savezu i Kini. I ugnjetavanje se nastavlja. Čak i danas neke zemlje progone i muče u zatvorima kršćanske obračenike. Upravo ta činjenica čini 1. Petrovu poslanicu zapanjujuće bitnom današnjem vjerniku.
Kako odgovoriti na proganjanje
Koji bi savjet dao kršćanima koji prolaze kroz progonstva? Apostol Petar preuzeo je taj izazov dok je prijeteća grmljavina iz Rima udarala strahom po kršćanskoj zajednici. Polu ludi Neron istresao se na kršćane kao žrtvene jarce za sve patnje svoga kraljevstva.
Trebaju li progonjeni kršćani pobjeći ili se oduprijeti? Trebaju li prikriti znakove svoje vjere? Predati se? Oni kojima je Petar pisao, čiji su životi bili u opasnosti, trebali su jasan savjet za svoje patnje.
Oni su, također, tražili objašnjenje za svoje patnje. Zašto Bog to dopušta? Može li to izaći na dobro? Je li Bogu stalo? Ukratko, pitali su pitanja koja ima svaki vjernik koji prolazi kroz velike kušnje.
Prema Petru, patnja ne bi smjela zateći kršćane nespremne. Mi smo “stranci” (1,17) u neprijateljskom svijetu i gdje kršćanske grupe rastu, mogu se skupljati olujno oblaci. Patnja je dio života iskrenih vjernika.
Petrovo osobno iskustvo
Po pitanju patnje, Petar je bio idealni savjetnk onima koji čitaju njegovo pismo i onda i sada. Bio je bičevan i u zatvoru zbog svoje vjere, čak iščekujući pogubljenje (Djela 12). Također, Petar je osobno gledao Isusovu muku i u ovom pismu ukazuje na Njega kao primjer kako odgovoriti.
Petar ohrabruje vjernike da “življenje vaše među poganima neka bude dobro, da u onome u čemu vas ogovaraju kao zločince, pošto promotre vaša dobra djela, proslave Boga u dan pohođenja.” (2,12). Patnja može pročistiti vjernike i dati nam priliku da dokažemo svoju vjeru, čiji nam rezultat može donijeti dobro.
Ova knjiga naglašava također da je kušnja zakratko, kada malo potrpimo (1,6 i 5,10). Oni koji pate sa Kristom, zajedno će sa Njim biti proslavljeni u vječnom životu, slobodni od svake boli.
Skeptici kritiziraju crkvu da naglašava budući život, umjesto da radi na popravljanju ovoga. Rugaju se da obećavaju kako će jednom sve biti predivno. Ali, za vjernike kojima je Petar pisao, oprezni prema neprijateljima koji ih okružuju, nesigurni hoće li preživjeti još jedan dan, ta je poruka bila opipljiva i hranjiva kao svakodnevna hrana.
Prema 1. Petrovoj naša nada da će patnja jednog dana stati nije bila iluzija, već “živa nada” (1,3) u Onoga koji je pobijedio smrt.
Kako čitati 1. Petrovu
U početku je kršćanstvo uživalo službenu toleranciju Rimskog carstva, ali postepeno se vlast okrenula protiv kršćanstva. Rim je zamjerao kršćanima govor o još jednom kraljevstvu i prigovore idolopoklonstvu i pohlepi i rasipanju.
Iako je 1. Petrova u stvari napisana ljudima u ozbiljnoj opasnosti, ona ima lekciju koju može primijeniti svako od nas. Jer, svako od nas je pretrpio neku vrstu patnje. Zašto stvari nisu onakve kakvima ih želimo? Pokušava li nam Bog nešto reći? Petar daje odgovore sa autoritetom. Dok čitaš pokušaj primijeniti što kaže na svoju situaciju.
Petrov način pisanja otkriva nam njegovo jednostavno porijeklo ribara: on koristi jednostavan, seljački izričaj i trapavo ide od doktrine do savjeta i nazad. U 2. poglavlju (stihovi 18-25) imamo predivan primjer. Petar daje duboki uvid u to što je značila Kristova patnja za naše dobro, ali je prikazuje praktično kroz odnos robova i vlasti. Tako on miješa doktrinu (što vjerovati) sa praktičnim (kako se ponašati).
Više propovjednik, nego pisac, Petar sastavlja svoje pismo kao razbacanu propovijed. Pogledaj 34 zapovjedi koje je uvrstio. Petrovo korištenje svakodnevnog govora (ugaoni kamen, janje, pastir) čini ovo pismo lakim za citiranje.
Ali, Petar nam ne daje priproste savjete. On je dobro utemeljen u Isusova učenja i učenja proroka. Tako on citira iz Starog zavjeta više od svakog drugog pisca u Novom zavjetu.
Preuzeto iz: The Student Bible New International Version, Zondervan Bible Publishers, Grand Rapids, MI 1986;
Bilješke pisali: Philip Yancey i Tim Stafford
