Dobro Jutro Djevojke!
Upravo smo završile naše zajedničko proučavanje knjige proroka Izaije od 1. do 23. poglavlja.
Svaka od nas proučavala je iz svoje Biblije i danas nalazimo mnogo prijevoda i mnoga izdanja.
U jednoj od Biblija (na dnu članka nalaze se detalji) nalazi se i ova bilješka, za koju se nadamo da će ti biti na blagoslov:
Katastrofe kako ih vidi Bog
Beskonačni krug rata i smrti – što je to značilo?
Zato su bedra moja bolom preplavljena,
obuzeše me trudovi kao trudovi rodilje.
Pogurih se čuvši, prestravih se vidjevši.
Izaija 21,3
Postoji jednostavan način da zamislimo Bliski istok u doba Izaije: slijedi današnje naslove na portalima vijesti i projiciraj ih u ono doba. Tada bi, baš kao i danas, jedan narod napao susjedni, poravnavajući gradove sa zemljom i uništavajući zemlju i njen narod. Prorok Izaija čeznuo je za krajem tog ciklusa, baš kao i današnji stanovnici Libanona ili Izraela.
Izaija je gledao na svijet imajući podijeljenu viziju. Vidio je, oko sebe, duhovno propadanje i turoban ciklus rata i smrti. A opet, Bog mu je dao jasnu viziju onoga kakav njegov narod može jednog dana postati: čisti narod, vjeran Bogu, živeći u miru s parolom “nema više rata”.
Kraljevstvo sa svrhom
S Božjim pogledom na budućnost koja svijetli pred njim, Izaija je ponovno interpretirao povijest. Drugi su u Judi gledali na vojne invazije kao užasne katastrofe. Suprotno tome Izaija je, osjećajući muku zbog toga, vidio odsjaje više svrhe.
Izaija je rekao da Juda mora izdržati bol i patnju da bi se pročistio. Savjetovao je protiv stvaranja političkih saveza i na taj način spriječiti kažnjavanje. Božji narod je trebao proći kroz vatru i uz ostatak koji je ostao nakon kušnji, mali broj osoba bi se pojavio, i Bog bi ih mogao upotrijebiti da dovrši svoje djelo. Izaija je otišao tako daleko da je svom sinu dao ime “ostatak će se vratiti” kao živu sliku, lekciju, svoje poruke Judi (vidi Izaija 7,3 gdje piše Šear-Jašub i u nekim Biblijama stoji prijevod tog imena koje znači ostatak će se vratiti).
Zašto je Bog uopće pozvao Židove? Izaija kaže da su oni trebali biti “svjetlo nevjernicima”, narod koji je Bog pozvao da donese istinu drugim narodima. Iz Judine zemlje, Bog bi podigao velikog princa koji bi vladao nad cijelom zemljom.
Tko vlada?
Ukratko, Bog nije odbacio svoj narod ma kako situacija mračno izgledala. Izraelci bi na kraju postali misionarski narod, usmjeravajući druge k Bogu.
Iznad svih poruka, Izaija je naglasio ovu: Bog vlada poviješću. Za Judu, okruženu neprijateljima, kolebljivu pod invazijama, nepovjerljivu zbog krvoprolića, Bog je izgledao daleko i udaljeno. Izaija ih je uvjeravao da su velike zemaljske sile samo sredstvo u Božjim rukama; On ih je koristio i odbacivao u stranu.
Preuzeto iz: The Student Bible, NIV” from Zondervan Bible Publishers.”
Bilješke su pisali: Philip Yancey i Tim Stafford
