Izaija

Ništa nas na zemlji ne može zaštiti od onog što dolazi

Mislim da nema trenutno nikog tko nije na neki način zabrinut oko toga što se događa danas u svijetu.

Istovremeno se suočavamo s pandemijom, ekonoskim posljedicama zatvaranja poduzeća, prirodnim katastrofama, političkom korupcijom i prijetnjama nuklearnim oružjem.

Skoro da ne možemo doći do daha iz dana u dan kako čitamo naslove u novinama.

Pitanje je kako zaštititi sebe od ovih prijetnji koje nam stižu sa svih strana?

Ili, zar je to moguće?

Neću lagati – bilo je perioda kada bih pogledala svijet u kojem moja djeca odrastaju i bila bih pogođena strahom.

Počela bih razmišljati i pronalaziti načine kako izgraditi čvrste zidove koji bi mogli zaštiti našu obitelj.

Kao da nas je ono što bih smislila moglo zaštititi od neke od ovih opasnosti.

Vidimo sličnu priču u 2. Kraljevima koja se odražava i u Izaiji 22.

Kralj Ezekija dobio je poruku da asirijska vojska napreduje prema njemu, vojska koja je utjerivala strah svakom narodu na koji bi se uputila.

Svaki narod u poznatom svijetu čuo je o strahu koju vojska Asirije nosi sa sobom i kada bi ta vojska stigla ili su se predavali u njihove ruke bez borbe i pokušali se otkupiti obećavajući potpunu predaju njihovoj vlasti ili provodili masovno samoubojstvo.

Najčešće ovo posljednje, jer samoubojstvo je bilo daleko bolja sudbina od užasnog, nehumanog zlostavljanja Asirijaca, po kojem su bili poznati da ga provode nad građanima osvojenih gradova.

Toliko su užasni Asirci bili.

Izaija je savjetovao Ezekiju da se ne boji, jer će se Bog boriti za njih. (2. Kraljevima 19,32-34)

Ali, Izaija 22 počinje s pitanjima za Izrael.

Jednom su bili grad veselja i radosti, a sada? Sada se pripremaju protiv invazije neprijatelja.

Asirija je bila alat u Božjoj ruci, kojim Bog donosi osudu na svoj narod. (Izaija 10,15)

Kralj Ezekija, pobožan čovjek, poduzima mjere predostrožnosti, koristeći znanost, da bi zaštitio narod od onog što dolazi.

Preusmjerili su zalihe vode, koja se nalazila van zidina grada, tako da je Asirci ne bi otkrili i pokušali otrovati.

Srušili su kuće da utvrde svoje pukotine, svoje srušene zidove.

A Bog je rekao ovo:

Između dva zida načiniste i spremište za vodu iz starog jezera. Ali se niste obazreli na onoga koji je to stvorio niti ste pogledali na onoga koji je to odavna oblikovao. A Gospodin, Gospod Nad Vojskama, pozivaše vas u onaj dan da plačete i jadikujete i obrijete glave i pripašete kostrijet. Kad gle: radost i veselje; ubijaju goveda i kolju ovce, jedu meso i piju vino: »Jedimo i pijmo, jer sutra umiremo. Izaija 22,11-13

Zemlja Jude pouzdala se više u znanost, nego što su vjerovali Bogu. U stvari, potpuno su izostavili Boga u ovoj jednadžbi.

Bog je upotrijebio opasnost od Asirije kao sredstvo da ih dovede do pokajanja i obnove svog odnosa s Njim. “A Gospodin, Gospod Nad Vojskama, pozivaše vas u onaj dan da plačete i jadikujete i obrijete glave i pripašete kostrijet.” (Izaija 22,12)

Umjesto toga, oni su poduzeli mjere predostrožnosti temeljene na znanosti i onda se pripremili na najgore.

Ali, mogu li ti reći nešto?

Bog se nije uvrijedio jer su oni napravili novi smjer za snabdijevanje vodom ili što su utvrdili gradske zidine.

Ovo su bile praktične i logične mjere.

Ono što je Boga uvrijedilo je to što su se pobrinuli za mjere predostrožosti i potpuno izbacili Njega.

Ne samo da su propustili  priznati da je Bog stvorio znanost; da je Bog stvorio vodu i stijene koje su upotrijebili da utvrde grad, već su potpuno zanemarili Njegov poziv za pokajanjem i da traže Njegovo lice.

Bog bi ih oslobodio. On je Svemogući i niti Asirija nije mogla protiv Njega. On je pobio 185 000 Asirijaca u jednoj noći. (2. Kraljevima 19,35)

Isto ovo je istina i danas. Život, najčešće u svakom pogledu, je nesiguran.

Kroz povijest, kada se svijet suočavao s krizom, gledao je u crkvu za sigurnost i nadu.

Međutim, crkva je postala tako beznačajna i tako bez sile Duha Svetog i svijet više ne gleda u nju kao primjer.

Umjesto toga, okrenula se znanosti, savjetnicima i psiholozima za stabilnost i nadu.

Na žalost, nema razlike od onog što se događa u crkvi i što se događa u svijetu.

Kršćani se okreću znanosti za zaštitu, kao što i svijet to radi; pouzdajući se u medicinu i psihologiju za sigurnost i nadu, umjesto u potpunu istinu Božje Riječi.

Kao što se Bog uvrijedio kada je Juda odlučila pouzdati se u znanost za spasenje od zlostavljanja Asirijaca, tako Boga vrijeđa kada se okrenemo svakom izvoru, osim Njegove Riječi za nadu i spasenje.

Znanost nema snagu da nas spasi.

Postoji broj pobožnih ljudi širom svijeta koji upozoravaju crkvu da nesigurnost s kojom se danas suočavamo je Božje upozorenje Njegovoj crkvi da se pokaje i traži Njegovo lice.

Ali, ovi pozivi su većinom kao odgovor dobili šutnju.

Umjesto toga, kršćani nastavljaju slušati komentare vijesti, znanstvena proučavanja, učitelje za samo-pomoć i financijske savjetnike kao mjere predostrožnosti protiv svih mogućih kriza s kojima se suočavamo upravo sada.

I ostavljaju Boga potpuno izvan ove jednadžbe, dok se skrivaju pod strahom od suočavanja s nasilnim, sredstvom, koje Bog koristi da nas dovede do pokajanja i probuđenja.

Oni biraju i oglušuju se na Božji poziv crkvi: “I ponizi se moj puk, koji je mojim nazvan imenom, pa se pomoli te potraži lice moje i odvrati se od svojih zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i iscijeliti mu zemlju.”  2. Ljetopisima 7,14

Ovo je Božji poziv i obećanje.

Nema ničega na zemlji što se može suprostaviti Božjoj sili; nema prirodne katastrofe, političkih vođa, ekonomskog preokreta… čak ni pandemija.

On je Svemoguć i ništa što je On stvorio ne može se suprostaviti Njegovoj ruci!

Draga moja, vapaj mog srca je da Bog ovo ne kaže o nama:

“Ali Gospod Nad Vojskama otkri na moje uši: »Doista, ovo bezakonje do smrti se s vas neće očistiti«, reče Gospodin, Gospod Nad Vojskama.” Izaija 22,14

Bog je znao da se oni neće promijeniti sve dok ne dođe osuda.

Iako Asirija nije pobijedila Judu, na kraju je Babilon pobijedio Judu i uzeo je u zarobljeništvo zbog njenih zlodjela (2. Kraljevima 24), zbog njene greške jer nije priznala Boga kao najvišeg.

Neka se to ne ponovi danas.

Nemojmo se pouzdati u nikog i ništa drugo osim Boga, i samo u Boga. Nemojmo se bojati ničeg drugog, osim imati strah Gospodnji. Nemojmo poštovati nijednu organizaciju više od toga kako poštujemo Boga.

Nemojmo vjerovati u ljudsku mišicu za zaštitu.

“Neki se uzdaju u bojna kola, a neki u konje; a mi ćemo se spomenuti imena Gospoda, Boga našega.”  Psalam 20,7

Leave a Reply

Your email address will not be published.Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.