dobro jutro! dobar vam dan!
ja sam Vojka iz DJD i ovdje su na jednom mjestu moja promišljanja i molitve iz čitanja od prethodnog tjedna.
Djela 16
Pavao nastavlja svoje misijsko putovanje, evanđelje se širi.
knjiga koju čitamo zove se Djela apostolska, ali ono što vidimo čitajući je, u stvari, su lekcije i pouka kako su se učenici oslanjali na Duha Svetog u svakodnevnom životu, dozvoljavali mu da ih vodi na svakom koraku.
oni nisu bili sigurni da će sve ići glatko, ali ono što su znali i htjeli bilo je to da su u Božjoj volji i tako su stalno bili ohrabrivani.
ono što me posebno dojmilo, i svaki put je to iznova, Pavlova sloboda u molitvi i kako su uvijek, pa i u najcrnjem mraku, jedva živi i u okovima, oni nalazili snagu da slave Boga. da, da slave Boga, pjesmom. ne tiho, ne! jer piše: svi su ih zatvorenici čuli. sjetimo se u to doba zatvori su bili kameni i nije lako probiti tu zvučnu izolaciju svojim glasom.
ovo poglavlje je velika inspiracija za mene, i ohrabrenje. snaga koju je Pavao imao nije bila njegova, bila je to snaga Duha Svetog u njemu. istog Duha Svetog koji boravi u meni i tebi koje vjerujemo!
ovo poglavlje me ohrabruje da ne gledam svoje okolnosti, već da se oslanjam na Duha Svetog u meni. Pismo kaže: tko god zazove ime Gospodnje spasit će se – ne podrazumijeva samo duhovno spasenje, već spasenje UVIJEK, iz svake situacije. baš kao malo dijete koje zovne: mama! – i ona je odmah tu.
vidimo ovdje, kako su Pavao i Sila slavili u vrijeme najcrnje tame. oni nisu znali da li ih Bog zove kući, idu li u smrt ili će biti slobodni. znali su da žive samo za Isusa i to su svojim životom pokazali. sigurno kad su započeli slavlje to, možda, nije bilo glasno, ali s vremenom je snaga dolazila. tolika snaga se čula da su se zidovi zatvora potresli! nigdje ne piše da je bio potres u Filipima. ne, piše da se zatvor potresao i sva vrata u zatvoru otvorila i okovi spali! Hallelujah!!!
zašto? jer su Pavao i Sila slavili!!! Hallelujah!!!
to je moja inspiracija i molitva i želja: da uvijek, baš uvijekznam zazvati ime Spasitelja, da se oslanjam na Duha SVetog stalno, ne samo dok čitam i molim, već 24h dnevno, da imam snagu uvjek zahvaljivati i slaviti Boga. to je moj izbor, jer uvijek mogu reći: hvala Ti Isuse – ne zato jer je teško, već i kad kroz vodu idem neće me potopiti, niti me vatra neće spržiti jer si Ti Isuse uvijek uz mene. a kad mi je toliko teško tu su moje sestre da me podsjete: Isus je uz mene, Isus je u meni!
najbolje u ovakvom načinu života je da ovakav stav i praksa uvijek donesu plod, veliki plod i daju i pokažu Božju mudrost na djelu.
Oče molim Te za snagu i mudrost da budem ona koja će Te uvijek slavitit bez obzira na okolnosti.
molim Te DUše Sveti pomogni mi da gledam duhovnim očima, da vidim šire od svojih okolnosti, da svoj pogled držim na Tebi Isuse!
hvala Ti Duše Sveti!
volim Te Isuse!
Djela 17
Pavao i dalje putuje. misionarski život nije lagan. nije lako biti misionar ni svojima, ni tuđima. srca nisu uvijek otvorena i spremna za čuti evanđelje.
Bog nas šalje, mi idemo. nekad dotaknemo samo 1 osobu. kad je u volji Božjoj to je jednako dragocjeno kao i dotaknuti tisuće i stotine tisuća.
na nama je da sijemo Riječ, budemo Isusovo svjetlo, a Duh Sveti daje da izraste.
na području Balkana mnogo je misionara i ako ste ih upoznali/ili barem nekog od njih znate nećete čuti kako im je teško biti odvojen od obitelji, od svog doma ili kolikima su pomogli, koliko je njih kojima su svjedočili.
ono što će vam prvo spomenuti nakon kulturološkog šoka – pričat će vam o ljudima koje su upoznali, kako su ljudi ovakvi, neki onakvi. pričat će vam o ljudima i kako su ih prihvatili, ali da ima onih koje ne razume.
jednom rječju, misionar je onaj kojeg zanimaju ljudi, kojeg zanimaju duše. onaj koji nije fokusiran na brojke. onaj koji je promjenio mjesto stanovanja jer ga Bog šalje da pronađe dom na novom mjestu.
misionar možemo biti i u našoj zgradi, našoj ulici, našoj obitelji …
zato, pogledajmo danas u ogledalo Božje riječi i pogledajmo kakvi smo mi s ljudima oko sebe, onima koje je Bog stavio u naše živote. pogledajmo, također, kakvi smo prema sebi samima. imamo li ljubavi i razumijevanja i za koga imamo, a za koga i ne baš, stavljamo li ljude u grupe – kutije – davajući nazive: ohol, nema šanse, drzak …
ispitajmo svoje srce. svi gore navedeni nazivi opisuju trenutno stanje ljudskog srca, ali to nije ono kako Bog vidi ljude, pa i nas same, jer Bog gleda dublje i više i šire, a čovjek gleda samo ono ispred sebe.
ispitajmo i čuvajmo, očistimo svoje srce. Mudre izreke 4:20-23
hvala Ti Oče!
hvala Ti za Tvoju Riječ koja uvijek ohrabruje, izgrađuje, poučava.
Oče, molim Te mi oprosti jer pokušavam i trudim se u svojoj snazi i odatle mi dolaze strahovi i onda gledam svoju slabost i fokusirana sam na svoju neuspješnost, na sebe samu, stalno gledam i procjenjujem sebe.
Oče oprosti mi jer kakva sam prema sebi na isti način gledam i ljude oko sebe, stalno ih mjerim i važem njihove riječi i postupke.
Oče molim Te me operi, operi moje srce krvlju s Isusovog križa, molim Te operi moje srce, moje oči, moje uši.
molim Te Oče okreni me u Tvom smjeru, da gledam Isusa, da Tvoja riječ ispunja moje srce Tvojom mudrošću i ljubavlju.
Duše Sveti molim Te raširi se u meni. želim učiti od Tebe Duše Sveti, želim čitati i gledati Bibliju duhovnim očima, slušati Tebe dok čitam Riječ.
Oče molim Te pomogni mi, Duše Sveti predajem se Tebi.
Isuse želim upoznati dubinu milosti koju izljevaš na mene i dijeliti je i širiti je dalje.
hvala Ti Isuse! hvala Ti Duše Sveti.
volim Te Isuse!
Djela 18
Pavlovo putovanje se nastavlja. neumoran je. Pavao ne prestaje prvo ići u sinagoge, gdje god se nađe.
Luka stalno piše kako se Pavao raspravljao sa Židovima.
moramo znati što to znači. Pavao se nije svađao sa Židovima.
ne. to je židovski pristup čitanju Pisma. oni dozvoljavaju da svako ima svoje mišljenje.
ono što nam Luka piše je to da je Pavao bio prihvaćen kao poznavatelj Pisma i dozvoljeno mu je da širi/sije Riječ Božju. Pavao je u sinagogama kroz Božju Riječ stalno pokazivao i ukazivao na Isusa.
u ovom poglavlju vidimo i Pavla kao čovjeka, kako gubi strpljenje.
Bog stalno diže ljude, upotrebljava svakoga, pa čak i kad nema puninu otkrivenja.
pogledajmo Apolona i u čimo od njega.
kad su Akvila i priscila došli i ukazali mu na novu dubinu Pisma – Apolon ih je saslušao, dozvolio im je da ga pouče, prihvatio.
postoji više od krštenja u vodi, da postoji krštenje Duhom Svetim! Hallelujah!!!
Oče molim te pomogni mi.
predajem se Tebi i molim Te obnovi svoj Duh u meni, ispuni me i ispunjaj me poučljivim duhom, duhom koji je uvijek spreman učiti više, upoznati Isusa još bolje, upoznati Tebe i tko si Ti što više dok sam ovdje na zemlji.
hvala Ti Duše Sveti jer me učiš i uvodiš u svu istinu.
hvala Ti Duše Sveti jer što me Ti više učiš Istina mi je jasnija i sve je manje straha u meni.
hvala Ti Duše Sveti!
hvala Ti Isuse za svaku kap Tvoje krvi.
volim Te Isuse!
Djela 19
Efez!
predivno je čitati svjedočanstvo kako Božja riječ donosi plod.
Pavao naglašava važnost Duha Svetog. Duh Sveti je potvrda da sljedimo Isusa, da smo na putu Riječi.
Duh Sveti silazi na sve koji vjeruju u Isusa jednako -> daje im novi jezik, jezik duha kojim slave Isusa.
vidimo Skevine sinove koji su u ljudskoj snazi ponudili evanđelje, ali nemaju otkrivenje onog što govore.
kad se propovijeda evanđelje u snazi Duha Svetog onda se ispunja ono što je Isus obećao i kao što su učenici molili događaju se znakovi i čudesa.
poznajemo li Duha SVetog? tko je On za nas? za mene?
je li Duh Sveti sila? je li vjetar? jesam li ga ograničila svojim razumijevanjem?
ili sam dozvolila da On mene izvede iz mojih ograničenja? znam li da je Duh Sveti oganj koji proždire svaki grijeh, svako zlo jer dolazi tamo gdje je Isusova krv oprala – dozvoljavam li mu to svakodnevno?
Duh Sveti je moćan, ali istovremeno nježan.
čuvajmo kao najveću dragocjenost druženje s DUhom SVetim!
hvala Ti Oče za Tvoju Riječ, hvala Ti Isuse za krv!
hvala Ti Duše Sveti jer si se spustio na mene i ispunio me! Hallelujah!!!
Duše Sveti predajem svoj život u Tvoje ruke da me vodiš, učiš, čuvaš.
hvala Ti Duše Sveti!
volim Te Isuse!
Djela 20
Pavao obilježava biblijske praznike. ali, i 1. dana u tjednu – nedjelja – okuplja učenike i poučava Riječ.
u prisutnosti Duha SVetog služba traje od ujutro do uvečer!
lomljenje kruha – označava Gospodnju večeru.
Pavao je uzima po potrebi. ovdje vidimo čak 2 puta u jednom danu.
prvi put iz zahvalnosti, zahvalnosti za križ, za zajedništvo s vjernicima.
drugi put kao molitvu za ozdravljenje i momak koji je pao najednom je živ.
djelotvorna je molitva objavljivati smrt Gospodinovu. kad objavljujemo smrt moramo objavljivati i novi život koji imamo, novi život koji nam Isus daje. Isus nije samo umro. ne!!! On je uskrsnuo!!! snaga je u zajedničkom objavljivanju te istine.
Hallelujah!!!
Pavao je vezan za Efez. koliko god mu je ta zajednica bliska poslušnost Duhu Svetom mu je važnija.
Pavao zna da ga čekaju proganjanja, ali ništa ga ne zaustavlja.
Pavao poznaje Isusa. Pavao je slobodan!
riječi kojima pozdravlja crkvu u Efezu moja su molitva i zahvaljujem Bogu na našem pastoru koji ih je toliko ponavljao i govorio da sam ih tako upila i primila.
Oče hvala Ti za Tvoju Riječ.
hvala Ti Oče jer si me predao Riječi Tvoje milosti koja je sposobna da me izgradi i da baštinu meni i svima svetima u Isusovo ime!
hvala Ti Duše Sveti.
volim Te Isuse!
budi blagoslovljena danas i svaki dan svog života
u Isusu Kristu našem Gospodinu!
vojka
