Ovaj tjedan u Dobro Jutro Djevojke čitamo Psalme od 31-35. Dok sam se molila o čemu da pišem u članku za petak, stih iz Psalma 34,18 kao da je iskakao sa stranice.
Psalam 34,18 kaže:
Gospodin je blizu onima koji su srca slomljena
i spašava one koji su skrušena duha.
Kada je prije 2,5 godine moj muž izašao kroz vrata naše kuće, bila sam slomljena. Moje srce bilo je slomljeno na pola i bila sam šokirana i uništena izdajom. Ono što tada nisam znala bilo je da će se bol nastaviti i dobivati nove oblike.
Bol dok gledam svoju djecu kako se bore kao posljedicu razrušenog doma, to slama srce.
Bol kada je odgovor na molitve “ne” ili možda “ne još” također slama srce dok se svakodnevno borim sa Gospodinom. Ne mogu pobjeći tome: ja sam samohrana majka. Ponekad osjećam kao da nosim teret cijelog svijeta na svojim ramenima i izgleda kao da nema svjetla na kraju tunela.
Potpuno se slažem sa Bogom kada kaže u Malahiji 2,16: “Ja mrzim razvod.” I ja ga mrzim, također.
Još uvijek moram pronaći neko zemaljsko rješenje za svoje slomljeno srce.
Ne mogu jesti dovoljno, vježbati dovoljno, kupovati dovoljno ili dovoljno provoditi vrijeme na internetu da bi moja bol nestala. Istraživala sam kako preboljeti slomljeno srce i gledala sam Youtube i čitala članke na netu i kao da su svi savjeti isti… nastavi živjeti svoj život. Počni sa novim hobijem. Uključi se. Sanjaj nove snove. Izgradi most i pređi preko toga.
Lakše reći nego učiniti.
Ja sam slomljenog srca.
ALI… ja nisam sama.
Ne mogu riječima opisati što to znači osjećati da je Bog blizu, ali to je tako stvarno.
Kada sam usamljena… uopće se ne osjećam usamljeno.
Znam da je Bog sa mnom i znam da me voli. Ne mogu vidjeti ono što Bog radi, ali oči moje vjere vide i zato vjerujem da moja priča nije još potpuno napisana i da je On u punoj kontroli.
I zato ja čekam… i još nisam započela nijedan novi hobi, niti snivam novi san niti sam učinila neku od drugih stvari koje ljudi predlažu da učiniš kako bi preboljela slomljeno srce.
Jednostavno, provodim više vremena u Božjoj Riječi, više vremena u molitvi, više vremena sa Božjim ljudima i više vremena čitajući knjige Božjih pisaca. I što više vremena provodim natapajući se u Božjoj Riječi, sve više boli i tuge odlazi. Oni ne nestaju, kao što sam rekla, izgleda kao da dolaze u novim oblicima… tako ja još uvijek imam svoje suzne dane, ali, Bog je blizu.
Bol uzrokuje da se približimo Bogu.
Gospodin je blizu onima koji pate.
Patiš li ti danas?
Znam da moja bol nije ista kao tvoja. Izgubljeni snovi, izgubljeni posao, izgubljena djeca, najbliži nespašeni, izdaja, odbačenost, nepravda, bolest, karcinom, neobjašnjive tragedije, sve se to događa i to slama srce.
Bog ne kaže da prestanemo plakati i izvučemo se. Umjesto toga, On nježno otvara svoje ruke i poziva nas da dođemo, da se isplačemo na Njegovom ramenu.
Gospodin je blizu onima koji su srca slomljena
i spašava one koji su skrušena duha.
Psalam 34,18
Neki od najdražih stihova u ovom životnom periodu su zapisani u Izaiji 43,1-3. Tu piše:
Ne boj se jer sam te otkupio: imenom sam te pozvao; ti si moj.
Kada kroz vode prolaziš, ja ću biti s tobom
i kroz rijeke, one te neće preplaviti:
kada kroz oganj hodaš, nećeš izgorjeti,
niti će plamen na tebi planuti.
Jer ja sam Gospodin, Bog tvoj.
Od početka sam voljela ove stihove zbog riječi: “ne boj se”. Toliko sam bila preplašena što sadrži moja budućnost da sam se zakačila za ove riječi. Svake noći sam čitala ove riječi da mi pomognu zaspati.
Jednom kada je strah popustio, bol zbog odbačenosti se smjestila i novi dio ovih stihova pčeo je odzvanjati u meni. Volim taj dio gdje Bog kaže “ti si moja”. Toliko snažno sam željela da me čovjek, kojem sam zavjetovala svoj život, voli i odabere, čovjek koji me odabrao prije 20 godina klečeći na koljenu.
Ali, znajući da Bog polaže pravo na mene, da me On drži svojom i nikada me neće ostaviti, to mi je utjeha. Trebalo mi je da čujem ove riječi iznova i iznova da Bog pozna moje ime, da me vidi i da me voli.
Sada su moj najdraži dio ovih stihova riječi “kroz”, koje se ponavljaju tri puta.
Iznova i iznova Bog ponavlja da će nas izvući kroz: kroz duboke vode i kroz vatru.
Bog me vodi kroz i ja nisam sama. On je sa mnom i On je sa tobom!
U kojem si periodu danas? Jesi li slomljenog srca? Bojiš li se? Jesi li odbačena? Ili prolaziš kroz nešto stvarno teško da izgleda poput vatre?
Bog je blizu.
Dozvoli mi da podijelim još jedan odlomak iz Biblije koji mi je pomogao.
U 2. Korinćanima 4,16-18 piše:
Stoga ne malakšemo; naprotiv,
premda naš vanjski čovjek propada,
ipak se nutarnji iz dana u dan obnavlja.
Jer nam malenkost naše nevolje, koja je samo trenutačna,
donosi mnogo obilnije i vječno breme slave,
budući da mi ne gledamo na ovo vidljivo,
nego na ono nevidljivo:
jer ovo vidljivo je privremeno, a ono nevidljivo je vječno.
Ovi stihovi kažu da naša nevolja donosi nešto, da proizvodi nešto u vječnosti što ne možemo vidjeti.
Nastojimo se usmjeriti na trenutačno, ali kada se usmjerimo na ono što ne vidimo osim očima vjere, tada i samo tada možemo nastaviti dalje i ne izgubiti srce.
Ako si danas slomljenog srca, ne okreći se svjetovnim načinima kao flasterima za svoju bol. Okreni se Gospodinu.
Usmjeri svoje oči ne na ono što vidiš, već na ono što ne vidiš. Ono što vidimo je trenutačno, ali ono što ne vidimo to je vječno.
Nisi sama. Gospodin je blizu.
Ne predaji se strahu. Ti si Božja i On te voli. On će te provesti kroz!
Hodaj sa Kraljem,
**Uključi se**
Jesi li imala slomljeno srce ili patiš i danas?
Kako ti je Bog pokazao da je blizu?
