psalmi

3 laži koje jačaju samopouzdanje, a kršćani vjeruju u njih

Osjećaš li se kao da si se vratila u srednjoškolske dane:

  • Prištići
  • Aparatići za zube
  • Dvije lijeve noge
  • Neugodnost

Mislim da se svaka od nas može prepoznati u tim osjećajima nedoraslosti, nesigurnosti, nespretnosti. I u tim se razdobljima u našim mislima ponavlja priča koju slušamo cijeli svoj život.

Neobično mi je da ti smirujući, šablonski odgovori, koje sam slušala odrastajući, a u stvari nikada nisu bili od velike pomoći u izgrađivanju mog samopouzdanja; još uvijek se govore ženama kako bi se osjećale bolje.

Neki od tih izraza su prepakirani modernim riječima, ali kada bolje pogledamo opet je to isto, staro ponavljanje i nisu djelotvorni ništa više nego nekad u prošlosti.

Ono što mi smeta kod tih laži nije niti to što nemaju učinka, već mi smeta što nisu biblijske.

Ne samo da to nisu biblijske riječi, već se suprotstavljaju Bibliji i zato je vrijeme da ih izložimo kao ono što jesu: laži. Borimo se protiv njih istinom!

3 laži koje jačaju samopouzdanje, a kršćani vjeruju u njih

Ovaj tjedan Dobro Jutro Djevojke u svom proučavanju čitamo Psalme od 61. do 65. koji nam potvrđuju da možemo sa svom sigurnošću imati povjerenje i pouzdanje u Boga.

Nema razloga da se borimo s nesigurnošću kada znamo tko smo u Kristu.

Nema razloga da smo bez samopouzdanja kada je Bog na našoj strani. Ako je On za nas, tko će onda protiv nas? Bog je svemoguć, neporažen i nije ga moguće poraziti!

Zato ove 3 laži moraju biti izložene, da možemo početi graditi svoje samopouzdanje kako treba.

1. Laž: samopoštovanje

Ova laž je jako skrivena i podmuklo se uvukla u crkvu. Toliko da su i čvrsti vjernici povjerovali da moramo imati dobro samopoštovanje.

Ali, samo pogled na svijet treba nas dovesti do toga da stanemo i promislimo je li samopoštovanje biblijsko?

Poštovati nešto znači slaviti ili se diviti, štovati. Samopoštovanje ima svoj korijen u ponosu i ne bi trebalo naći mjesto među kršćanima.

Nigdje u Bibliji ne vidimo ideju samopoštovanja. U stvari, potpuno suprotno.

Pavao nam govori da držimo druge višima od sebe.

“Nikakva suparništva ili isprazne slave, nego u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe. Ne gledajte samo svaki na svoje nego neka svatko gleda i na ono što je drugih.”    Filipljanima 2,3-4

Kada su Božji ljudi vidjeli Boga kakav jest ili vidjeli Njegovu slavu (Izaija), pali su pred Njega, poklonili mu se do zemlje i priznali svoju grješnost i bezvrijednost.

Ali, otkrili su svoju vrijednost u Bogu!

“Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca čovječja: kad bi svi stali na vagu, od daška bi oni lakši bili.” Psalam 62,9

Velika je sloboda dozvoliti ogledalu Božje Riječi i savršenoj Božjoj svetoj naravi da izloži našu nečistoću i pokvarenost. Jakovljeva 1,22-25

Ne samo da tada vidimo sebe ispravno, već smo slobodni od stalnog dokazivanja sebe kroz svoje talente i sposobnosti koje udovoljavaju našem egu.

Bog nas je svojom milošću već dovršio.

Mi cijenimo Njega. U poštovanju Njega slobodni smo cijeniti druge. Dar koji nam je dan je duboko poznavanje tko smo u Njemu… znajući da je naša vrijednost i poštovanje sigurno u našem identitu u Kristu i da nam to nikada ne može biti oduzeto! Jakov 4,10

2. Laž: ti si dovoljan

Ovo je druga laž koja se uvukla u crkvu. Lako je prihvaćena, jer smiruje pitanje koje nas bocka: “jesam li dovoljan?”

Mislim da se to svaka žena pita:

  • Jesam li dovoljno dobra mama?
  • Jesam li dovoljno dobra supruga?
  • Jesam li dovoljno ljubazna?
  • Jesam li dovoljno mršava?
  • Jesam li dovoljno dobro građena?
  • Jesam li dovoljno lijepa?
  • Jesam li dovoljno pametna?
  • Jesam li dovoljno uspješna?

Popis se nastavlja dalje, bez kraja. Filozofija koja je nastala iz tih pitanja koja stalno bockaju je: “Da, ti si dovoljna. Baš takva kakva jesi, ti si… dovoljna.”

Ali, to nije potpuna istina.

Same po sebi, baš takve kakve jesmo, nismo dovoljne… niti malo. U stvari, same po sebi ne možemo se nadati da ćemo biti dovoljne.

Ne samo da je to laž, već je to opasna laž. Ova laž daje krila našem ponosu i hrani našu težnju da same sebe hvalimo.

David je rekao: “Kad mi srce klone, povedi me na stijenu što je viša od mene.” Psalam 61,2

Kada nas preplavi osjećaj da nismo dovoljni, tada ono što trebamo napraviti i što je najbliže Božjem ponašanju je da priznamo svoju nedostojnost kada smo odvojene od Krista i vratimo se Njemu, Stijeni višoj od svega što se možemo nadati da možemo biti. Nađimo svoje pouzdanje u Njemu!

Nikada nećemo biti dovoljni, bez obzira koliko se trudili, koliko god visoko skočili. Rimljanima 3,12 nam kaže da nema nikoga tko je dobar… nijedna osoba na planeti zemlji.

Božja milost je ta koja nas čini potpunima i čini nas dovoljnima, jer odvojeni od Njega uvijek ćemo pasti!

3. Laž: pouzdati se u sebe

Dok mnogi kršćani nikada ne bi nekome rekli smjelo: “pouzdaj se u sebe” (jer, ima dovoljno stihova u Pismu koji nam zapovijedaju da se pouzdamo u Boga, pa bi to zvučalo kao svetogrđe)

Ipak takvo razmišljanje čujemo u crkvi, upakovano ovako:

  • Slijedi svoje srce
  • Budi svoja
  • Idi po osjećaju (ovo sam često koristila)

Kada “slijedimo svoje srce” ili “idemo po osjećaju” i sve bude dobro, tada umjesto da priznamo da nam je Bog možda dao pravo razumijevanje, mi dobivamo sigurnost u sebe.

“Srce je prijevarno više od svega, i podlo je ono; tko da ga pronikne?” Jeremija 17,9

Filozofija imati povjerenja u sebe je humanistička… to je štovanje naše vlastite vještine, dosjetljivosti, sposobnosti da svojm instinktima shvatimo i razumijemo situaciju.

To potpuno uklanja Boga iz naše slike: briše silu Duha Svetoga koja nas usmjerava u određenim smjerovima.

To niječe Božju silu koja nas usmjerava da situacije razumijemo pobožno, situacije koje su iznad naših sposobnosti da znamo i razumijemo.

Kroz sve Psalme vidimo Davida, istog Davida koji je ubio čovjeka dvaput većeg od sebe, Davida koji je uspješno izbjegavao mnoge zamke kojima ga je kralj Šaul pokušao ubiti, isti David koji je legendarno najveći od kraljeva Izraela, kako potvrđuje svoje potpuno pouzdanje u Boga.

David je odbio vjerovati u silu transportiranja, novca ili slave… ili čak i u svoju sposobnost kao kralja.

David se pouzdavao samo u Boga.

“Boravit ću u šatoru tvojemu dovijeka, sklanjat’ se u zaklon krila tvojih.” Psalam 61,4

“Pravednik će se radovati u Gospodu i k njemu se utjecati; i hvalit će ga svi koji su srca čestita.” Psalam 64,10

“Čudesima ćeš nas u pravednosti uslišiti, Bože našega spasenja, uzdanico svih krajeva zemlje i mora dalekih;” Psalam 65,5

Leave a Reply

Your email address will not be published.Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.