U Brojevima 1-5 vidimo kako je Bog organizirao izraelski tabor tako da je Šator sastanka bio u centru. Božja prisutnost bila je vidljiva Izraelcima u obliku oblaka po danu i kao stub vatre po noći.
Brojevi 9:18 i 22 pišu:
Na zapovijed bi Gospodinovu sinovi Izraelovi krenuli i na zapovijed Gospodinovu utaborili. Sve vrijeme što bi oblak stajao nad Šatorom oni su taborovali.
Bilo dva dana ili mjesec ili godinu, dok bi se oblak zadržavao nad Šatorom prebivajući na njemu, sinovi bi Izraelovi taborovali i ne bi kretali na put; no čim bi se podigao, oni bi krenuli.
To je tako predivno – tko treba GPS kad ti Bog doslovno pokazuje svaki pokret.
Kad se Bog kretao – narod se kretao.
Kad je Bog bio miran. Božji narod je bio miran.
Bilo je tako jednostavno i teško, baš tako! Bog nije pitao vođe jesu li spremni niti su oni mogli predvidjeti kad će se Bog pokrenuti.
Najvjerovatnije, svećenici i Leviti su zadužili narod da gledaju, danju i noću, tako da znaju kad će se stub pokrenuti.
U 10. poglavlju Brojeva vidimo da Bog govori Mojsiju da napravi 2 trube. Mojsije je trebao upotrijebiti trube da bi oglasio okupljanje vođa, okupljanje svog naroda ili da bi objavio upozorenje vojnicima da se spreme za bitku.
Vidiš li dvije stvari koje je Božji narod radio?
-
Promatrao.
-
Slušao.
Da li mi bdijemo i slušamo u našim životima?
Držimo li naše oči usmjerene na Boga da vidimo Njegovo kretanje?
Slušamo li Njegove zapovjedi?
Slijedimo li ga u stopu?
Hodamo li s Kraljem?
Izraelci se nisu samo kretali kad se Bog kretao, oni su bili mirni kad je Bog mirovao.
Ima perioda kada Bog hoće da idemo naprijed u našim životima, ali ima i božanskih perioda odmora i čekanja na ono što Bog ima za nas.
Moram priznati – periodi odmora i čekanja mogu biti najteži za mene. Ja samo hoću da se Bog kreće! Ali, Bog zna naše potrebe i On zna da između svih aktivnosti mi trebamo odmor. Izraelci nisu trkali pred Bogom niti su zaostajali za Bogom.
Oni su hodali s Kraljem!
Kako, samo, čeznem da imam vidljiv oblak i stub vatre za slijediti. Izgleda mi da bi tako mnogo lakše bilo znati što sljedeće napraviti. Ali, nemojmo nikad zaboraviti da nam je dano troje:
1.) Isus – svjetlo svijeta!
2.) Duh Sveti u nama!
3.) Božja Riječ da nas vodi!
Tako smo blagoslovljene!
Dakle, možda nije stub i oblak i vatra što trebamo … već budnost i slušanje što trebamo u našim životima.
Ima jedna završna {uzbudljiva} napomena koju moram podijeliti, jer je tako uzbudljivo da ne mogu odoliti i ne podijeliti!
U Mateju 24 i 25 Isus kaže svojim učenicima da bdiju dok čekaju Njegov povratak.
U 1. Solunjanima 4:16-18 piše:
Jer sam Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđela i
na zvuk trube Božje – sići će s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, zatim ćemo mi živi preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo svagda biti s Gospodinom.
Zato tješite jedni druge ovim rječima.
Baš kao što su Izraelci morali bdjeti i slušati na zvuk truba – tako i mi kao Božja djeca bdijmo i slušajmo zvuk trube koja objavljuje Gospodinov povratak. Kad se On vrati čut ćemo završni zvuk trube, koji će to veličanstven dan biti!
Nastavi bdjeti i slušati.
Nastavi čekati.
Gospodin će se vratiti!
Kao i Izraelci, još nismo kod kuće. Mi samo prolazimo kroz ovaj svijet na putu za naš dom u slavi – a do tada, slijedimo Božje upute gdje god da nas On vodi.
Nastavi hodati s Kraljem,
Courtney
**UKLJUČI SE**
Je li Bog tvoj GPS? Jesi li u periodu kretanja ili čekanja?
Što si još naučila u svom vremenu s Bogom ovog tjedna?
