Nebrojeno puta čula sam krivo teološko naučavanje, koje me uznemiravalo.
“Kada Bog ne bi htio da to imam, onda bi mi oduzeo čežnju za tim.”
Nigdje u Riječi Božjoj ne vidimo naše čežnje kao pokazatelje Božje volje. Pretpostavljam kako ljudi to pogrešno zaključuju zbog pogrešnog tumačenja retka: “Sva radost tvoja neka bude Jahve: on će ispuniti želje tvoga srca!”
Vidimo drugi dio retka, a potpuno zanemarujemo najvažniji, prvi dio – “Sva radost tvoja neka bude Jahve… “
Mi možemo samo onda primijeniti taj redak na naše živote kada naše čežnje nisu vise utemeljene na svjetovnim strastima nego na svemu onome što Bog ima za nas, tako da Njegove čežnje doslovno postaju naše čežnje.
Ali ono što se često događa jest da mi postanemo tako obuzeti našim svjetovnim strastima, znajući jako dobro da one nisu u skladu s Božjom voljom za nas, pa onda pronalazimo načine da manipuliramo Bogom kako bi nam On dao ono što mi želimo.
Možda kažeš: “Ali Bog ne bi učinio to! On mi neće dati ništa što ne bi bilo najbolje za mene!”
To također nije istina.
Već smo vidjele kako je u Brojevima 11 Bog dao Izraelcima ono što su željeli, iako to nije bila Njegova volja za njih niti ono što je najbolje za njih. Ali oni su pritiskali na Njega sve dok im nije dao ono što su željeli.
U Brojevima 22-25 vidjele smo kako se taj scenario ponovio, ali sada na više prikriven i manipulativan način.
Kralja Moaba – Balak – video je kako je Bog dao Izraelcima pobjedu nad njihovim neprijateljima i uplašio se da će i njega pobijediti pa je otišao k poganskom proroku Bileamu, kako bi ga unajmio da izrekne prokletstvo nad Izraelom.
Zamišljam kako je Bileam sigurno imao dobru reputaciju jer je Balak bio spreman platiti i velik iznos za to prokletstvo.
Vidimo nešto vrlo zanimljivo u toj priči, a to je kako je Bog govorio Bileamu iako je bio poganski prorok. Dalje kroz tekst vidimo da on koristi magiju kako bi se povezao s Bogom, a Bog mu u više navrata govori, ali ono što je najvažnije je da je Bog najprije rekao Bileamu: “Nemoj ići s njima…”
To je mjesto gdje je cijela priča trebala završiti.
Bileam je trebao dopustiti da ta zapovijed postane i njegovo uvjerenje. Ali umjesto toga, učinio je ono što i mnogi od nas čine.
1. Bio je mrzovoljan. »Kad je Bileam ustao, reče knezovima Balakovim: Vratite se u svoju zemlju, jer mi GOSPOD nije dopustio, da idem s vama.«
Umjesto da je Božja zapovijed postala njegovo uvjerenje, izabrao je cviliti zbog toga što ga Bog nije pustio s njima ići, govoreći: »GOSPOD mi nije dopustio«.
Ne dajte se zavarati, Bileam je želio prokleti Izrael jer bi Izrael na kraju mogao pobijediti njegov narod i jer je bio pohlepan za novcem. Ali imao je dovoljno straha Božjeg u sebi, koji ga je spriječio da izrekne prokletstvo nad ljudima koje je Bog blagoslovio… no ipak ne dovoljno da ga zadrži od manipuliranja Bogom.
2. Bio je uporan. Nakon što su se moapski i midjanski knezovi, s kojima je Balak osnovao savez, vratili Balaku s neispunjenom misijom, Balak šalje drugo izaslanstvo Bileamu. Na početku, Bileam ih upozorava da nikakvo bogatstvo neće promijeniti njegovo razmišljanje, ali možda će promijeniti Božje razmišljanje jer on još jednom ide pitati Boga , za slučaj da je Bog ipak odlučio pustiti ga.
To je tipičan adolescentski trik.
Tata je rekao “ne” prvi put, ali možda ću ako ga opet pitam, dobiti drugačiji odgovor.
I Bileam je dobio drugačiji odgovor. Ali kako ne bi mislili da se Bog nekada predomišlja, moramo pogledati cijelu priču unutar konteksta. To nije bilo Božje predomišljanje, to je bilo Božje davanje Bileamu onoga što je želio…
… uz visoku cijenu.
3. Bio je prikriven. Bileam odlazi s drugim izaslanstvom knezova i na tom putovanju nailazimo na poznatu priču o njegovoj magarici koja mu je progovorila.
Bog je poslao anđela da spriječi putovanje koje On nikada nije ni želio. Iako je Bileam svojim ustima rekao da ne bi prokleo Izrael, on očito nije isključio tu mogućnost u svome srcu jer je to upravo ono što je namjeravao učiniti.
Tako je bilo sve dok mu magarica nije odbila poslušnost , anđeo mu se otkrio u tijelu te magarica progovorila ljudskim glasom.
I baš dok mislimo kako je takav događaj sigurno proizveo ogroman strah Božji u njegovu srcu, pogledajmo malo dalje.
Bileam stiže do Balaka, a Balak ga vodi na mjesto s kojega može vidjeti izraelski tabor izdaleka i traži od njega da prokune Izrael.
Bog mu je već dva puta rekao “ne” u vezi toga. No, izgleda da Bileamu “ne” znači samo “možda” jer on odlazi ponovno vidjeti je li se Bog predomislio.
I to se događa najmanje tri puta, a sva tri puta Bileam govori Božje riječi te na kraju daje i proroštvo o Kristovom rođenju.
I ako slučajno mislite da priča o Bileamu završava ovim predivnim proroštvom poganskog proroka, koji se služi magijom da se poveže s Bogom – i koji unatoč više neuspjeha, uporno pokušava dobiti Božje odobrenje da prokune Izrael kako bi on dobio željeno bogatstvo – varate se.
Ne, Bileam na kraju dobiva ono što je želio.
U Brojevima 25 vidimo da neki Izraelci uzimaju Moapke za žene (da, to je isti Moab kojem je Balak kralj, koji je želio prokleti Izrael) te počinju miješati štovanje Bala (poganskog boga) sa štovanjem Gospoda.
To je naljutilo Boga i On šalje kugu koja ubija 24 000 ljudi.
Ali kada okrenemo nekoliko stranica dalje, na Brojeve 31, vidimo nešto vrlo zanimljivo.
Izrael ide u rat protiv Midjanaca – s kojima je kralj Balak u savezu – i pobjeđuju ih, ali ne ubijaju sve žene.
Vojska se vraća u tabor i umjesto da slave pobjedu, Mojsije govori: “A baš su žene, po nagovoru Bileamovu, zavele Izraelce da u Peorovu slučaju istupe protiv Jahve. Tako dođe pomor na Jahvinu zajednicu.«
Na kraju, Bileam je dobio svoj novac.
Kako?
On je nagovorio Moapkinje da se infiltriraju u tabor i učine Izraelu ono što on sam nije mogao učiniti.
Njegova manipulacija dala mu je ono što je želio.
Kazna za njegov grijeh bila je smrt: »Među ostalima pobili su i midjanske kraljeve: Evija, Rekema, Sura, Hura i Rebu – pet midjanskih kraljeva. Mačem pogube i Bileama, Beorova sina.«
“Sva radost tvoja neka bude JAHVE: on će ispuniti želje tvoga srca!”
Neka se naša srca raduju u Njemu i ni u čemu drugome; ne u novcu, ne u novom autu, ne u novom namještaju, ne u super zaposlenju, ne u lijepoj kući, ne u predivnom ljetovanju – ni u čemu osim u Njemu.
Zato jer ono u čemu je naša radost postaje naš bog.
A kada su naša srca obuzeta drugim bogom, kada naša čežnja za tim stvarima koje Bog nije predodredio za nas čini da guramo Božju ruku i manipuliramo Njime dokle god nam ne da ono što želimo, završetak je uvijek uništenje!
